Sjećate se sveopće ekstaze domaće javnosti kad je Sanader, kako se tada pisalo, 'otpuhao' saborsko povjerenstvo za Inu? Okolnosti su se u dva mjeseca, koliko je otad prošlo, ponešto promijenile – svoj drugi iskaz pred parlamentarnim povjerenstvom, ovoga puta koruškim, bivši hrvatski premijer davao je u svojstvu pritvorenika istražnog zatvora u Salzburgu, uz nazočnost odvjetnika i pod nekoliko istraga.

No Sanader nije mijenjao taktiku. Bleferski potezi poput pokušaja zbunjivanja članova povjerenstva inzistiranjem na pravilnom izgovaranju imena Damira Polančeca ili hinjenja da ne razumije pojedina pitanja, jer su postavljena na njemu nejasnom njemačkom (što je podsjetilo na ponašanje Vojislava Šešelja u Haagu), izgledali su kao još jedan šou za hrvatsku javnost u kojem ponajviše uživa sam protagonist. Napad na Jadranku Kosor, koju je Sanader stavio u isti traktat s uhićenim partnerom Robertom Ježićem, samo je kruna tog megalomanskih spektakla i natruha onoga što će razotkriti o bivšim kolegama ako se ikad vrati u Hrvatsku.

No kad bi posebice predsjednik povjerenstva Rolf Holub i agilni zastupnik SPO-a Herwig Seisser postavljali konkretna pitanja, poput onih o poznanstvima s austrijskim i njemačkim političarima ili kreditnim dokumentima MVP-a koje je

Sanader sam potpisao, potkrijepljena brojkama i svjedočanstvima suvremenika, bivši premijer tonuo bi u stolicu i spuštenim gardom repetirao svoju omiljenu frazu 'koliko je meni poznato, ne'.

Iako se u hrvatskim medijima već naveliko spekulira o tome da je sva sila istraga koja se protiv njega otvara u Austriji zapravo voda na njegov mlin, jer će usporiti izručenje Hrvatskoj, ovakvo pasivno-agresivno ponašanje otkriva nam da je Sanader itekako nervozan. Jer iza fasade elegantnog odijela, pozerskog cirkusa za hrvatske medije i (uzgred budi rečeno, potpuno nijemog) odvjetnika krije se strah od austrijskog pravosuđa, koje bi, ako je suditi po hladnoj reakciji koruškog parlamentarnog povjerenstva, Sanaderu moglo suditi okrutnije od hrvatskoga.