SLIČNOSTI I RAZLIKE

Usporedili smo ekonomske programe HDZ-a i SDP-a točku po točku

13.10.2015 u 14:42

  • +3

Predizborni plakati SDP-a i HDZ-a

Izvor: Pixsell / Autor: Pixsell/ Kristina Stedul Fabac/Thinkstock

Bionic
Reading

Mjesec dana prije izbora izašli su na vidjelo gospodarski programi dviju najjačih stranka i njihovih koalicijskih partnera. Proanalizirali smo potanko kakve su ekonomske vizije HDZ-a i SDP-a i zaključili da imaju više sličnosti nego različitosti

Predizborni gospodarski programi vodećih stranaka najsličniji su po tome što nigdje ne spominju bolne rezove, a gospodarski rast planiraju ubrzati brojnim poticajnim mjerama na teret državnog proračuna i fondova Europske unije.

Ovo su glavne sličnosti i razlike za pet ekonomskih područja o kojima je dosad bilo najviše riječi u javnosti:

1. Fiskalna politika: Porezi i državne financije

Fiskalna politika kao najznačajniji segment ekonomske politike i kod HDZ-a i kod SDP-a uglavnom se bazira na smanjenju poreznih opterećenja i jačanju državnih poticaja kojima se nastoje postići različiti ciljevi - od rasta zapošljavanja, povećanja investicija do demografske obnove.

U poreznom segmentu obje stranke najavljuju smanjenje PDV-a. SDP planira smanjiti PDV s 25 na 13 posto za košaricu izabranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u cilju unapređenja konkurentnosti i jačanja poljoprivrede i prehrambene industrije. Uz smanjenje PDV-a, SDP najavljuje i daljnje rasterećenje plaća kako bi se potaknula osobna potrošnja te daljnje smanjenje parafiskalnih nameta za 300 milijuna kuna.

HDZ najavljuje poreznu reformu koja će se temeljiti na znatnom smanjenju parafiskalnih nameta (ukidanje 50-60 nameta), pojednostavljenju i smanjenju poreza i to osobito malim i srednjim poduzetnicima. Također, u prve dvije godine mandata obećavaju stvoriti uvjete za smanjenje opće stope PDV-a sa 25 na 23 posto, a u kratkom roku u okviru plana Pet plus obećavaju smanjenje PDV-a na dječju hranu na pet posto.

Kada je riječ o smanjenju deficita i zaustavljanju rasta javnog duga, čini se da i jedna i druga stranka smatraju da će se taj problem riješiti sam od sebe provođenjem mjera za ubrzanje gospodarskog rasta. U HDZ-u o tome ni riječi, a u SDP-u kratko napominju da će smanjiti deficit i zaustaviti rast javnog duga i to prije svega na temeljima rasta proračunskih prihoda.

Umjesto smanjenja proračunskih rashoda, može se očekivati njihovo daljnje povećanje budući da se mjere vezane uz ostala gospodarska područja velikim dijelom baziraju na zadiranju u državnu kasu.

Tako u segmentu zapošljavanja, mirovinske i demografske politike obje stranke predviđaju izdvojiti značajna proračunska sredstva.

2. Zapošljavanje

Kako bi se potaknulo zapošljavanje, SDP najavljuje oslobađanje plaćanja doprinosa na plaću u razdoblju od pet godina za osobe starije od 50 godina te povećanje potpora za zapošljavanje žena i mladih.

HDZ najavljuje ukupno 100.000 novih radnih mjesta od čega najviše (45.000) u poljoprivredi i šumarstvu, djelatnostima koje planiraju najviše poticati. Cilj je stvoriti novi koncept razvoja poljoprivredne proizvodnje povezivanjem poljoprivrednih gospodarstava sa znanstvenicima uz dobro usmjeren sustav poticaja.

3. Mirovinski sustav

Najveće poticaje SDP predviđa u mirovinskom sustavu. Između ostaloga, najavljuju zakonsku mogućnosti da u slučaju smrti jednog partnera drugi nastavi primati određeni postotak njegove mirovine, uvođenje socijalne mirovine građanima koji nakon 65 godine nisu stekli uvjete za mirovinu kao i promjenu formule za određivanje osnovne mirovine čime bi se povećale mirovine za umirovljenike koji uplaćuju u prvi i drugi mirovinski stup.

Kada je riječ o mirovinama, HDZ obećava povećanje mirovina za pet posto (5+) te dugoročno usklađivanje visine mirovina s rastom plaća, BDP-a i troškova života s ciljem da prosječna mirovina dostigne 60 posto prosječne plaće.

4. Pronatalitetna politika

Pronatalitetna politika HDZ-u je u temeljima gospodarskog razvitka. Uz mjere gospodarske politike koje bi trebale dovesti do revitalizacije domicilne i iseljeničke Hrvatske, ta politika predviđa i novčane poticaje, među kojima se ističu pet posto veće rodiljne naknade (5+) i naknada od 1.000 eura za svako novorođeno dijete.

U okviru pronatalitetne politike SDP najavljuje skidanje novčanog ograničenja iznosa roditeljske naknade za dodatna dva mjeseca (sa šest na osam mjeseci) i do iznosa od 5.000 kuna.

5. Investicije i poticaji poduzetnicima

Kada je riječ o investicijama, SDP očekuje da će paketom zakona i mjera za uklanjanje barijera privući 30 milijardi kuna privatnih ulaganja u industriju i 38 milijardi kuna u turizam pri čemu će najmanje 50 posto biti strana ulaganja. Državne investicije najvećim dijelom bit će usmjerene na projekte navodnjavanja s ciljem dostizanja prosjeka EU-a, u prometnu infrastrukturu (željeznica i luke na europskim koridorima) te energetsku infrastrukturu (LNG terminal, Plomin C) pri čemu 70-80 posto investicija planiraju financirati iz EU fondova.

HDZ pak obećava da će Hrvatska postati najprivlačnija zemlja za izravna domaća i strana ulaganja među tranzicijskim zemljama. Najavljuju katalog investicija s popisom troškova ulaganja, dozvola koje je potrebno ishoditi i poticaja koji se daju za realizaciju projekata. Posebnu pozornost posvetit će poreznom rasterećenju investicija. Kod državnih investicija HDZ-ov prioritet je ravnomjeran razvoj svih krajeva kroz kapitalne strateške projekte poput Pelješkog mosta, navodnjavanja Slavonije, izgradnje željezničkih pruga te morskih, riječnih i zračnih luka.

Obje stranke planiraju povećati ulaganja u gradnju širokopojasnih mreža, pri čemu HDZ ne precizira radi li se o privatnim ili državnim investicijama dok SDP najavljuje realizaciju projekta izgradnje agregacijske i pristupne nacionalne infrastrukture za što su osiguranja iz europskih fondova u vrijednosti od milijardu kuna.

Nedostaju ozbiljni reformski potezi

Po onome što smo dosad vidjeli možemo zaključiti da gospodarski programi vodećih stranaka više liče na liste lijepih želja nego na ozbiljne strateške dokumenti za pokretanje i razvoj gospodarstva. Najviše zabrinjava to što se u njima ne vide ozbiljni reformski potezi koji bi dugoročno doveli do strukturnih promjena i uklanjanja kritičnih makroekonomskih neravnoteža (proračunski deficit i alarmantni javni dug). Stoga se samo možemo nadati da iza PR-ovski skrojenih predizbornih programa postoje i poslijeizborne verzije koje sadržavaju širu lepezi instrumenata ekonomske politike koji više uvažavaju ekonomsku stvarnost.