KOMENTAR DARIJA KUNTIĆA

Globalni terorizam sve je jači jer su europske tajne službe i dalje nesposobne

21.12.2016 u 06:51

Bionic
Reading

Teroristički napadi koji su potresli Njemačku i Tursku jasno su demonstrirali da političko nasilje i dalje predstavlja stvarnu i sveprisutnu prijetnju po međunarodnu sigurnost. Smrtonosni napad kamionom u Berlinu i atentat na ruskog veleposlanika u Ankari odraz su nestabilnosti na Bliskom istoku koja već odavno nije isključivo regionalni nego globalni problem

Napad na božićnom sajmu u Berlinu ima sva obilježja terorizma kojim se služe militantni islamisti takozvane Islamske države. Napadima izvan teritorija koji kontrolira, Islamska država pokazala je da ima jasnu vanjsku politiku koja se ogleda u sponzoriranju terorizma i vođenju asimetričnog rata

Iako je identitet napadača još nepoznat, može se pretpostaviti da je riječ o pripadniku radikalnog dijela imigrantske zajednice ili pridošlici koji je u Njemačku nedavno ušao služeći se migrantskim rutama. Time se iznova aktualiziralo pitanje migracija i sigurnosti

Nakon prošlogodišnjih napada u Parizu u kojima su sudjelovali teroristi iz europskih muslimanskih zajednica i dvojica koja su preko balkanske rute ušla u Europu, prostorna pokretljivost teroristima je ponovno poslužila kao koristan alat u širenju terora na međunarodnoj razini. S obzirom na učestalu prijetnju za europsku sigurnost koja dolazi iz dijelova radikaliziranih imigrantskih zajednica, sigurnosna komponenta trebala je postati neizostavan koncept upravljanja migrantskom krizom.


Iako je apsolutnu sigurnost nemoguće postići, činjenica je da se europske sigurnosne službe i državne institucije i dalje pokazuju nespremnima odgovoriti na sigurnosne izazove koje pred njih postavlja militantni islamizam. Ulazak radikaliziranih imigranata koji iskorištavaju propuste u kontroliranju europskih granica dodatno jača globalnu terorističku mrežu koja se ranije raširila kontinentom zahvaljujući širenju radikalnih ideja među potomcima useljenika.

Stručnjak za terorizam i međunarodne odnose

Dario Kuntić je projektni koordinator i predavač na Školi o političkim i ekonomskim aspektima Tajvana i istočne Azije koja se održava na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Na Fakultetu političkih znanosti stekao je doktorat na temu američke globalne supremacije i globalnog terorizma. Bio je postdoktorski istraživač na Tajvanskoj zakladi za demokraciju te gostujući istraživač na Nacionalnom tajvanskom sveučilištu u Taipeiju na Tajvanu. Aktivni je sudionik više znanstvenih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu te je objavio više znanstvenih i stručnih radova iz područja međunarodnih odnosa i sigurnosti.

Teroristički napadi u Europi ukazuju na jasnu povezanost između terorizma i radikalizma unutar imigrantskih društava. Sukobi u prihvatnim centrima zemalja domaćina, nasilna i kriminalna djela te napastovanja žena na ulicama europskih gradova daju naslutiti da mnogi od pridošlica ne raspolažu odgovarajućim kulturnim kapitalom koji bi im omogućio sudjelovanje u sociokulturnom životu europskih zemalja i dijeljenje njihovih vrijednosti. Štoviše, čini se da ih usvajanje europskih vrijednosti i tradicija uopće ne zanima. Budući da se osjećaju odsječeni od domovine i odvojeni od istočne kulture roditelja, islamizam im daje svrhu i mjesto u životu. U slučajevima gdje postoje značajne kulturološke i ideološke razlike između zemalja domaćina i zemalja odakle imigranti dolaze, sigurnosni problemi postaju realnost.

Osveta za Alep

Teroristički napad u kojemu je život izgubio ruski veleposlanik u Turskoj Andrej Karlov također ima islamistički predznak. Terorist je prilikom atentata gestikulacijom i uzvicima u kojima se veliča Alah jasno demonstrirao sklonost radikalnom islamizmu. Veleposlanik Karlov postao je žrtva terorističkog napada zbog ruskog političkog i vojnog angažmana u Siriji. Naime, napadač je uz veličanje Alaha uzvikivao parole vezane uz Siriju i grad Alep koji je prošlog tjedna uz pomoć ruskih vojnih i zračnih snaga pao u ruke režimskih snaga.

Moskva se iz strateških razloga svrstala na stranu režima Bašara al-Asada jer pod kontrolom želi zadržati luku Tartus, jedinu rusku pomorsku bazu na području Bliskog istoka i Mediterana. Rusija također podržava Asada kao protutežu američkim interesima u regiji. Stoga je u obranu sirijskog režima stavila svoje vojne snage, savjetnike i moderno naoružanje koje uključuje zrakoplove i protuzračnu obranu. Snažan ruski angažman bio je presudan u preokretu na sirijskoj bojišnici jer je režimskim snagama pomogao da zaustave nadiranje pobunjenika, konsolidiraju svoje redove, pokrenu protunapad i osvoje Alep. Zahvaljujući Moskvi, Asad sada kontrolira sve veće urbane centre i sirijsku obalu Mediterana.


Alep je do osvajanja bio stožerni grad sirijske pobune u čijem je istočnom dijelu djelovala labava pobunjenička koalicija koja se sastojala od sekularne oporbe, ali i frakcija militantnih islamista odvojenih od takozvane Islamske države. Budući da su pobunjeničke snage poražene, njihovi simpatizeri, članovi i aktivisti odlučili su se na odmazdu protiv ruskih interesa izvan Sirije. Cilj atentata bio je dvojak – osvetiti se za rusku intervenciju koja je odnijela prevagu na bojištu u Siriji te pokušati narušiti rusko-turske odnose koji su se relativno stabilizirali nakon turskog rušenja ruskog vojnog zrakoplova u studenom prošle godine.

Turska se novim sigurnosnim propustom pokazala izuzetno ranjivom na terorističke napade koji su se značajno intenzivirali u posljednje dvije godine. Za razliku od Europe koja je metom islamističkih terorista postala zbog stigme američke saveznice koja sudjeluje u njezinu intervencionizmu na Bliskom istoku, Turska je postala meta povratnog udara džihadista kojima je ranije omogućavala prelazak granice prema Siriji kako bi ih iskoristila kao posredničke snage u rušenju Asada. Ankara nije naučila lekciju da je militantne islamiste teško kontrolirati i da se lako mogu okrenuti protiv onih koji su ih donedavno sponzorirali.


Save