KOMENTAR ARIANE VELE

Možda su certifikati doista put za čišćenje scene od konzultanata-blefera

Ariana Vela
Ariana Vela
Više o autoru

Bionic
Reading

Opet se razgovara o tome kako prepoznati kvalitetnog konzultanta koji radi na projektima financiranja iz fondova EU. Naša komentatorica je dugo smatrala da nije potrebno posebno certificiranje, nego je presudno iskustvo, ali opet se počinje pitati: možda je certificiranje doista put za uvođenje reda na sceni na kojoj počinje biti ozbiljna gužva

Prije nekoliko me dana kontaktirao jedan novinar i pitao što mislim o potrebi certificiranja konzultanata koji rade na projektima financiranima iz fondova EU. Kao i većina mojih iskusnih kolegica i kolega, u prvi sam mah rekla da je to nepotrebno jer je u našoj branši najvažnije iskustvo, no kada sam podrobnije razmislila i sada kada tu priču intenzivno analiziram, mogu reći da je to tema koju je potrebno otvoriti i o njoj raspravljati.

Prije svega, valja istaknuti da su EU fondovi te konzultantske usluge u toj sferi u Hrvatskoj još uvijek vrlo mlada djelatnosti, iako neki od nas ovaj posao radimo 15-ak i više godina. Najveći razlogu tomu jest činjenica da je do 2009. godine hrvatska ekonomija koliko-toliko funkcionirala pa je interes za fondovima bio mali. Također, programi koje smo tada koristili nisu bili toliko financijski izdašni kao europski strukturni i investicijski fondovi koje koristimo danas, a programi Unije u kojima se krije mnogo sredstava za mnoge se hrvatske korisnike još uvijek nedostižan cilj zbog velike konkurencije na području cijele EU.

Promjenom gospodarske situacije u državi i pristupanjem EU, porasli su i potražnja za jeftinim novcem i iznosi koji su nam na raspolaganju, a prepoznatljivost konzultanata u tom sektoru i potreba za njihovim uslugama nastali su kao posljedica svega toga.

O autorici

Ariana Vela je jedna od vodećih hrvatskih konzultantica za EU fondove, strateško planiranje, pripremu i provedbu projekata. Posjeduje desetogodišnje iskustvo rada na projektima financiranim fondovima EU. U svojoj je karijeri radila s predstavnicima javnog, poslovnog i civilnog sektora, a specijalizirala se za pripremu i provedbu projekata iz programa IPA, FP7, CIP, Eureka, LLP i brojnih drugih. Idejna je začetnica i osnivačica prvog hrvatskog portala o EU fondovima eu-projekti.info. Dosad je educirala više od 7.500 polaznika iz različitih sektora. Vlasnica je prvog hrvatskog učilišta specijaliziranog za fondove EU i projektni menadžment - Učilišta EU PROJEKTI..


Tržište je reagiralo na različite načine. Prvo su nastali certificirani programi za voditelje pripreme i provedbe projekata, zatim se otvorio niz konzultantskih tvrtki veće ili manje kvalitete, a sada je započeo i razgovor o tome na koji način regulirati ovo rastuće i po kvaliteti potpuno neujednačeno tržište.

Jesu li certifikati zaista način putem kojega možemo razlikovati dobrog konzultanta od onoga koji nije tako dobar?

Za odgovoriti na to pitanje, prvo trebamo navesti što čini dobrog konzultanta. Po mome mišljenju to su iskustvo, vrste projekata na kojima je radio, sposobnost prilagodbe i poznavanje funkcioniranja različitih sektora, kao i poznavanje institucija i sustava.

Iskustvo, portfolio projekata i poznavanje sustava su osobine koje ćete pronaći samo kod iskusnih konzultanata i to će ih uglavnom odvojiti od onih koji tek počinju. Međutim, kvaliteta obavljanja posla ovisit će o kapacitetima te iste osobe, timu s kojim radi, troškovima koje ima, ali i poslovnoj politici koju vodi. U tom ćete segmentu vidjeti neke koji imaju velike urede s mnogo zaposlenih što može biti prednost jer na jednom mjestu imate mnogo osposobljenih osoba, no istovremeno je takvu zvijer potrebno hraniti što nerijetko dovodi do toga da takve tvrtke imaju visoke cijene usluga ili preuzimaju mnogo posla pri čemu pati kvaliteta.

S druge strane, ovo tržište karakterizira i mnogo „one-man-band“ konzultanata koji samostalno pružaju usluge. Posao mogu radili odlično, ali je tada opseg usluga koje pružaju sužen jer jedan čovjek ne može napraviti ono što mogu raditi njih 10. Takvi će konzultanti uglavnom slijediti višegodišnje ugovore, raditi tehničke pomoći ili pratiti nekoliko jačih klijenata kroz duže vremensko razdoblje.

Kada, pak, govorimo o konzultantima početnicima, ali i stranim tvrtkama koje u Hrvatskoj otvaraju svoje podružnice, sve ovisi opet o iskustvu. Jake strane tvrtke imaju iskusnije stručnjake, dok manje uzimaju potpune početnike pa je i kvaliteta posla na kraju upitna.

Početnici će, kako bi naučili, preuzeti bilo kakav posao, što će nerijetko dovesti do frustracije kako njih samih, a tako i klijenata. Ukoliko takav početnik ima dobar back-up, na primjer u instituciji koja ga je obrazovala, onda je kvaliteta te usluge zasigurno veća od onih koji takvu podršku nemaju.

Što se tiče samih certifikata, sve ovisi o tome što iza njih zaista stoji. Mnogo puta su mi životopise slali ljudi koji su platili neki skupi certifikat voditelja projekata, a iza toga nije stajao niti jedan projekt. U takvim slučajevima certifikat ne donosi posao.

S druge strane, postoje kvalitetni programi edukacije po čijem je završetku moguće dobiti certifikat, daljnje mentorstvo ustanove u kojoj je obrazovanje završeno, ali i priliku da putem te ustanove polaznici prijavljuju i provode projekte. Takve su ustanove u Hrvatskoj rijetke, ali će njihovim jačim brendiranjem na tržištu i certifikat koji dodjeljuju imati veću težinu.

Kako god bilo, ono što svaki klijent treba tražiti prilikom angažiranja konzultanta jesu jasna ponuda i reference temeljem kojih će donijeti odluku o suradnji. Ono što svaki konzultant treba učiniti jest pošteno reći što zna i može odraditi, a što ne.

Kada bi tržište zaista tako funkcioniralo i kada bi obje stranke preuzele odgovornost, tada nam certifikati i komora ne bi bilo potrebni. Ovako ipak imamo temu o kojoj valja razgovarati u sljedećem razdoblju.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.