Uz dužno poštovanje prema svim glasačima i glasačicama na ovim parlamentarnim izborima, mene jednostavno nije lako fascinirati riječju reforma jer dobro planirana reforma podrazumijeva da znate što želite postići, da imate razrađenu metodologiju, postavljene ključne ljude, da imate sredstva kojima ćete je realizirati i, što je jako važno, da znate kakve će biti posljedice, odnosno učinci.

Hrvatskoj treba reforma pravosuđa! Okej, a što to točno znači i kakve će učinke to proizvesti?

Hrvatskoj treba reforma sustava državne uprave te lokalne i regionalne samouprave. Okej, skresat ćemo broj jedinica lokalne i područne samouprave, iskorijeniti zle gradonačelnike, općinske načelnike i njihove skupe automobile, ali što ćemo time postići?

Treba poboljšati korištenje fondovima EU, ali za koje točno projekte, s kojim točno ljudima i do kojeg točno roka? Znaju li pretendenti u kojem roku žele realizirati ovaj cilj?

Nešto slično ovome prije nekoliko sam dana napisala u svom Facebook statusu i odmah sam zaprimila niz komentara, od kojih se dio odnosio na činjenicu da je nemoguće napraviti procjenu učinaka neke reforme.

Epic fail! To je i te kako moguće, ali treba imati volje i želje simulirati moguće scenarije i znati koje ćete parametre uključiti u njih, što dosad niti jedna vladajuća garnitura nije radila naročito uspješno.

Naravno, nemoguće je napraviti potpunu analizu jer bi vam za to bila potrebna staklena kugla i pomoć proročice Pitije. Ne možete predvidjeti događanja kao što je nedavno u Parizu. Jednostavno ne možete znati da će se naći hrpa luđaka koji ubijaju nevine ljude i time nepovoljno djeluju na vaš projekt ili reformu, ali one analize koje su Hrvatskoj u ovom trenutku potrebne mogu biti napravljene.

Baš zato me uvijek čudi kako politika često ignorira stavove stručnjaka iz različitih instituta i drugih organizacija kojima je posao da svakodnevno analiziraju i simuliraju učinke određenih političkih i drugih odluka.

Mi, dakle, imamo ljude koji su plaćeni iz javnih sredstava da rade analize onoga što bi se moglo dogoditi ako povučemo određeni potez, odnosno 'provedemo reformu', kako je to danas popularno reći, no ignoriramo njihove stavove i mišljenja, zbog čega nemamo blagoga pojma što će se zaista dogoditi ako, na primjer, otpustimo 10.000 ljudi iz javnoga sektora. To je kao da plaćate radnike da rade za vas u proizvodnji, na primjer, peleta, ali vi te pelete ne želite prodavati, nego ih spremate u skladište i čekate da vam tvrtka propadne.

I upravo je to najveća pogreška svih aktera koji sada pretendiraju na vlast. I upravo je to ono što će možda presuditi MOST-u kao opciji koja se proglašava drukčijom od drugih jer jedno je pričati o potrebnim reformama, a drugo je javnosti iskreno reći što će one značiti u sljedećih 10-ak godina.

Toliku hrabrost u Hrvatskoj dosad nije pokazala niti jedna politička opcija i zato jesmo tu gdje jesmo. Hoće li nova Vlada, ukoliko se uopće formira, pokazati u tom segmentu malo više mudrosti i promućurnosti, vidjet ćemo uskoro.