KOMENTAR BOŠKA PICULE

Hoće li na kraju svi biti izborni gubitnici?

Bionic
Reading

Nakon što je na parlamentarnim izborima SDP uvjerljivo izgubio većinu, a HDZ izgubio priliku za uvjerljivu pobjedu, može li i Most nezavisnih lista izgubiti političku uvjerljivost?

Iako su Domoljubna koalicija i koalicija Hrvatska raste nakon provedenih parlamentarnih izbora zajedno osvojile 115 saborskih mandata, što čini ne samo vladinu većinu, nego i komfornu većinu kojom se može mijenjati Ustav, njihove vodeće stranke nisu osvojile ni približno priželjkivani broj mandata. Naprotiv. Prvi put nakon parlamentarnih izbora 2003., HDZ i SDP pojedinačno imaju ukupno manje od stotinu mandata u Hrvatskom saboru. Podsjetimo se. Na izborima 2003. HDZ je osvojio ukupno 66 mandata, a SDP 34. Četiri godine kasnije HDZ osvaja isti broj mandata, a SDP raste na 56. Godine 2011. SDP je unutar Kukuriku koalicije osvojio 61 mandat, a HDZ 44 mandata. Na aktualnim izborima obje su stranke formirale (pre)široke koalicije koje su očito skupo platile. Sličan bi broj mandata – 59 za cijelu Domoljubnu koaliciju i 56 za koaliciju Hrvatska raste – HDZ i SDP osvojili samostalnim nastupima jer bi najveći broj ostalih stranaka u koalicijama vrlo vjerojatno ostao ispod izbornog praga. U tom bi slučaju doduše profitirala treća politička opcija na izborima Most nezavisnih lista, ali bi HDZ i SDP samostalno imali ipak više mandata nego li što su dogovorili prilikom sklapanja aktualnih izbornih koalicija.

Koliko će se takva odluka za stranke Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića pokazati presudnom, ovisi upravo o Mostu nezavisnih lista te o lojalnosti novih HDZ-ovih i SDP-ovih koalicijskih partnera. Potonje zasad nije upitno, ali je parlamentarna praksa u Hrvatskoj posljednjih petnaest godina pokazala da su manje stranke sklone napuštanju prvotnih saveznika. HSLS je to učinio i SDP-u i HDZ-u, IDS i HSU također su napustili vladajuće koalicije 2001., odnosno 2009., a ne treba zaboraviti ni pojavu novih stranaka koje formiraju zastupnici izašli ili izbačeni iz matičnih stranaka. Također treba istaknuti da je na izborima 2015. prvi put otkako Hrvatska ima sadašnji model za parlamentarne izbore, pobjednička lista osvojila manje od 60 mandata. SDP-ova i HSLS-ova lista kao najjača na izborima 2000. osvojila je 71 mandat, HDZ je na izborima 2003. i 2007. osvojio 66 mandata, a Kukuriku koalicija prije četiri godine njih 80. To je u sva četiri slučaja bilo više nego dovoljno da se pobjeda na izborima pretvori u mandat za sastavljanje Vlade. Ove godine to prvi put nije slučaj iako HDZ u dogovoru s Mostom nezavisnih lista može doći do mandata za sastav Vlade.

Hoće li? Očito su birači na parlamentarnim izborima ove godine primijenili isti recept kao na predsjedničkim. Dva su se politička bloka našla unutar male postotne razlike uz pojavu treće opcije. To je na predsjedničkim izborima bio Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida, a sada na parlamentarnima Most nezavisnih lista Bože Petrova. No predsjednički su izbori igra na pobjedu ili poraz, pri čemu svaki rezultat osim najboljeg ne donosi mandat. Na parlamentarnim izborima i treći rezultat može odlučiti o većini u parlamentu i sukladno tomu o Vladi. Nema dvojbe da su i HDZ i SDP ostvarili manje od očekivanog. Zapravo, znatno manje. Osvojivši tanku relativnu većinu saborskih mandata, HDZ pokazuje da su mu na europskim izborima 2013. i 2014. te na predsjedničkim izborima 2015. uspjeh donijele dvije političarke Ruža Tomašić i Kolinda Grabar Kitarović. Pitanje je kako bi HDZ na tim izborima uopće prošao bez njihovih kandidatura, samo s vodstvom Tomislava Karamarka. SDP je, pak, u odnosu na izbore 2011. doslovce potonuo. I dok je prije četiri godine predvodio koaliciju koja je osvojila 80 mandata, aktualna SDP-ova koalicija ima 24 mandata manje.

Sve će to pasti u drugi plan dogovori li ili HDZ ili SDP suradnju s Mostom nezavisnih lista i na kraju formira Vladu. Međutim, i u tom slučaju će obje stranke neprestance ovisiti o svom partneru, što se proteklih petnaest godina otkako Hrvatska ima parlamentarni, a ne polupredsjednički sustav, nikad nije dogodilo. Čak i pri lomovima unutar koalicija kao što je bio slučaj razlaza SDP-a i HSLS-a 2002., vladina je većina unutar parlamenta uvijek opstala. Sve, dakle, ovisi o političkom projektu Bože Petrova koji se počeo osipati već prvog tjedna nakon izbora. Bez obzira na to koliko su nakon izbacivanja Drage Prgometa dionici najvećeg izbornog iznenađenja ostali homogeni, postavlja se pitanje pri kojim će sve političkim udarima Most nezavisnih lista izdržati ili ne vlastiti profil i organizaciju. Zamisao o prevelikoj koaliciji s HDZ-om i SDP-om pokazala se odmah neostvarivom, baš kao i plan 'projektnog' sudjelovanja u vlasti bez ulaska u Vladu.

Smisao sudjelovanja na parlamentarnim izborima je osvajanje tolikog broja mandata koji osigurava participiranje u vladinoj većini te preuzimanje odgovornosti za rad i zakonodavne i izvršne vlasti. Sve ostalo su pretpolitičke i u biti neozbiljne zamisli kako vlast funkcionira. Dobar rezultat stranke, zapravo konglomeracije Mosta nezavisnih lista, uistinu je dobra vijest za hrvatsku politiku uz nužan uvjet da se politici pristupi krajnje profesionalno i u konačnici odgovorno, što će sigurno zahtijevati i niz kompromisa. Dvije najjače hrvatske stranke, svaka na svoj način, upravo su na pitanjima profesionalnosti, odgovornosti i suradnje propustile ostvariti bolje rezultate na izborima. Dio birača im je okrenuo leđa, a dio se na neviđeno okrenuo nekom trećem. Propusti li i Most nezavisnih lista biti profesionalan, odgovoran i sklon kompromisu, izbore 8. studenoga 2015. lako bismo mogli pamtiti po samim gubitnicima.