KOMENTAR HELENE PULJIZ

Kolinda Grabar Kitarović – faktor nestabilnosti s Pantovčaka

21.10.2015 u 10:19

Bionic
Reading

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović neprikriveno, aktivno i agresivno sudjeluje u (pred)izbornoj kampanji za parlamentarne izbore na strani HDZ-a i njihovih partnera, Ustav joj izričito ne zabranjuje da to čini, ali joj to nalaže politička kultura. Kad bismo baš cjepidlačili, čak bi se i u ustavnoj odredbi koja joj izričito zabranjuje obavljanje druge javne ili profesionalne dužnosti dok je predsjednica, mogla naći prepreka da obavlja ulogu PR-a svoje dojučerašnje stranke, čiju je stranačku iskaznicu – sada je posve očito – samo formalno odložila u osobnu arhivu. Pobrkala je tko se za što natječe pa se ponaša kao da je ona kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Vlade RH, a ne već izabrana predsjednica Republike

Ne slažem se s onima koji misle da njezin angažman šteti HDZ-u, ali dijelim mišljenje onih koji smatraju da time ona šteti prvenstveno sebi i svome autoritetu šefice države, koja bi trebala biti predsjednica svih, pa i onih koji nisu uz HDZ i Domoljubnu koaliciju Tomislava Karamarka, bez obzira na to jesu li upravo Kolindu Grabar Kitarović podržali na predsjedničkim izborima ili nisu.

Iako teškim udaranjem po Zoranu Milanoviću i njegovoj vladi održava i podiže rejting HDZ-a, istovremeno do kraja urušava liderski imidž predsjednika stranke Tomislava Karamarka jer još više dolaze do izražaja njegova nemuštost, očajni javni nastupi praćeni neuspješnim imitiranjem Franje Tuđmana i bijeg od otvorenog suočavanja s protivnikom. Ne bi me čudilo da on, Tomislav Karamarko, koji već priča da je Hrvatska njegova, ako se dokopa parlamentarne većine, bude taj koji će razvlastiti predsjednicu odmah nakon isteka prvog mandata i provesti svoje javno izrečene namjere o promjenama Ustava, prema kojima bi predsjednika ubuduće birali zastupnici u Saboru. Za njega osobno ona je dugoročno ipak opasna konkurentica.

Kad bi netko sad ponudio Kolindi Grabar Kitarović da se za ove izbore umjesto Karamarka sučeli sa Zoranom Milanovićem, samo kad bi smjela, ona bi to s najvećom radošću prihvatila. Ali Kolinda Grabar Kitarović nije predsjednica HDZ-a, ne natječe se na parlamentarnim izborima i još uvijek ne može odjednom obavljati dužnost i predsjednice Republike i predsjednice Vlade.

Proteklo vrijeme, koje je predsjednica Republike trebala iskoristiti za izgradnju autoriteta te se dosljedno držati Ustava i izvršavanja obećanja koja je dala kad ju je Hrvatska birala, ona je potrošila na daljnje degradiranje te dužnosti i nizanje političkih gafova od kojih će se dugo i teško morati oporavljati nakon nadolazećih parlamentarnih izbora. Ustav do danas nije pročitala, nije se čak potrudila ni naučiti odredbe koje se odnose na njezine ovlasti i odredbe koje se odnose na njezine odnose s ostalim nositeljima vlasti. Dok je bila u kampanji, s obzirom na to da su hrvatski birači takvi kakvi jesu – poprilično nezahtjevni, još se i mogla provući s raznim lupetanjima o svojim ovlastima i priručnim tumačenjima Ustava, ali na dužnosti predsjednice s Ustavom se ne smije šaliti, 'ironizirati' i izgovarati/ispisivati poruke koje pobuđuju sumnju da bi ona rado izvela državni udar.

Umjesto podjele potrebitima, novac od kampanje ostao HDZ-u

Poštivanje Ustava i zakona nije samo pitanje izvršavanja ili neizvršavanja danih obećanja, predsjedničku prisegu položila je držeći ruku na Ustavu i za nju bi to morala biti svetinja. Kolinda Grabar Kitarović ne snalazi se najbolje na dužnosti koju je osvojila na izborima, prva godina mandata curi, a ona još uvijek nije ispunila ijedno od svojih predizbornih obećanja. Čak ni ona koje je bilo vrlo jednostavna ostvariti, počevši od obećanja da će sav novac koji je iz proračuna dobila kao pobjednica izbora, dati u humanitarne svrhe.

Čak 486.000 kuna od tih 1,17 milijuna, ostalo je na računu HDZ-a, a sve je moralo biti donirano u humanitarne svrhe da je predsjednica držala do danih obećanja da će sav taj novac biti podijeljen potrebitima. Nije izvršila obećanje da će se preseliti s Pantovčaka u Visoku, nije izvršila obećanje da će jako smanjiti troškove Ureda i broj zaposlenih, a nije ni odlazila u braniteljski šator 'svakoga dana dok se problem ne riješi'. Prozivala je protukandidata Ivu Josipovića i Vladu da su zapeli u 'regionu' i da će ona zemlju iz toga izvući, da bi danas bila najveća prijateljica druge sile u regionu i prozivala Vladu što nije u dobrim odnosima s nacionalističkom vlašću u Srbiji. Nije izvršila obećanje da će biti predsjednica svih građanki i građana Hrvatske, čak se nije trudila ni stvoriti privid da to obećanje zbilja namjerava ispuniti, već se ograničila na to da bude predsjednica Republike svih članica i članova HDZ-a.

(Ne)očekivani faktor nestabilnosti

Predsjednik Franjo Tuđman vodio je HDZ u svim izbornim kampanjama, ali to mu je omogućavao Ustav jer smo 90-ih imali polupredsjednički sustav u kojemu je sva izvršna vlast bila koncentrirana na Pantovčaku, Vlada je imala ograničene izvršne ovlasti, a Sabor je manje-više služio kao demokratski ukras. Dekorativna uloga Hrvatskog sabora nije se, nažalost, do danas promijenila pa se sintagma zakonodavna vlast raščlanila u praksi u više zakonodavna, a manje vlast.

Nakon Tuđmanove smrti, Ustav je promijenjen, predsjedniku Stipi Mesiću smanjene su ovlasti pa sve i da je htio, više nije mogao uspostaviti autokratski sustav kakvom smo svjedočili pod vladavinom prvog hrvatskog predsjednika. Većina Tuđmanovih izvršnih ovlasti dodijeljena je Banskim dvorima, koje je tada vodio Ivica Račan, Mesiću su ostavljene sukreatorske ovlasti nad vanjskom i vojno-sigurnosnom politikom, ali se on, deklariran kao predsjednik građanin, svojski trudio koristiti one danas zanemarene odredbe Ustava prema kojima se upravo predsjednik brine za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti. Svi se dobro sjećamo njegovog papagajskog ponavljanja kako je on faktor stabilnosti baš svaki put kad se koškao s vladama Ivice Račana(SDP) i Ive Sanadera(HDZ).

Doista, uz sve njegove nedostatke i pogreške, Mesić desetak godina jest bio faktor stabilnosti i u nekoliko slučajeva, kad je prijetio slom naše pubertetske demokracije, pokazalo se kako je sjajno što nismo posve ukinuli polupredsjednički sustav. Ivo Josipović je bio predsjednik države samo jedan mandat, između ostaloga i zato što je mislio da se faktorom stabilnosti postaje tako da se ne radi ništa. Jer ako je sustav stabiliziran, mislio si je Josipović, onda svako djelovanje sustav destabilizira.

Umrtvljivanjem dužnosti predsjednika Josipović je degradirao ulogu vladara Pantovčaka u hrvatskom političkom životu, a nepromišljenim, hiperaktivnim djelovanjem Kolinda Grabar Kitarović je na najboljem putu da autoritet predsjedničke dužnosti uništi do kraja te da u narednih pet do 10 godina prestanemo izravno birati predsjednika, ukinemo polupredsjednički i uvedemo čisti parlamentarni sustav. U svojoj izvedbi, koja uključuje nepoznavanje Ustava i političkog sustava RH, nepromišljene izjave, loš izbor suradnika, netransparentnu potrošnju javnog novca, ogovaranje demokratski izabrane vlade svoje države u inozemstvu te navijačku politiku i preuzimanje uloge glasnogovornice HDZ-a na parlamentarnim izborima (u koje se uopće ne bi trebala niti smjela miješati) postigla je da predsjednik/-ica Republike više nije faktor stabilnosti, nego (ne)očekivani faktor nestabilnosti. Situacija u zemlji i oko nje je tako sjajna da nam je samo još to nedostajalo.