'Izuzetna mi je čast da sam u Bruxellesu bio domaćin sinjskim alkarima te da smo zajedno organizirali izložbu fotografija povodom 300. obljetnice Sinjske alke. Provodeći odrednice našeg izbornog programa, predstavili smo kolegama zastupnicima Alku kao dio hrvatske kulture, tradicije i identiteta, a koja je uvrštena u popis UNESCO-ove nematerijalne baštine čovječanstva. Alka je simbol ponosa, vjere i ljubavi prema Domovini. Boravak alkara u Bruxellesu omogućio je da se s ovim vrijednostima upoznaju i naši europski prijatelji. Mislim da je ovaj posjet izvrstan uvod u daljnje pripreme za 300. Alku. Alkari i alkarski momci u svečanim odorama, zajedno s klapom Sinj, bili su istinska atrakcija za parlamentarce, ali i za građane Bruxellesa te brojne turiste. Veselim se dolasku u Sinj 9. kolovoza', pohvalio se ovih dana na svojoj službenoj straniciAndrej Plenković, zastupnik HDZ-a i EPP-a u Europskom parlamentu.

U Bruxellesu se prošli tjedan srećom nije odigrala sljedeća scena, ali prije ili kasnije negdje vjerojatno hoće:
-Je li istina to da je počasni član Viteškog alkarskog društva Mirko Norac
-Da.
-Je li istina da je on pred hrvatskim sudom osuđen za ratni zločin i ubojstvo?
-Da.
-Vidite li vi neki problem u tome što osuđenog zločinca imate kao počasnog vojvodu?
-...

Mora se izgleda podsjetiti da živimo u 21. stoljeću i u doba interneta te je protok informacija jednostavno nezaustavljiv, pa se prijepor oko počasnog statusa Mirka Norca ne može zadržati samo u granicama Hrvatske. Documenta se o temi već oglasila priopćenjem, o tome čitaju i strani novinari koji pokrivaju regiju, napisat će se i izvještaji o stanju ljudskih prava u RH itd., dakle nema načina da se stvar dugoročno zataška, kao što se pokušalo s činjenicom što znači to 'Za dom spremni' koje izvikuju hrvatski nogometni navijači. Po odlukama UEFA-e, ipak to nije stari hrvatski pozdrav! Moramo li saznati i što će se u Europi i svijetu misliti o slučaju Sinjske alke, koja će usput postati slučaj, i počasnog članstva Norca ili možemo sada i odmah to prilično ispravno predvidjeti?

Ipak se ove godine slavi 300 godina od bitke održane 14. kolovoza 1715, kada je sedamsto sinjskih ratnika porazilo tisućama premoćnu vojsku Mehmed-paše Čelića, pa je Sinjska alka svugdje – na HTV-u kroz posebne emisije, u Europskom parlamentu na poziv Andreja Plenkovića, pod pokroviteljstvom Ureda predsjednice, Vlade i Sabora. Alka se brendira i kao turistička atrakcija, pa se trenutno predstavnici Viteškog alkarskog društva nalaze na putovanju SAD-om i promoviraju sinjske i hrvatske ljepote. I sve bi to bilo u redu da nije ogromne blasfemije ljudskog i Božjeg morala i provokacije civiliziranom društvu, što se ogleda u činjenici da je Mirko Norac i dalje počasni alkarski vojvoda.

Opravdano je pretpostaviti da europski zastupnik Andrej Plenković, kojemu se u Bruxellesu smiješi velika karijera, ne podržava smaknuća civila i ratne zločine (ta toliko se angažirao oko Šešelja!), pa nije jasno kako se osjeća u društvu ljudi koji smatraju da nekoga nevinog hladnokrvno ubiti nije stvar koja diskvalificira od odavanja počasti. Nije problematično promovirati hrvatsku baštinu u Bruxellesu, ali samo onu koja nije tako moralno upitna.

Viteško alkarsko društvo će se u svojim putovanjima prije ili kasnije suočiti s pitanjem: 'Kako to da vam je počasni član osuđeni ubojica i ratni zločinac?' i blamaža koja će neminovno i opravdano uslijediti sigurno neće doprinijeti pozitivnom imidžu Hrvatske. Ako ćemo ozbiljno uzeti priče s desnice o tome kako se Hrvate u svijetu opanjkava kao genocidne, onda kao hrvatski povijesno-tradicionalni brend svjetskog kalibra ne bismo nikako smjeli promovirati ekipu koja nije u stanju učiniti nešto tako banalno civilizacijski kao što je opozvati počasno članstvo i titule Mirka Norca. Viteško alkarsko društvo trebalo bi s jedne strane shvatiti da se zapravo ponaša neozbiljno u profesionalnom kontekstu hrvatske svjetske atrakcije, a s druge, mnogo važnije, provodi neoprostiv moralni idiotizam s objašnjenjem da Norčeva presuda pred hrvatskim sudom nije razlog da mu se čast smatra narušenom. Što čekaju onda, zašto već kao novi alkarski vojvoda nije predstavljen Srđan Mlađan

Teško je odlučiti što je gore u vezi Viteškog alkarskog društva - to što možda ne priznaju hrvatske zakone i sudove pa misle da je presuda Norcu za ratni zločin i ubojstvo irelevantna jer ga smatraju, dokazima unatoč, nevinim ili možda to što je osuđen za najteže zločine nije važno ako je riječ o starici koja je Srpkinja, jer ga baš to ubojstvo čini 'herojem, a ne zločincem'. Vjerojatno postoji i neko treće objašnjenje njihovog ponašanja, ali nijedno logično i u skladu s civilizacijski normama Europske unije i 21. stoljeća. Skoro je pa apsurdno upozoravati da najviše državne institucije ne smiju dati svoje pokroviteljstvo događaju u organizaciji ljudi koji su tako slijepi na zakone i najopćenitiji građanski moral, što ga dijele svi od katolika do ateista, a to je da nije u redu ubijati nevine ljude. Vojnička i ratnička čast se gubi baš ako se to čini, to je antiteza časnog ratovanja, protiv Ženevske konvencije i bacanje ljage zločina na hrvatsku stranu u ratu. Mirko Norac je taj koji je naštetio dignitetu Domovinskog rata. 

Premijer Zoran Milanović i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imaju u ovoj priči savršenu priliku djelovati zajedno te se obratiti pismom Viteškom alkarskom društvu da ih upozore kako što hitnije trebaju ispraviti civilizacijski nesnošljivu činjenicu da im je Mirko Norac počasni član, a i sam Norac bi se trebao sam izuzeti iz ove priče.

Naime bivši general nije nikada priznao zločine niti se pokajao, ali jest u skladu s hrvatskim zakonima odslužio dvije trećine kazne od 15 godina, pa je sada slobodan čovjek kojega treba pustiti na miru. Norac je uostalom zatvorske godine izvrsno iskoristio, što sigurno nije moguće svakom zatvoreniku, te se vjenčao, postao otac i sagradio kuću, u čemu sada može uživati. Može otići i na Klicin sprovod. Ništa od toga nije ni najmanje sporno, ali je sporno to ako je Norac – ili bilo tko drugi s takvim pravosudnim putem - stavljen na poziciju društvene počasti. Bez obzira na moguće ratne zasluge, činjenica da je riječ o presuđenom ratnom zločincu diskvalificira ga iz bilo kakve manifestacije pod pokroviteljstvom bilo koje državne institucije. U pitanju je doista civilizacijski minimum, ništa drugo. Ako oko toga nije moguće u Hrvatskoj postići žuđeno zajedništvo odnosno društveni konsenzus, onda se kao počasni članovi trebaju početi proglašavati i Dragan Paravinja i Edi Mišić. I Korade, da ga ne zaboravimo, naravno.

U kolonijalnom diskursu bi se moglo reći da se alkari ponašaju balkanski, da se rugaju vladavini zakona i plemenski odaju počast hajduku (samo što u ovoj priči nije opljačkan bogataš ili okupator, nego smaknuta starica!), što je nasuprot našem statusu članice Europske unije željne mitteleuropskog štiha. Ali kako god da se sagleda situacija, na kraju se mora doći do jedinog civilizacijski i ljudski prihvatljivog zaključka, a to je da osuđeni ratni zločinac ne može biti počasni alkarski vojvoda ako se Viteško alkarsko društvo predstavlja kao hrvatski nacionalni simbol, u državi ili izvan nje nevažno. To se međusobno isključuje, jasno je kao dan.

Sudeći po povijesti Sinjske alke, čiji su se alkari kroz stoljeća uspješno klanjali i Franji Josipu i Aleksandru Karađorđeviću i Titu i Tuđmanu, dečkima u Sinju je potrebno s vrha vlasti, od premijera i predsjednice, objasniti da se dovedu u red, što će - ako su imalo pametni - znati poslušati. Mirko Norac mora još prekjučer postati bivši počasni alkar.