KOMENTAR ARIANE VELE

Od silne gužve predsjednica je zaboravila na mlade

Ariana Vela
Ariana Vela
Više o autoru

Bionic
Reading

Već nekoliko godina organizira se program kojim se želi studentima završnih godina fakulteta omogućiti stjecanje radnog iskustva u sektoru EU fondova, a od prošle godine u okviru tog programa bilo je i jednomjesečno volontiranje za nekoliko najboljih – u Uredu predsjednika. Nakon smjene na Pantovčaku organizatori programa ne uspijevaju niti utjerati odgovor je li predsjednika Kolinda Grabar Kitarović uopće zainteresirana za nastavak te prakse

Prije nekoliko smo godina u sklopu rada na portalu eu-projekti.info otvorili Internship program. Želja nam je bila u rad portala uključiti studente završnih godina fakulteta, omogućiti im da stječu vrijedno radno iskustvo u sektoru fondova EU kako bi, nakon završetka fakulteta, u nogama imali određeni broj utakmica koji će ih učiniti konkurentnijima na tržištu rada.

U Programu trenutačno sudjeluje treća generacija koja broji 10 interna, čiji se posao sastoji od izrade sažetaka natječaja iz fondova EU i njihove objave na portalu, pretraživanja i pripreme vijesti iz sektora, sudjelovanja u organizaciji edukacija, konferencija i drugih događanja, izrade prezentacija, ali i sudjelovanja na brojnim konferencijama i drugim javnim događanjima.

Osim toga, interni će tijekom programa proći intenzivnu edukaciju o pripremi i provedbi projekata financiranih iz fondova EU te će sudjelovati u cijelom nizu edukacija koje organiziramo za svoje klijente.

Ono što im je svima najzanimljivije jesu sastanci sa zastupnicima i zastupnicama iz Europskog parlamenta, a do ove generacije bili su to i posjeti Uredu Predsjednika RH koji su rezultirali time da je Ured postao pokroviteljem Internship programa i da su naši najbolji interni dobili priliku jedan mjesec volontirati u istom Uredu.

Vama možda ne djeluje kao nešto posebno, ali mladim je ljudima to vrijedno i važno iskustvo koje im omogućuje brzo zaposlenje. Naime, gotovo svi naši interni zaposleni su vrlo brzo nakon završetka Programa i to upravo na temelju reference sudjelovanja u Programu.

Upravo nam je zato bilo izuzetno važno dogovoriti protokol suradnje s Uredom Predsjednice RH kako bi naši interni bili u mogućnosti posjetiti Predsjednicu i volontirati u njezinu Uredu. Odmah nakon inauguracije poslali smo dopis Uredu, objasnivši da želimo dogovoriti nastavak suradnje jer smatramo da pokroviteljstvo Ureda nije vezano osobom koja je tom Uredu na čelu, nego prepoznatljivošću Programa i njegovom važnošću.

Dopis je poslan prije gotovo dva mjeseca. Pogađate, odgovora još uvijek nema unatoč našim brojnim telefonskim upitima. Navodno je dopis zapeo na kolegiju koji nikako da se smiluje šačici nedužnih i vrijednih studenata. Očgledno to ne nosi dovoljan broj političkih bodova pa samim time i nije zanimljivo.

Da se razumijemo, mogla sam nazvati nekoliko HDZ-ovih europarlamentaraca i pokušati riješiti stvar jer su oni bili toliko susretljivi i odazvali se našim pozivima da prime naše interne, ali nisam. Mogla sam nazvati hrpu drugih ljudi, ali nisam jer smatram da su dva mjeseca i niz telefonskih poziva sasvim dovoljan vremenski period da se dostavi kakav-takav odgovor, posebice ukoliko uzmemo u obzir da je Odluka o pokroviteljstvu na snazi još od prošle godine i da to nije nešto što se može jednostavno izignorirati.


Sigurna sam da gospođa predsjednica i njezini zaposlenici imaju mnogo posla. Očigledno su uklanjanje bista, razmišljanje o preseljenju u novi ured i ispijanje kava s predsjednicima političkih stranaka važniji od toga da pružiš priliku mladim, vrijednim i pametnim ljudima da nešto nauče i da im otvoriš vrata u bolje sutra.

Isto sam tako sigurna da je i njezin prethodnik imao puno posla, ali je svejedno našao vremena (ili netko u njegovom Uredu) koje je posvetio onima za koje se svi kunu da su naša budućnost.

Vjerujem da će nakon ovog komentara u Uredu predsjednice zazvoniti alarm. Vjerojatno je da će se pregledati i neki drugi dopisi i da će cijenjeni kolegij donijeti neke odluke ili barem potvrditi one koje su već donesene. Uostalom, to i jest naš cilj.

Nažalost, to neće isprati gorak okus u ustima koji nastane svaki puta kada se spomene želja da se u Hrvatskoj napravi promjena i da nas se odvede u boje sutra jer promjene se ne rade isključivo na televiziji, u novinama i na svečanim mimohodima. One se rade svaki dan u suradnji s malim ljudima koji će jednoga dana postati velikima. I to je lekcija koju bi svi naši političari i njihovi kolegiji konačno trebali naučiti.

Hoće li i ova generacija studenata posjetiti Pantovčak ostaje da vidimo. Ako i ne uspiju, potrudit ćemo se da što prije završe fakultete i dobiju posao jer je time naša misija ispunjena. Jesu i ispunjena i tuđa predizborna obećanja o davanju doprinosa prosperitetu i brizi za mlade? Vidjet ćemo vrlo skoro...

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.