KOMENTAR DAMIRA PETRANOVIĆA

Ministre Mornar, dobrodošli u močvaru

25.07.2014 u 09:58

Bionic
Reading

Na početku mandata izgledalo je kao znanstvena fantastika, ali nakon dvije trećine postalo je jasno da su dežurni skeptici bili potpuno u pravu. Željko Jovanović nedavno je odlepršao iz Vlade, a najveći krokodil u njegovoj famoznoj močvari - ili bakterija u septičkoj jami, kako vam drago - i dalje je na položaju. Jači, bahatiji i samouvjereniji nego ikad. Ako izuzmemo nacionalno gospodarstvo koje ionako već dulje vrijeme ne daje znakove života, od hrvatskog nogometa valjda nema plastičnijeg dokaza za tragičnu nesposobnost Kukuriku koalicije. Naravno, ako ćemo biti milostivi i pokušati zamisliti da se ne radi o namjeri, nego tek pukoj, toliko puta viđenoj aljkavosti i nedostatku osnovne ideje savjesnog upravljanja državom

Domaći nogomet prošlog tjedna ušao je u svoju novu sezonu i već na startu bilo je jasno da nas čeka još jedna repriza, apsurdna i tjeskobna poput avanture Billa Murraya u legendarnom 'Beskrajnom danu'. Prosječni navijač - a takvi, vjerujte, još uvijek postoje - probudit će se u našoj učmaloj zabiti i svakog jutra i svake godine iznova dočekat će ga isti likovi: Davor Šuker i njegovo mahom nesuvislo buncanje, notorni Željko Širić i 'dečki' kojima je prosljeđivao mito, beskrupulozni Damir Vrbanović, kum Milan Bandić i cijela regimenta sudaca, činovnika i odvjetnika koji pored zdravih očiju nacije podmazuju uhodanu mašinu u njenom nezajažljivom proždiranju cijelog jednog sporta.

I naravno, tu je krokodil Zdravko Mamić. Da se ne lažemo, jer tri i pol godine nakon Jovanovićeve čuvene fraze o močvari i dvije godine nakon najave da ona samo što nije presušila, valjda cijela Hrvatska danas je bolno svjesna da politika jednostavno nije u stanju zapapriti čovjeku koji je najprije okupirao cijeli jedan klub, potom Hrvatima oteo draži najobičnijeg - ali ipak vrlo unosnog - sportskog nadmetanja, a na koncu prisvojio čak i nacionalnu reprezentaciju.

Da, u Mamiću je problem.


Močvara, kažete? Bila je to zanimljiva Jovanovićeva metafora prigodna entuzijazmu na početku mandata, vješt vic friškog ministra koji valjda ni nije znao da njegova najznačajnija lovina doručkuje s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, ruča s najutjecajnijim odvjetnikom u državi Marijanom Hanžekovićem, a večerava s najmoćnijim sucem Ivanom Turudićem. Da spomenemo samo neke zanimljivije aktere tog neviđenog mehanizma: Dinamovom gazdi leđa danas čuva i bivši šef zagrebačke policije Marijan Tomurad, u skupštini mu sjedi ugledni ekonomist Mladen Vedriš, za bizarnu propagandu zadužen je Ivan Zvonimir Čičak, a donedavno su mu nedostajali tek navijači. Sada ima i njih, skupio je malu privatnu vojsku - navodno i solidno plaćenu - koja putuje Europom i naoružana sjekirama traži neistomišljenike Velikog Vođe.

Dok su nesretni Željko Jovanović i njegov usporeni pomoćnik Petar Skansi shvatili što se oko njih događa, već im je bilo vrijeme da pakuju kufere. Stigao je nasljednik, nekakav Vedran Mornar, inače pristojni profesor zagrebačkog FER-a i sin pokojnog uglednog sportskog kolumnista. On se odlučio za drugu taktiku: u prvih mjesec dana o velikom dijelu svog resora nije prozborio ni jedne jedine riječi, osim što je u jednom novinskom intervjuu usput obznanio da ga 'nogomet ne zanima'. Mašala, kao da je prekopirao Zorana Milanovića. Čak i Ivo Josipović od njega je konkretniji: u jednoj prilici spomenuo je da u domaćem nogometu stoluje 'mala mafija', što je bio revolucionaran pomak za čovjeka čije službene izjave se sastavljaju po uzoru na horoskop. Doduše, opustio se desetak tisuća kilometara daleko od Hrvatske: čim se predsjednik vratio u domovinu, na ovu temu više nije ni zucnuo.

Navodno gospodin ministar ima nešto više interesa za košarku, što je promptno dokazao dodijelivši 41 milijun kuna za organizaciju Europskog prvenstva u Hrvatskoj iduće godine. I taj sport stanište je brojnih Jovanovićevih 'komaraca', nabreklih od krvi koju su isisali u mraku i blaženoj nezainteresiranosti javnosti, ali Mornar valjda treba nešto za pokazivanje. Jer, kud ćeš bolje od velikog i skupog prvenstva taman negdje par mjeseci prije izbora?


Uglavnom, hrvatskom nogometu očito slijedi još jedna sumorna godina: suci koji se osvećuju za osuđenog bivšeg šefa Željka Širića počeli su potkradati Hajduk već u prvom kolu prvenstva, struktura u Hrvatskom nogometnom savezu - čvrsto usidrena na Mamićevim novcima i logistici stotina HDZ-ovaca koji drmaju stvarnim ili fiktivnim klubićima diljem Hrvatske, u realnosti malim praonicama love na lokalnoj i županijskoj razini - pobrinut će se za uslišavanje želja velikog gazde. Policija i zaštitari provodit će teror nad Bad Blue Boysima, Dinamo će spektakularno posrnuti u Europi, Mamić će svejedno napuniti džepove novcima od novih robovlasničkih ugovora s igračima, publike na stadionima bit će sve manje, a Hajduk vjerojatno neće uspjeti vratiti svoje dugove.

Sjever države bit će rezigniran ili nezainteresiran, a jug bijesan.

Hrvoja Maleša i dalje će čuvati policija, dok će se Širić kočoperiti po svečanim ložama. I nogometni suci ostat će isti, čak će im se pridružiti i sin Mamićevog bliskog suradnika Tomurada. Državno odvjetništvo nastavit će Bajićevu praksu blaženog nezamjeranja, pa se ni ove godine neće oglasiti o brojnim kaznenim prijavama, poput one za pranje love preko uređenja maksimirskog stadiona. Sportska inspekcija bez Jovanovića se komotno može ukinuti.

A politika će šutjeti. Nije gazda Dinama Slavko Linić, pa da se kompletan državni aparat upregne u njegov odstrel.

I tako ćemo uskoro dočekati nove izbore, prekretnicu na kojoj vlast preuzimaju neslužbeni pokrovitelji Zdravka Mamića. HDZ, naravno. Tek tada slijedi nam veselje: podmazani sustav vjerojatno će se razmahati do krajnjih granica, a naknadna pamet SDP-a iduće četiri godine objašnjavat će da je vlast izgubljena zbog trulog kompromiserstva i oklijevanja u povlačenju drastičnih i principijelnih poteza.

Jer, dakako da će SDP vlast doista izgubiti: ako u četiri godine nisu uspjeli riješiti čak ni notorni, svakom građaninu vidljiv problem hrvatskog nogometa - zašto uopće očekivati da su na bilo kojem drugom polju sposobniji, odlučniji i marljiviji?

Močvara, kažete? Ne, pravi 'Beskrajan dan'.