Na temelju višegodišnjih istraživanja o implementaciji Zakona, koji postoji od 2003. godine, GONG je zaključio da 'ZPPI ne jamči ostvarivanje prava na pristup informacijama ukoliko tijelo javne vlasti ne želi informaciju učiniti dostupnom', kazala je Jašić.

'Najčešće se to čini spretnom kombinacijom nepoštivanja rokova, šutnje administracije, pružanjem formalnih, ali ne i sadržajnih odgovora, traženjem razloga za traženje informacije te pozivanjem na njezinu tajnost. Uporni tražitelj informacije biva zapleten u višegodišnje procedure, odnosno zahtjeve, žalbe, šutnje, ispravke i dopune, sporove, a u toj birokratskoj igri apsurda potrebno je iznadprosječno pravno znanje i veliko strpljenje, što na kraju ne mora biti dovoljno da bi se do informacije i došlo', opisala je Jašić i dodala da tome svjedoče svakodnevno, kako u vlastitim, tako i u slučajevima građana koji im se obraćaju za savjet.

Osim što je takva situacija već sama po sebi apsurdna do bola, sve je još gore uz neprestano skvičanje vladajućih o bespoštednoj borbi protiv korupcije, jer zna se da bez uvida u rad tijela javne vlasti i bez njihove transparentnosti nema demokracije, a o borbi protiv korupcije je iluzorno i razmišljati.

NOVI ZAKON KAO ISKORAK, DUŽINA UPITNA

Stoga, premda je zahvaljujući upornom upozoravanju organizacija civilnog društva te ostale stručne javnosti i neizbježnih izvještaja Europske komisije došlo do iskoraka naprijed, u suštini je teško govoriti koliko je taj korak doista dug. Zakon, naime, može biti najbolji na svijetu, ali malo to vrijedi ako njegova implementacija 'šteka', a upravo je pitanje provedbe i dalje glavni problem, iako je prijedlog novog ZPPI pomak na bolje.

Na to su upozorili i gotovo svi sudionici rasprave, koji su se pak uglavnom razilazili oko toga tko bi trebao činiti neovisno nadzorno tijelo koje će pratiti provedbu zakona. Jašić je podsjetila da je prema osnovnom prijedlogu GONG-a i nevladinog sektora to trebao biti povjerenik za pristup informacijama. Međutim, takvo je rješenje Vlada pod izlikom štednje i racionalizacije odbila te taj zadatak dala Agenciji za zaštitu osobnih podataka.

'Tvrdnja o štednji može se smatrati opasnom jer su troškovi i šteta koji proizlaze iz korupcije, neznanja i pada povjerenja u državne ustanove nemjerljivi i najskuplji, a na poštivanju ljudskih prava i borbi protiv korupcije temelji se uređena i civilizirana zajednica i to se ne može mjeriti jednostavnom računicom plus-minus', naglasila je Jašić.

Državni tajnik u Ministarstvu uprave Edmond Miletić, međutim, smatra da je 'donesen kvalitetan tekst prijedloga zakona u suradnji s GONG-om i nevladinim sektorom, kojim se pokušava korigirati sve sporne situacije'. Ipak, pokazao je dobru volju da iznesene primjedbe pretoči u amandmane kako bi se zakon što je moguće više poboljšao, pri čemu je, dakako, dodao, da ne može ništa obećati.

Neke će se stvari svakako morati popraviti jer su pisci zakona, primjerice, zaboravili na organizacijsku reformu upravnog sudovanja. Bit će da im se omaklo 'u petoj brzini' s obzirom da je donošenje ZPPI jedan je od uvjeta za zatvaranje Poglavlja 23. Pravosuđe i temeljna prava u pregovorima s Europskom unijom.

VLADA ŠTEDI NA LJUDSKIM PRAVIMA

Za pohvalu je, međutim ili, kako je to kazala sutkinja Upravnog suda Mirjana Juričić, 'fantastično postignuće' da o žalbi više ne odlučuje čelnik tijela koje je odbilo dati informaciju. Što se tiče loših strana, Juričić smatra da je procedura i dalje komplicirana te nimalo jeftina, a ističe da su kazne za one koji odbijaju dati informacije na koje građani imaju ustavom zajamčeno pravo i dalje samo mrtvo slovo na papiru

Đorđe Gardašević s Pravnog fakulteta i član vijeća GONG-a kazao je da prijedlog ZPPI 'nije loš i da ima nekih nomotehničkih zamjerki'. U slučaju dvojbe treba li Hrvatskoj povjerenik za informacije ili je prihvatljiva i agencija, smatra da je 'povjerenik bolje rješenje i to tako da ga imenuje Sabor kao zakonodavna vlast, premda komparativno gledajući različite zemlje imaju različita rješenja, a u konačnici se sve ipak svodi na politički izbor, samo on treba biti što manji'.

Treba, naime, podsjetiti da je povjerenik najvažnija, ali ne i jedina primjedba na prijedlog izmjena ZPPI iz prvog čitanja u srpnju, a to što nema povjerenika i dalje je trn u oku oporbi. Tako su zastupnici SDP-a Nenad Stazić i Šime Lučin te HNS-a Goran Beus Richembergh istaknuli da su nove zakonske izmjene 'kozmetičke' i da ne rješavaju nijedan od problema, a posebno ih muči Agencija za zaštitu osobnih podataka, kao i Ministarstvo uprave koje ni pod razno ne smatraju neovisnim tijelima. Lučinu je posebno apsurdno u cijeloj situaciji koliko informacija imajavnost o raznim stvarima koje bi trebale biti tajne, a do običnih seinformacija ne može.

Na to su reagirali i Miletić te šef Agencije Franjo Lacko, ističući da je Agencija neovisno tijelo koje imenuje Sabor, ali sumnju nisu otklonili, zahvaljujući, smatraju zastupnici, 'i ponašanju oko registra branitelja te pojedinih drugih odluka kojima su se kompromitirali'.

KAD PRAVO POSTANE STATISTIKA

Da se administracija bavi sporednim stvarima, inzistirajući gotovo u pravilu na formi, a ne na sadržaju, upozorila je i Ružica Vuger iz Hrvatske narodne banke, savjetnica guvernera Željka Rohatinskog, zadužena za odnose s javnošću, koja je kratko i jednostavno na primjeru vlastitog iskustva kazala da je pristup ZPPI formalističke, a ne suštinske prirode. 'Kad vam se građani obrate za informaciju, jedino što trebate napraviti je da je dobiju i to čim je prije moguće, a ne da se od njih traži, što mnogi i ne znaju i ne trebaju znati, da moraju izričito pisati kako odgovore traže temeljem članaka Zakona o pravu na pristup informacijama i da se sve na kraju svodi samo na statistiku.'