Hrvatska KOMENTAR NEVENA BARKOVIĆA

Što to smeta biskupe u borbi protiv korupcije?

Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije javnosti se obratila vrlo zanimljivim priopćenjem. U njemu se biskupi Katoličke crkve ne zamaraju rastućim izazovima koji se u civiliziranom svijetu postavljaju pred Crkvu i vjernike, ne bave se spašavanjem duša ili duhovnom obnovom nacije nego – borbom protiv korupcije, konkretno svime onima što Crkvu u toj borbi – smeta!

Zanimljivo je da se u izjavi napisanoj na četiri A4 stranice biskupi nisu odlučili bez rezerve podržati obračun nadležnih institucija s korupcijom, koja je u Hrvatskoj sveprisutna i kao takva je vjerojatno glavni faktor zbog kojeg je Hrvatska u svom razvoju retardirana u odnosu na mnoge druge tranzicijske zemlje. Ne poruka biskupa je, sve i ako je se pogleda vrlo blagonaklono, vrlo misteriozna.

Naime, biskupi se na četiri stranice teksta bave 'procesima koji u opravdanoj borbi protiv korupcije dovode do toga da se iz vida izgube pravedni ciljevi te da se pozitivni rezultati pretvore u suprotnost koja prijeti da se prometne u lijek gori od bolesti'. Što bi to točno imalo značiti?

Ako je suditi po nastavku priopćenja, osim borbe protiv korupcije koju provode policija, Državno odvjetništvo i sudovi, hrvatske biskupe smeta – gotovo sve. Čelnike Katoličke crkve u Hrvatskoj tako smeta ideja prema kojoj će nas 'Europska unija izliječiti od mnogih bolesti, pa tako i korupcije', iako je jasno kao dan da se tek nakon višegodišnjeg pritiska Europske unije počelo s antikorupcijskim istragama na najvišim političkim razinama. Bi li do, primjerice, uhićenja i suđenja Berislavu Rončeviću i Damiru Polančecu došlo bez višegodišnjeg pritiska EU?

Biskupe smeta i nešto što nazivaju 'mitologijom žrtvenog jarca', odnosno na ideju da se u Hrvatskoj protiv korupcije borimo žrtvovanjem nekolicinom krivaca, nakon čega se držimo kao da smo riješili problem. Ako i zanemarimo činjenicu da se cijela ideja kršćanstva bazira upravo na paradigmi svojevrsnog žrtvenog jarca koji na svoja leđa preuzima grijehe cijelog čovječanstva (kako retrogradno tako i u budućnosti), potpuno je nejasno na što točno biskupi misle stavljajući to u kontekst borbe protiv korupcije. Tko to točno u ovoj državi tvrdi da ćemo se riješiti korupcije u državi ako osudimo, primjerice, bivšeg potpredsjednika Vlade i bivšeg premijera?

Poruka biskupa sadrži još jedan bizarnu tezu – onu prema kojoj je za lošu gospodarsku situaciju u državi kriva, pogađate, 'ovakav koncept borbe protiv korupcije'. Prema logici biskupa, situacija u kojoj 'vlast obećava uhićenja, a mediji donose presude i vode procese ljudima', rađa 'društvenu i pravnu nesigurnost, politički nestabilnost i gospodarsku stagnaciju'. Za katastrofalno stanje hrvatskog gospodarstva, dakle, nisu kriva desetljeća i desetljeća bez ikakvih strukturalnih reformi i nepostojeća fiskalna politika nego – borba protiv korupcije koja se ionako ozbiljnije 'zahuktala' u zadnjih godinu dana. Zanimljiva logika, nema što.

Naravno da se biskupi nisu zaboravili osvrnuti na svoju omiljenu temu – medije. Biskupi tako pozivaju medije da 'ne osuđuju ljude kojima nije dokazana krivnja', kao da glavni urednici medija potpisuju sudske presude, a ne sadržaj medija za koji rade. Uz to, biskupi pozivaju 'na razboritost i građansku kulturu da se ne progone i ne prozivaju članovi obitelji osumnjičenih, pa i osuđenih za kriminalne radnje', pa navode kako 'smo na tom području bili svjedoci uistinu neprimjerenih komentara i vijesti'. Ne samo da bi netko trebao podsjetiti biskupe da ne živimo u teokraciji, nego u demokraciji u kojoj, barem načelno, vlada sloboda mišljenja i govora, nego biskupi po svom dobrom starom običaju izbjegavaju navesti i jedan jedini primjer u svojim lamentacijama. Tako spominju 'zakon linča', kao da upravo zahvaljujući antikorupcijskim istragama i medijskom praćenju nismo došli do konkretnih saznanja o pravim razmjerima zahvaćenosti Hrvatske kracima korupcijske hobotnice.

Nadalje, biskupi nisu naročito sretni kad se o razmjerima korupcije u Hrvatskoj govori i izvan njezinih granica. 'U svijetu, pa i među članicama Europske unije, postoji korumpiranijih zemalja od Republike Hrvatske, pa predstavnici tih država ne ocrnjuju svoje države', žale se biskupi, prigodno ne navodeći koja je to članica EU korumpiranija od Hrvatske. Nije, dakle, toliko bitno što nam je država ogrezla u korupciji, puno je veći problem to što se netko o tome usuđuje jasno i glasno progovoriti. Isto tako, korupcija očito nije tako velik problem kad 'postoje zemlje koje su i korumpiranije od nas', pa ispada da eto, ima korupcije kod nas, ali ima toga svugdje pa cijela stvar valjda i nije tako strašna.

Ovakva argumentacija biskupa nelagodno podsjeća na izgovore koje je nudio službeni Vatikan kad su na svjetlo dana počele dolaziti sve stravične činjenice o sustavnom zataškavanju pedofilije u Katoličkoj crkvi. 'Pedofilije ima svugdje, ne samo kod nas!', poručeno je tada s Trga Svetog Petra, kao da taj podatak na neki način opravdava sustavno zataškavanje najgorih mogućih zločina. Na isti način hrvatski biskupi podržavaju borbu protiv korupcije – s ovećom figom u džepu.

Načelno su protiv korupcije, ali se u svom nemalom priopćenju ni jednim jedinim slovom nisu osvrnuli na sve one građane ove zemlje koji su upravo zbog sveprisutne korupcije i kriminala ostali bez radnih mjesta, svojih obrta i tvrtki, bez krova nad glavom. Ne, biskupi se u svom priopćenju prvenstveno brinu za prava besramno bogatih osumnjičenika (i osuđenika!) za teška koruptivna djela i njihovih obitelji. Zašto? Odgovor na to pitanje znaju biskupi, a mi ostali možemo samo nagađati.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još