Hrvatska ČARI HRVATSKOG ZDRAVSTVA

Odlazak u bolnicu puno opasniji od leta zrakoplovom!

U američkim bolnicama zbog grešaka u sustavu tjedno umre toliko bolesnika kao da se srušilo više od 10 zrakoplova tipa jumbo jet

Aktivist za prava bolesnika Dennis Quaid, jedan od voditelja projekta 'Chasing Zero: Winning the War on Health Harm', upozorava da statistike od 1999. na ovamo pokazuju da više od 100.000 Amerikanaca godišnje umre zbog neodgovarajuće zdravstvene skrbi. 'A taj se broj udvostručuje ako se uključe i pacijenti koji se u bolnicama zaraze opasnim bakterijama. Sam broj smrti šokantan je, međutim, još je šokantnije to da ga je moguće smanjiti na gotovo čistu nulu', ističe Quaid čiji su novorođeni blizanci u bolnici zbog infekcije primili dvostruku dozu razrjeđivača krvi heparina i zamalo umrli.

Naši stručnjaci smatraju da Hrvatska u tom pogledu ne stoji ni znatno bolje, niti lošije od SAD-a. Nesreće se događaju i u najboljim bolnicama, a čini se, kažu, da financijska sredstva nemaju presudan utjecaj na kvalitetu skrbi.

Jedna hrvatska bolnička priča

Dobar primjer problema s kakvima se susreću pacijenti u našoj zemlji je hrvatski državljanin N. N. (podaci poznati redakciji) koji je čak tri puta na vlastitoj koži iskusio što znači liječnička pogreška.

Primjer prvi: N. N. je u osnovnoj školi primljen s oteklim limfnim čvorovima na desnoj nozi, a bolest mu je dijagnosticirana kao flegmona. Nakon neuspješnog tretmana, liječnici njegovim roditeljima priopćavaju da nemaju drugog izbora nego amputirati nogu da se upala ne proširi. N. N. sluti da se nešto ozbiljno sprema, jer je večer prije toga stavljen na post. Sam si odluči masirati oteklinu tako da ona prije jutarnjeg pregleda gotovo potpuno nestaje. Liječnici odustaju od zahvata, N. N. i danas ima nogu, a flegmona s vremenom iščezava.

Primjer drugi: N. N. na skijanju na Sljemenu lomi nogu. Prevezen je u traumatološku bolnicu u kojoj ga ostavljaju i zaboravljaju u 'gipsaoni'. Nekoliko sati kasnije kosti potkoljenice su mu namještene i stavljen mu je gips. No tjedan dana kasnije rendgenske snimke otkrivaju da je kost krivo namještena. Liječnici mu lome kost i namještaju je ponovno – ovaj put ispravno. Desna noga danas mu je malo kraća.

Primjer treći: N. N. je hospitaliziran zbog kamenca u bubregu. Medicinski tehničar okreće rendgensku sliku naopako i uvodi mu kateter u krivi bubreg. Greška se ispravlja, no liječnici ga zbog poduljeg zahvata na drugom pacijentu ostavljaju da se pothladi gol pod plahtom na hladnom hodniku. Tri puta mu bezuspješno pokušavaju razbiti kamenac bez invazivnog rezanja. Konačno ga, dva dana kasnije pošteno razrežu, zamalo od kralježnice do pupka, i izvade kamenčić. Tijekom rehabilitacije N. N., s teškim bronhitisom koji je zaradio na hodniku, prolazi pakao, jer s golemom ranom ne može iskašljavati. Kada mu se začepi kateter zove medicinskog tehničara koji ga uvjerava da je sve uredu. No N. N. tvrdoglavo inzistira da je pun mokraće i jedva pri svijesti te se 'samodijagnoza' konačno potvrđuje. Nakon oporavka pušten je na kućnu njegu s preslabim antibioticima pa mu temperatura naglo skače. Konačno dobiva bolje (i skuplje) antibiotike koji bez problema zaustavljaju infekciju.

Ovo je priča s trostrukim sretnim završetkom, no koliko je onih s lošijim ishodima? Neke od njih već su punile naslovnice pa ih ovdje nećemo ponavljati.

Na problem najviše utječe nedostatak kulture sigurnosti

Pokušali smo doznati što se radi u Hrvatskoj da se spriječe greške u zdravstvenom sustavu i poboljša njegova kvaliteta.

Profesorica dr. Ana Marušić izjavila je za tportal da je Medicinski fakultet u Splitu, u suradnji s Agencijom za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu (AAZ), prvi u našoj zemlji u listopadu uveo nastavu iz kvalitete zdravstvene skrbi u obavezni nastavni program za studente svih smjerova u okviru predmeta Istraživanja u biomedicini i zdravstvu. Program je uveden zato  bi se diplome doktora medicine mogle uskladiti sa standardima EU.

'Studenti će tijekom nastave stjecati znanja i vještine u poboljšavanju sustava zdravstvene skrbi, da bi u svom profesionalnom životu mogli pridonijeti poboljšanju djelotvornosti, dostupnosti, pravičnosti, prihvatljivosti, pravodobnosti, raspoloživosti i sigurnosti zdravstvene skrbi. Naša je namjera obrazovati studente koji će u svom poslu uvijek imati dva cilja: raditi svoj posao i poboljšati svoj posao', objasnila je prof. Marušić.

Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu (AAZ), koja bi trebala osigurati to da se kvaliteta zdravstvene zaštite i usluga određenih bolnica mogu objektivno valorizirati, prve će akreditacije početi dodjeljivati 2011. godine.

Pitali smo stoga vodeće ljude u AAZ-u kakva je situacija u Hrvatskoj i kako napreduje njihov projekt (donosimo naglaske iz odgovora).

Kakva je situacija u bolnicama u Hrvatskoj? Je li statistika slična kao u SAD-u?

'U Hrvatskoj je sigurnost pacijenta prema dostupnim zdravstveno-statističkim pokazateljima dobra, ali će se tek kroz mjerenje obaveznih pokazatelja kvalitete steći jasan uvid i prepoznati mjesta za poboljšavanje te sigurnosti. Naime, Agencija razvija i uvodi praćenje posebnih pokazatelja pacijentove sigurnosti', stoji u priopćenju AAZ-a.

'Pokret za unapređenje sigurnosti pacijenta započeo je s prepoznavanjem rizika i razvijanjem metoda kojima se ti rizici za pacijenta mogu umanjiti odnosno u potpunosti otkloniti kao što to navodi i naslov filma 'Chasing Zero' (pogledajte dolje). Pod tim terminom pretpostavlja se mogućnost potpunog uklanjanja svih preventabilnih neželjenih događaja, dakle onih koji se mogu izbjeći. Naime, neželjeni događaji u zdravstvenoj zaštiti mogu biti i neizbježni npr. zbog prirode bolesti. Sigurnost za pacijenta usmjerava se na one koji se mogu izbjeći. Osim dobrobiti za pacijenta izbjegavanje ovih događaja donosi i veliku uštedu sustavu zdravstvene zaštite.'

Može li se broj neželjenih događaja u bolnicama uistinu značajnije smanjiti i kako?

'Treba napomenuti da brojevi navedeni u filmu nisu izmjereni već su pretpostavljeni temeljem retrospektivnih istraživanja. No sva dosad provedena istraživanja, kao i mjerenja pokazuju prisutnost značajnog broja preventabilnih neželjenih događaja. Postoje brojne metode i alati za njihovo smanjenje. Najvažniji je uspostava sustava za osiguranje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite i sigurnosti pacijenta od nositelja zdravstvene zaštite.'

Koliko na problem utječe nedostatak sredstava (loša zdravstvena politika), odnosno kadra, a koliko obrazovanje?

'Svi dionici sustava zdravstvene zaštite mogu značajno pridonijeti poboljšanju sigurnosti zdravstvene zaštite. Premda različite zemlje različito izdvajaju za zdravstvo, ne može se dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu visina izdvajanja i stupanj sigurnosti pa da možemo reći da zemlje koje izdvajanu više imaju viši stupanj sigurnosti i obratno. Uz to značajna sredstva se mogu sačuvati kad se spriječi pojava neželjenih događaja. Sve ovo opravdava svako ulaganje u poboljšanje kvalitete i sigurnosti, jer je utvrđeno ono stvarno dovodi i do značajnih ušteda. Najviše na problem utiče nedostatak kulture sigurnosti te se Agencija pridružila svjetskom pokretu za uspostavljanje kulture sigurnosti pacijenata i nastoji objediniti sve aktivnosti brojnih subjekata.'

Kako bi vaš program mogao pomoći?

'Akreditacijski program omogućava vanjsku procjenu, a sustavom kliničkih pokazatelja kvalitete omogućuje trajni nadzor i mjerljiva dostignuća u području kvalitete zdravstvene zaštite i sigurnosti pacijenata. Usto uključuje i usmjerenje na visokorizična područja npr. primopredaju pacijenata te unapređenjem takvih procesa uvođenjem standardizacije omogućuje smanjenje značajnog broja neželjenih događaja. O obimu problema možda najbolje govori podatak iz Australije od oko 30.000.000 primopredaja godišnje u sustavu zdravstvene zaštite. U Hrvatskoj je godišnje oko 8.000.000 specijalističko-konzilijarnih pregleda koji spadaju u standard primopredaje', zaključuje AAZ.

 

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još