Osamnaest godina prošlo je od ratnih zločina počinjenih u vojnim zatvorima Lora i Kuline, ali aveti iz ormara, jer priče iz mračnog dijela Domovinskog rata nisu ni danas raščišćene, i dalje ispadaju.

Zbog sumnje da su tukli, mučili i zlostavljali 21 pripadnika tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga u šibenskim Kulinama, prije nekoliko dana privedeni su Željko Maglov, Tvrtko Pašalić i Damir Boršić, a osumnjičeniku Miloradu Paiću stavlja se na teret i mučenje i zlostavljanje civila u istom zatvoru 1993. godine.

Međutim, nije isključeno da privođenja i optužbe tu neće stati jer zločina u Kulinama bilo je i više. Tportal.hr u posjedu je posebnog izvješća od 10. lipnja 1992. godine koje je tadašnji zapovjednik kriminalističke službe Vojne policije Šibenik Mario Barišić dostavio vojnom tužiteljstvu u Splitu, na čelu kojeg je bio današnji glavni državni odvjetnik, a tada zamjenik vojnog tužitelja - Mladen Bajić.

Ljudi s kojima smo razgovarali tvrde da, unatoč činjenici da je znao da su nevini ljudi mučeni i zatvoreni, Bajić nije ništa poduzeo da im pomogne.

U izvješću između ostalog stoji da su Barišić i njegov nadređeni zapovjednik satnije Zvonimir Cigić procijenili da bi sedam civilnih osumnjičenika, mahom iz kaštelanskog zaleđa, trebalo osloboditi jer se ništa od navedenog što im na teret stavlja Petar Novaković ne može dokazati. A Novaković ih je optužio da su surađivali s neprijateljem te da posjeduju oružje.


'Novaković je iz Broćanca kod Solina i meni je iz Splita u Kuline poslan da obavim razgovor s njim. Nakon obavljenog razgovora stekli smo dojam da nije riječ o pouzdanom svjedoku.

Zapovjedniku satnije Cigiću i meni bilo je nešto sumnjivo i odlučili smo ga suočiti s optuženima. Nakon susreta s jednim od njih, Milanom Livajom, Novaković se slomio, počeo plakati, da bi potom i priznao da su ga u Splitu prisilili da potpiše prazan papir na koji su oni svašta nadopisali.

Bez obzira na sve to, Mladen Bajić je 12. lipnja 1992. podigao optužnicu protiv tih ljudi, a sud ih je oslobodio samo dan kasnije, ali Bajić je i dalje pisao žalbe i inzistirao na tome da ih se optuži', kazao je Barišić.

Za razliku od prve šestorice, koja su od početka lipnja 1992. prošla brojne torture i premlaćivanja u kojima su prednjačili Maglov i Pašalić, sreću da preživi, tvrdi Barišić, nije imao Marko Mađar po kojeg je Vojna policija ponovno došla 18. lipnja.

'Odveli su ga i tu mu se izgubio trag. Prema svjedočenju dvojice vojnih policajaca, Mađara su vidjela mrtvog u Kulinama. Znam da su njegovi roditelji u medijima izjavljivali da je živ i da je otišao u Vojvodinu, ali ja tome nisam vjerovao, pa sam otišao i razgovarao s njima. Nisu me uvjerili, bili su zaplašeni i stalno su plakali.

'Kasnije sam doznao da su na području Dalmacije bila tri Marka Mađara i da se sva tri vode kao da su napustili RH. To 'napustili' u ono vrijeme značilo je da su smaknuti', ističe Barišić i dodaje da su na temelju Novakovićeva iskaza u Loru privedeni i Gojko Bulović i Nenad Knežević koji su nakon premlaćivanja bejzbol palicama i mučenja strujom preminuli.

'Nevjerojatno je da na suđenje za Loru Novaković, koji i danas živi u okolici Splita, nikad nije pozvan za svjedoka', naglašava Barišić.

Predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić godinama se bavio ratnim zločinima i uvjeren je da je uz tadašnji državni vrh Mladen Bajić jedan od glavnih krivaca zašto su Kuline godinama bile u statusu mirovanja.

'Ljudi često krivo percipiraju kad im kažete da je Bajić bio zamjenik vojnog tužitelja u Splitu. Svi misle on je imao nekog iznad sebe, a prava je istina da je on bio glavni od Gospića do Dubrovnika i nadređeni su mu bili u Zagrebu. Šuteći i ignorirajući zločine, on je štitio sam sebe. Svojom pasivnošću omogućio je da taj slučaj bude pasiviziran.

Bajić nije nacionalist ni ekstremist, njemu su neke stvari odgovarale radi njegova vlastita interesa. On je naprosto pragmatičan i znao je da će mu to jednog dana koristiti. Riječ je pametnom, ali očito nemoralnom čovjeku. Da je htio nešto pokrenuti, mogao je to kad je postao glavni držani odvjetnik 2002. godine', zaključio je Majić.

Iz DORH-a su na ovu temu poslali kratko priopćenje u kojem stoji da da Bajić nikada nije radio na predmetu Kuline.

'Mladen Bajić u to vrijeme obavljao dužnost zamjenika vojnog tužitelja u Splitu, a da je u Šibeniku istu dužnost obavljao drugi zamjenik. Prema tome, Mladen Bajić kao zamjenik vojnog tužitelja u Splitu, nije bio zaduženi a niti je ikada radio na predmetu Kuline, pa s tim u svezi niti je imao niti je mogao imati uvid u dokument od 10. lipnja 1992. kojeg spominjete u vašem upitu', stoji u odgovoru kojeg potpisuje glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin.