Minutu nakon pokušaja da s ulice mobitelom fotografiram policajca kako hoda željezničkom prugom i s ograde nadvožnjaka u Savskoj ulici u Zagrebu skida transparent 'Mamiću, odlazi', presrela su me dvojica policajaca. Jedan mi se unio u lice i naredio da smjesta obrišem fotografiju s mobitela. Zatražio je osobnu iskaznicu. Na moje pitanje zašto moram obrisati fotografiju snimljenu na javnoj površini, odgovorio je da to moram učiniti. Potom je zatražio da mu pokažem fotografiju. Uzeo je moj mobitel i ponovio da je moram obrisati, osim u slučaju da sam novinarka. Dala sam mu i novinarsku iskaznicu.

Naizgled dosadna priča, nadam se ne i uobičajena za građane Hrvatske.

No otkud pravo pripadniku hrvatske policije da građanima koji mobitelima fotografiraju na javnim površinama prilaze s naredbom da predaju mobitel i pokažu što su fotografirali? Odakle im pravo da se sugovorniku zatečenom na ulici drsko ubacuju u lice? Naime, policajac koji me legitimirao približio mi se licem uz lice na otprilike pet centimetara i krajnje neprofesionalno počeo me rešetati pitanjima. 'Zašto kao novinar fotografirate?' Odgovorila sam mu da fotografija snimljena mobitelom nije planirana za objavu.

Pitao je dalje kako to da sam se tu našla i fotografirala, na što sam mu odgovorila da transparent tu stoji već danima, da svi domaći mediji već neko vrijeme pišu o transparentima kojima Bad Blue Boysi pozivaju Zdravka Mamića na ostavku te da sam krenula na kavu i usput fotografirala. Na to me upitao zašto im, kao policiji, nisam prijavila postojanje transparenta?

Na to više nisam imala odgovor. Pitala sam samo mogu li sada otići na kavu?

Na to je kazao da bih, kao novinarka, mogla malo investirati u opremu pa bi mi i fotografije bile bolje. Vratio mi je dokumente i rekao da mogu na kavu, jer 'Hrvatska je slobodna zemlja'.

Što bi bilo da nisam izvadila novinarsku iskaznicu? U Hrvatskoj, naime, nijedan zakon ne brani građanima da mobitelima fotografiraju na javnom mjestu. Tek nakon što je legitimaciji dodao i moju novinarsku iskaznicu, policajac je odstupio korak unazad i priču pokušao preokrenuti na šalu zanemarivši pritom činjenicu da je preda mnom i dalje stajao – policajac.

Što bi se dogodilo da nisam novinarka? Bi li i tada revni policajac okrenuo svoj agresivni pristup na šalu? Nažalost, čini se da ovo jest retoričko pitanje.