Hrvatska KOMENTAR ANTE MIKIĆA

Ima li kraja stranačkome foteljašenju?

  • Autor: Anto Mikić
  • 23.7.2010 9:17:45
  • 23.7.2010 7:00:00

Ako je izlazak iz vlasti jedne tako male stranke kao što je HSLS doveo u pitanje tako velik broj pozicija i fotelja da u njihovo spašavanje treba uključiti i međunarodne krugove, koliko li je tek tih fotelja popunjeno iz redova onih većih stranaka? I ima li u ovoj zemlji, uz tako velike stranačke potrebe za popunjavanjem fotelja i zauzimanjem pozicija, još uopće mjesta za nestranačke ljude u upravljačkim strukturama, ma kako stručni oni bili?!

Pravo je malo čudo kako jedan ne baš osobito značajan događaj, kao što je izlazak HSLS-a iz vladajuće koalicije, već danima uspijeva puniti novinske stupce i minute informativnih emisija televizijskih i radijskih postaja. Da nije bilo prosvjeda zbog početka kopanja Varšavske i najmasovnijeg privođenja prosvjednika koje je Zagreb u svojoj novijoj povijesti doživio, odluka Darinka Kosora i njegovih stranačkih tijela da tu stranku pokušaju oživjeti samostalnim političkim nastupom zamalo bi postala medijski najpopraćenijim događajem mjeseca.

Može li se taj iznenađujući interes pripisati činjenici da je u kolektivnoj medijskoj (pod)svijesti ta stranka, koja zadnjih godina životari s razinom javne potpore od jedva kojih 1-2 posto, ipak ostala zapamćena kao prvoosnovana demokratska stranka uoči demokratski promjena, a potom i kao najjača oporbena stranka s početka 90-ih godina? Ili je raskid HSLS-a s HDZ-om naprosto doživljen kao prvi opipljivi vjesnik skorih izbora i moguće promjene vlasti, kao što je svojedobni razlaz iste stranke sa SDP-om nagovijestio i kraj vladavine tadašnje koalicije s Račanom na čelu? Jesu li liberali kao prognozeri rezultata budućih političkih utakmica uistinu usporedivi s hobotnicom Paulom, kao što su to u šali isticali pojedini medijski komentatori?

Izlazak iz vladajuće koalicije i HSLS-ovi foteljaši

Unatoč tolikoj medijskoj pozornosti, moram priznati da izlazak HSLS-a iz političkog braka s HDZ-om, HSS-om, SDSS-om i drugim manjinskim zastupnicima kod mene osobno uopće ne bi pobudio neki posebni interes, da se odjednom nije toliko počelo pričati o foteljama i foteljašima. Kad će, naime, odluka o izlasku iz Vlade u toj stranci dovesti do očekivanih trzavica, njen će predsjednik Darinko Kosor mrtav hladan konstatirati kako stranku napuštaju - foteljaši. Hajde, mislio sam, riječ je valjda o tih nekoliko saborskih zastupnika koje su na izborima dobili i pokojem državnom tajniku kojega im je, u zamjenu za potporu u formiranju Vlade, osigurao HDZ. No kad se priča počela prelijevati na lokalne razine, broj će se tih ugroženih foteljaša popeti na nekoliko desetina, pa će i prvi HSLS-ovac Kosor okrenuti ploču. Umjesto da foteljašima naprosto poželi sretan put, on će iznenada zaprijetiti kako će, nastavi li HDZ s pritiscima na članove njegove stranke da će ostati bez svojih pozicija, cijeli slučaj dignuti na međunarodnu razinu!

Cropix
Darinko Kosor u ženskom liberalnom društvu - tko je preživio?
Ako je toliko fotelja imao HSLS, koliko li ih tek za sebe čuva HDZ?!


Čekaj malo! Ako je izlazak iz vlasti jedne tako male stranke doveo u pitanje tako velik broj pozicija i fotelja da u njihovo spašavanje treba uključiti i međunarodne krugove, koliko li je tek tih fotelja popunjeno iz redova onih malo većih stranaka?! Koliko li je, od vrha do dna ove zemlje, od državnih, županijskih, općinskih i gradskih struktura do državnih i javnih poduzeća, zdravstvenih, znanstvenih, komunalnih ustanova, sportskih klubova, turističkih zajednica... za sebe i svoje osigurao HDZ, kad se za stranku s dva saborska zastupnika i dva osvojena grada našlo toliko rukovodećih mjesta? I ima li u ovoj zemlji, uz tako velike stranačke potrebe za popunjavanjem fotelja i zauzimanjem pozicija, još uopće mjesta za nestranačke ljude, ma kako stručni i pošteni oni bili?!

I tako ovo prestaje biti priča o HSLS-u i njegovu izlasku iz vladajuće koalicije i počinje biti priča o zloporabi političke moći koja, nema nikakve sumnje, onemogućava bilo kakav ozbiljniji razvoj ove zemlje. Naravno, nitko ne dovodi u pitanje uobičajenu demokratsku praksu prema kojoj postoje i trebaju postojati političke pozicije – ministarske, državnotajničke, županijske, načelničke – koje se smjenjuju i popunjavaju u skladu s rezultatima izbora. No kad stranačka pripadnost, a ne kompetentnost, postanu presudnim kriterijem popunjavanja nepolitičkih upravljačkih pozicija, zemlja je osuđena na propast. I tu nas nimalo ne mogu utješiti poruke poput one koju nam preko jednog dnevnog lista ovih dana šalje splitski liberal Miroslav Buličić, a prema kojima, kako vrišti iz naslova teksta, 'svaka vlast trguje foteljama', pa se toj trgovini ni u slučaju HSLS-a ne treba čuditi. Čak štoviše, takve nas poruke još više plaše, jer pokazuju da je trgovina foteljama u ovoj zemlji postala pravilo, a ne iznimka.

Potrebna je ne samo promjena vlasti, nego i promjena načina vladanja

Jedno je sasvim sigurno: foteljaši nas ne mogu izvući iz krize! I nikakvi gospodarski programi oporavka, koji god ih ekonomski stručnjaci pisali, neće biti provedeni, jer ih foteljaši naprosto nisu u stanju provesti. Dolazili ti foteljaši iz HSLS-a, HDZ-a ili SDP-a, sasvim je svejedno. Tu čak ni promjena vlasti, sama po sebi, neće dovesti do rješenja. I zato je, osim promjene vlasti, ovoj zemlji potrebna i promjena modela vladanja.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još