Kad je prije godinu dana Jadranka Kosor postavljena na čelo hrvatske Vlade, očekivanja javnosti od njenog premijerkovanja nisu bila bogzna kako velika. Šokirana iznenadnim, i do danas neobjašnjenim, odlaskom dotadašnjeg premijera Ive Sanadera, javnost se bojala najgoreg: sloma državnih financija, bankrota države, 'raspada sistema'. Ako čak i kapetan napušta brod, šuškalo se tih dana, mora da voda u potpalublje gadno prodire sa svih strana. Sanader je bio 'vijest dana', malo se tko obazirao na lik i djelo njegove najavljene zamjene, koju se posprdno doživljavalo tek njegovom 'zapisničarkom'.

No u prvim mjesecima stolovanja u Banskim dvorima, Kosor će iznenaditi mnoge. Prvo će iznenađenje uslijediti uspješnim dogovorom s Borutom Pahorom o rješenju graničnoga spora, pod patronatom EU-a i SAD-a, čime će se ukloniti slovenska blokada hrvatskih pristupnih pregovora. Koja će cijena za to biti plaćena, još se ne zna, no svakako ostaje činjenica da je Kosor uspjelo ono što mnogima prije nje nije – zatvoriti jedno dugo otvoreno poglavlje u odnosima dviju zemalja. Još je veća novost na ovim prostorima uslijedila kad su se vrata remetinečkog zatvora počela otvarati za dotad neupitne uglednike iz političkog i gospodarskog života – od vodstva Podravke, HPB-a i HAC-a, pa sve do potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. No više od svega toga javnosti će se dojmiti način na koji je Kosor spriječila povratak u politički život odbjegloga Sanadera i odlučnost koju je pritom pokazala.

Od nikakvih do pretjeranih očekivanja – u samo nekoliko mjeseci

I tako, žena od koje se nije očekivalo ništa, svojom je odlučnošću brzo pridobila mnoge. I taman kad se od nje počelo očekivati puno, pokazat će se da se, možda, od njene vlade očekivalo previše. Jer za razliku od većih ili manjih uspjeha u približavanju Europskoj uniji i obračunu s korupcijom, kod onog trećeg i za svakodnevni život većine građana najvažnijeg cilja – oporavka gospodarstva – uspjesi su uglavnom izostali. Ne samo da nije uslijedio oporavak, nego se još uvijek ne vidi ni konačan kraj pada. Ništa čudno jer, premda je od prvoga dana preuzimanja premijerske dužnosti Kosor svako toliko najavljivala da nas čekaju 'nužni i bolni rezovi', oni još uvijek nisu povučeni. Jake riječi nisu slijedili i jaki potezi, pa je premijerka sve više počela podsjećati na okorjelog pušača koji odluku o prestanku pušenja stalno odgađa za sutra. A to sutra nikako da dođe.

A i one 'teške i bolne odluke' koje su provedene, poput uvođenja kriznog poreza i povećanja PDV-a, polučile su učinke suprotne od poželjnih. Premda su nakratko pokrpale proračunske prihode, dugoročno su gurnule zemlju u još dublju krizu, a hrvatske građane u još veću nesigurnost. Da su te mjere bile pogrešne, neizravno je priznala i sama Vlada kad je odlučila ne samo ukinuti 'harač', nego i smanjiti poreze na dohodak, čime će se građanima, barem onima koji u međuvremenu nisu ostali bez posla, pokušati vratiti ono što im je kroz krizni porez uzeto. I tako, korak natrag pa korak naprijed - nije ni čudo da se čini da, u najboljem slučaju, stojimo na mjestu.

Premda je najodgovornija, nije baš za sve kriva

No je li Jadranka Kosor u proteklih godinu dana uopće mogla učiniti više? I bi li bilo pošteno na njena pleća svaliti svu odgovornost za stanje kojim, s pravom, nismo zadovoljni? Nakon godina pogrešne gospodarske politike temeljene na uvozu i potrošnji, prekomjernog zaduživanja i države i građana, bujanja javne administracije i proračunskih rashoda, raširene korupcije... teško je i bilo očekivati čuda. Na ruku joj nije išla ni činjenica da je došla na čelo Vlade koju nije sama birala i na čelo stranke u kojoj mnoge poluge moći i dalje drže 'neki drugi momci'. Nisu joj, kao ni svima nama, pomogle ni banke koje su na samome početku krize podigle kamatne stope da bi očuvale profite, a ni koalicijski partneri, od kojih mnogi i dan danas kalkuliraju isplati li im se ostati uz HDZ ili im je SDP spreman dati više. I zato, kad Jadranka Kosor ovih dana, rezimirajući godinu dana na čelu hrvatske Vlade, tvrdi da joj je to bila najteža godina u životu, valja joj vjerovati na riječ. Ako Vas to tješi, gospođo predsjednice, ni većini od nas nije bila puno bolja!

Sve u svemu, Jadranka Kosor je u proteklih godinu dana mandata prošla poprilično dug put: od političarke od koje se ništa ne očekuje, preko državnice čiju odlučnost mnogi hvale, pa sve do premijerke protiv koje čak i poslovično slabi i razjedinjeni sindikati uspijevaju prikupiti više od 800 tisuća potpisa nezadovoljnih građana. Je li to i Kosoričin kraj, kao što se nadaju čelnici oporbe koji se, kako tvrde, ubrzano pripremaju za preuzimanje vlasti? Ili ona i njena ekipa do kraja mandata ipak mogu još jednom iznenaditi i ojačanu oporbu i danas joj nesklonu javnost? Pitanja su to na čije ćemo odgovore, kako se sad čini, morati pričekati sve do redovitih izbora iduće godine.