Astronomi su izračunali da će se prvi ‘bliski susret’ Zemlje i asteroida dogoditi 2029. kada će asteroid proći kroz pojas naših umjetnih satelita, no prema predviđanjima, pravi udar nebeskog tijela Aphopis u Zemlju dogodit će se 2036. godine.

Iako su mala nebeska tijela realna prijetnja Zemlji, jer mogući udari takvih tijela mogu izazvati tsunamije, kolaps biosfere, te totalnu katastrofu i potpuno uništenje civilizacije, kao i većine života na Zemlji, u drugom je planu činjenica da su upravo ti mali 'svemirski otoci' nova potencijalna nalazišta ruda i moguće prve stanice svemirskim letjelicama na čovjekovom putu prema Marsu.

Jesu li mala nebeska tijela prijetnja ili šansa za čovječanstvo? Odgovor smo zatražili od 13. najproduktivnijeg tragača za asteroidima svih vremena, Korada Korlevića, koji je na nedavnom skupu astronoma u Daruvaru održao iznimno zanimljivo predavanje na temu.

'Prostor između Zemlje i Sunca ispunjen je milijunima asteroida, meteora i kometa, a nađe li se Zemlja na njihovoj putanji, sudari koji bi se tada dogodili mogu dovesti do katastrofa. Da takvih katastrofa nije bilo prije 65 milijuna godina po Zemlji bi i danas ‘haračili’ dinosauri i čovjeka ne bi bilo, stoga možemo reći da su i katastrofe ponekad za nešto dobre. S druge strane, na mala nebeska tijela možemo gledati i kao na moguće nove izvore sirovina, ruda, te kao na moguća skloništa brodovima i posadama u svemiru. Kako ćemo pak ocijeniti i iskoristiti te nove mogućnosti koje se stavljaju pred našu civilizaciju, ovisi isključivo o nama’, odgovorio je Korlević za tportal, dodajući da prva čovjekova sljedeća stanica, nakon Mjeseca, nije Mars, nego upravo mala nebeska tijela.

‘Čak i kada se po prvi puta bude krenulo prema Marsu, njegova dva mjeseca, gravitacijski uhvaćeni asteroidi, bit će ‘prve svemirske stanice’ na putu prema istraživanju Marsa. Isto vrijedi i za neka druga mala tijela, odnosno za neke od asteroida koji se približavaju Zemlji', pojašnjava naš sugovornik.

Korlević tvrdi da se pomnim promatranjem nebeske mehanike može precizno odrediti kada će i gdje biti udar, kao i koji je raspon vjerojatnosti da će se potencijalni udar dogoditi. Astronomi su izračunali da će se prvi ‘bliski susret’ Zemlje s asteroidom dogoditi 13. travnja 2029. godine.

'Moguće je precizno odrediti mjesto i vrijeme udara, ali samo između dviju točaka kaosa. U slučaju da u nekom periodu tijelo prolazi kroz takvu točku, predviđanja više nisu točna nego se svode na

vjerojatnost udara. Konkretno ovo što će se dogoditi 2029. , bit će više slično ‘pucnju kroz kosu’, dakle dogoditi će se veoma bliski prolaz asteroida kroz pojas naših umjetnih satelita. Taj je trenutak i prolaz kroz točku kaosa, pa se stoga, nakon tog prolaska, može izračunati samo vjerojatnost i možebitno mjesto udara 2036. godine, mada se kao moguća mjesta navode Meksiko i Pacifik', pojašnjava Korlević, pa dodaje:

‘Vjerojatnost udara u 2036. godini postoji, ona sada iznosi 1:40.000, pa iako je relativno mala, ta vjerojatnost ipak nije nula. Što se tiče snage i uništenja koje može izazvati takvo tijelo promjera pola kilometra, koje se kreće brzinom većom od 10 kilometara u sekundi, sve ovisi o mjestu udara. Udar u more mnogo je opasniji od udara u tlo zbog pojave tsunamija'.

'Udari li Aphopis u kopno, najugroženiji je Meksiko, a ukoliko padne u more, ugrožene će biti sve zemlje na obalama do kojih stiže tsunami. U slučaju udara takvog tijela u našu planetu, milijuni ljudi će poginuli i doći će do ogromnih razaranja. Iako je Aphopis sa svojih pola kilometra promjera manje nebesko tijelo, a kao posebno opasnima za civilizaciju smatraju se svi asteroidi veći od jednog kilometra, UN i projekti kao ‘Spaceguard’ i ‘Planetary defence’ već spremaju praćenje i skretanje, ali i moguće uništavanje Aphopisa u slučaju da se to pokaže neophodnim', rekao je za tportal svjetski poznati astronom, dodajući da niti do 2029. godine Zemlja nije potpuno sigurna od udara.

Bez obzira što je vjerojatnost mala, mogućnost udara koji bi doveo do uništenja svijeta uvijek postoji, a najveću potencijalnu prijetnju predstavlja 300-tinjak nebeskih tijela čije putanje i staze još nisu poznate, te se stoga ne zna kada bi i gdje mogli udariti u Zemlju. Upitali smo stoga našeg sugovornika kolika je vjerojatnost da se neki od tih udara doista i dogodi.

'Za klasu tijela veličine Apophisa, ta vjerojatnost godišnje iznosi oko 1:50.000. Vjerojatnost većeg udara s nepoznatim tijelom, asteroidom ili kometom promjera većeg od 1 km, koji može uništiti civilizaciju, iznosi oko 1:250.000', rekao je Korlević, podsjećajući na dosadašnje bliske susrete Zemlje s nebeskim tijelima.

‘U dvadesetom stoljeću smo imali ‘Sibirsku eksploziju’. Iako je to bila zračna eksplozija malog asteroida, od samo 40 metara promjera, energija uništenja bila je tisuću puta veća od bombe bačene na Hirošimu. Nešto slično tome, no s tom razlikom da ispod nije bila sibirska tajga, nalazimo u opisu uništenja gradova Sodome i Gomore, a udar asteroida u ocean, podizanje silne vode, poput današnjeg tsunamija, te kišu nakon toga, imamo također i u Bibliji', zaključuje Korlević.

Prema podacima Minor Planet Discoverersa, Korado Korlević je 13. najproduktivniji tragač za asteroidima svih vremena. Iako ih je od 1996. do 2008. otkrio čak 1117, te je bio suotkrivač još 126 asteroida, Korlević skromno kaže: ‘ Ne brojim ih, iako brojanje nečega liči na uspjeh, ‘brojanje zvijezda’ je samo moj posao. Mnogo je teže odgajati ljude, pomagati djeci da odrastu, a upravo je popularizacija astronomije i edukacija mladih moj glavni posao. Aktivan sam u brojnim organizacijama, poput ‘Network of Youth Excellence’, te se trudim prenijeti poruku mlađima da se rad na duge staze uvijek isplati', kaže Korlević po kojem su ime već dobila tri nebeska tijela.

Riječ je o dva kometa otkrivena iz zvjezdarnice u Višnjanu, te o planetoidu ‘10201’ koji se nalazi između Marsa i Jupitera kojemu je komisija za imenovanje Međunarodne astronomske unije dodijelila naziv ‘Korado’. Osim tijela na nebu istarski je astronom 2008. godine dobio i svoju zvijezdu na Zemlji, u sklopu projekta opatijske Hrvatske ulice slavnih u kategoriji Znanost.

Zasigurno bi i neki naši političari poželjeli da se neki asteroid, otkriven iz neke od hrvatskih zvjezdarnica, nazove po njima, no mada nerijetko imaju neograničen utjecaj na Zemlju, s nebeskim je sferama malo drugačije. Iako Lenjin, Marks i Engels i Tito imaju asteroide koji nose njihova imena, današnji političari za života neće moći dobiti ‘svoj asteroid’, to će biti moguće tek 100 godina nakon njihove smrti, ukoliko ih se tada, po njihovim djelima uopće bude pamtilo.

'Međunarodna astronomska unija donijela je takav propis nakon imenovanja asteroida 1550 imenom Tito, to je bila ‘kap koja je prelila čašu’. Naime, u Uniji su pretpostavili da astronomi u diktaturama bas i nemaju izbora kod imenovanja asteroida', kaže Korlević dodajući da se ime asteroida ne može niti kupiti, iako je takvih zahtjeva za kupnjom imena asteroida bilo i prema zvjezdarnici Višnjan, a najčešće je riječ o imenima političara, ‘slavnih’ osoba, zatim imenima kompanija, djevojaka, supruga, kćeri, ili pak pokojnika po kojima bi ljudi željeli nazvati asteroid.

‘Svjetlosno onečišćenje je podmukli ubojica!’

Iz zvjezdarnice u Višnjanu, u kojoj Korlević radi, do 2000. godine otkriveno je 1750 asteroida, što je Hrvatsku 1999. godine svrstalo na drugo mjesto po broju otkrivenih malih nebeskih tijela, odmah iza SAD-a.

‘Bilo je to prije nego što je Hrvatsku preplavila neekološka javna rasvjeta, zbog čega smo mi u Višnjanu, kao i ostatak Hrvatske, ostali bez noćnog neba. Naime, zbog porasta svjetlosnog onečišćenja, nivo sjaja noćnog neba raste do kritične razine, što astronomima bitno otežava rad. Posljedica toga je da je danas zvjezdarnica Višnjan pala na 12. mjesto, po broju otkrića asteroida’, naglašava Korlević, pa dodaje kako je Zakon o zaštiti prirode definirao potrebu borbe protiv nepotrebnog isijavanja svjetla prema prozorima, prirodi i nebu iz zdravstvenih, bioloških, ekonomskih, kulturoloških, pravnih, sigurnosnih, astronomskih i drugih standarda.

‘Svjetlosno onečišćenje je podmukli ubojica jer izgleda dobro, ali remeti prirodne cikluse izmjene svjetla i tame, što izaziva probleme s imunološkim sustavom. Ljudi toga nisu svjesni i svi traže još ulične rasvjete a ‘vlasti’ su presretne što se tako jednostavno da ‘prosvijetliti’ birače za koga da glasaju. Tu smo u Hrvatskoj uhvaćeni u takvu petlju da po stanovniku već trošimo pet puta više električne energije za javnu rasvjetu od u Njemačke', zaključuje Korlević.