Hrvatska ŽIVOT ZAGREBAČKIH BESKUĆNIKA

Bez krova nad glavom i ikakvih prava

Temperature u glavnom gradu ovih su dana padale i do deset Celzijevih stupnjeva ispod nule. Za sve nas koji spavamo u toplim domovima, taj podatak ne znači puno, no u Zagrebu je petstotinjak onih koji nemaju krov nad glavom. Beskućnici se snalaze kako znaju i umiju. Dio ih noći ipak provodi u jednom od tri zagrebačka prenoćišta

Iako su sibirske hladnoće pritisnule cijelu Hrvatsku, u prenoćištima ne bilježe veću potražnju za smještajem. Oni beskućnici koji su registrirani pri centru za socijalnu skrb imaju pravo na svoj krevet u jednom od zagrebačkih prenoćišta. Caritasovo prenoćište u Rakitju u prosjeku može primiti 38 korisnika, prenoćište Crvenoga križa kod hotela Esplanade oko 70, a gradsko prenoćište u Heinzelovoj može primiti od 84 osobe.
Milivoj Keber/CROPIX
Prenoćište Crvenog križa

Same brojke odmah pokazuju da je krov nad glavom u glavnom gradu nije osiguran ni za polovicu zagrebačkih beskućnika. Što je s ostalima? Snalaze se kako znaju i umiju, i to uglavnom po napuštenim šupama i zgradama te po željezničkim vagonima.

To su nam potvrdili i iz HŽ-a.'Tijekom čitave godine beskućnici u noći traže smještaj u prostoru Zagreb Glavnog kolodvora. Isto tako, beskućnici spavaju u vagonima i sve ih je više u hladnijim danima'. No HŽ ne tolerira svoje 'podstanare' pa ih iz zgrade i vagona 'udaljuju radnici tvrtke koja zaštićuje prostor zagrebačkog Glavnog kolodvora', kažu u HŽ-u.

No čini se da je pitanje smještaja beskućnika malo dublji problem. Potvrdio je to za tportal Zvonko Mlinar, pomoćnik ravnatelja Crvenog križa Zagreb. 'Beskućnici nisu u zakonu o socijalnoj skrbi i time nisu ničija obveza. Pred njima zatvaraju oči i Grad i nadležno ministarstvo', kazao je Mlinar.

Mjesto u prenoćištu mogu dobiti samo oni koji dođu s uputnicom Centra za socijalnu skrb. To su uglavnom osobe koje imaju pravo na podmirenje troškova stanovanja. Ta sredstva podmiruje Grad, a zapravo daje država. No gotovo nitko ne koristi takvu mogućnost. Naime, mnogi od beskućnika imaju pravo na naknadu dijela sredstava za unajmljivanje stana. Mlinar kaže da ih, međutim, nitko ne želi primiti. A iznos koji moraju platiti za stan, i ako se zaposle, previsok je.

'Beskućnici ne mogu doći i unajmiti stan jer ih neće primiti. Stanodavac ih mora prijaviti i platiti porez, na što ih većina ne pristaje', kaže Mlinar koji je prilično ogorčen nefunkcioniranjem sustava. No, iako je za smještaj u prenoćištu potrebna uputnica i određena procedura, ima onih koji dođu sami. 'Mi takve ne možemo ostaviti na ulici, pa ih primimo', kaže Mlinar.

Prenoćište Crvenog križa može primiti oko 70 osoba. Mlinar kaže da, iako su iznimno hladni dani, nema veće potražnje za smještajem. 'Ionako smo puni. Ako ne mogu kod nas, odu u Caritasovo prenoćište ili u Heinzelovu. No svi smo puni', kaže Mlinar.

Iz gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom kažu kao je zadnje istraživanje o beskućnicima provedeno još 2002. godine. Tada je na području Zagreba bilo registrirano 400 beskućnika. Kažu da se taj broj do danas nije mijenjao jer se niti broj korisnika prenoćišta nije povećavao.

Mlinar pak tvrdi kako u Zagrebu živi 500 beskućnika, no kaže da ima onih koji doslovno imaju krov nad glavom, no žive po podrumima bez struje, vode, kanalizacije.

U ne puno boljem stanju je i prenoćište Crvenog križa, koje se nalazi prekoputa ekskluzivnog hotela Regent Esplanade. 'Centar je pred rušenjem, to su barake iz 1942. godine koje postavila njemačka vojska i trajnost im je 20 do 30 godina. Oko Univerzijade, 1987. godine, trebale su biti maknute', kaže Mlinar te dodaje da se prenoćište Crvenog križa 1. travnja seli u adaptirane prostorije u Mićevcu, iza Novog Zagreba.

Goran Mehkek/CROPIX
Gradsko prenoćište u Heinzelovoj
Korisnici prenoćišta uglavnom su dugogodišnji. Neki tamo žive pet-šest godina. Rekorderka prenoćišta Crvenog križa je gospođa koja dolazi već 14 godina. No dio stanara se mijenja. Neki nađu posao, uglavnom na crno, odu iz prenoćišta, no kada posao izgube, vraćaju se. Korisnici su uglavnom muškarci srednjih godina, tek je 15 do 20 posto žena, i to uglavnom starije životne dobi.

U CARITASOVOM PRENOĆIŠTU OBITELJSKA ATMOSFERA


U Caritasovom prenoćištu u Rakitju trenutno se nalazi 37 beskućnika. Ovo se prenoćište razlikuje od ostalih jer su tamo trajno smješteni oni koji imaju zdravstvene probleme. No, iako skromni, uvjeti u kojima žive odlični su. 'Oni ovdje žive obiteljskim životom. Imaju 24-satni smještaj, tri obroka, tuširanje kad god i koliko žele. Mogu prati prljavi veš', kaže Ivan Mavrek, voditelj Caritasovog prenoćišta.

Kaže da korisnici sami, uz njegovu pomoć, održavaju objekt. Svjedoči da je radeći s beskućnicima postao njihov prijatelj, ali i upoznao teške životne okolnosti koje su ih dovele u Rakitje.

'Uglavnom je riječ o obiteljskim problemima. Alkoholizam, rastava… Ima i onih koji su u prenoćištu završili nakon što su im propale firme', kaže Mavrek te naglašava odličnu atmosferu koja vlada u Rakitju: 'Imamo i male orgulje i često zajedno pjevamo.' Stoga ne čudi da se pojedini beskućnici u Caritasovom domu zadrže i pet-šest godina te im ta institucija zapravo postaje dom.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još