SPOR OKO OSIGURANJA PREDSJEDNIKA

'Zašto Josipović ne smije što su smjeli Mesić i Tuđman?'

15.01.2010 u 14:00

Bionic
Reading

'Izabrani predsjednik Ivo Josipović ima primjereno osiguranje', rekla nam je njegova glasnogovornica Danica Juričić Spasović odgovarajući na upit o sporu s ministrom unutrašnjih poslova Tomislavom Karamarkom

'Razgovori oko osiguranja su u tijeku', rekla je ona. Po svemu sudeći, Josipović se ne želi tek tako odreći prava da sam izabere ljude koji će ga čuvati.

Umirovljeni general Mate Laušić, stručnjak za osiguranje, smatra da je potrebno pronaći kompromis koji će zadovoljiti i Josipovića i Karamarka, a upravo bi ti razgovori trebali odvesti spor u tom smjeru.

Zbog toga je važna metoda kojom će služba pristupiti osobi izabranoj na štićenu funkciju i uvesti je u sustav sigurnosti. Laušić kaže da je on u prvoj fazi davao iscrpne biografije potencijalnih čuvara, a nakon toga bi organizirao osobne razgovore te upoznavanje s obitelji. Nakon takvog pristupa nije nalazio ni na kakve probleme kod štićenih osoba.

Mesić: Josipović ima pravo odlučivati o svoj sigurnosti

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je imao utjecaja na odabir pripadnika svog osiguranja, rekao je danas da Ivo Josipović ima pravo predložiti kako da se organizira njegova sigurnost, ali da se treba sastati s ministrom unutarnjih poslova Tomislavom Karamarkom i s njim postići najbolje rješenje.
On je kazao da je imao sreću da je upoznao svoje osiguranje još dok su ga štitili u Beogradu te da je od 1991. godine najveći dio njih bio s njim. Nakon odlaska Mesića s dužnosti predsjednika Sabora oni su razmješteni po drugim službama, a kada je izabran za predsjednika on ih je 'opet pokupio'. 'Utoliko mi je bilo lakše jer sam poznavao one koji me trebaju štititi', rekao je Mesić. (H)

Joško Morić, bivši doministar policije, kaže da nikako nije logično da predsjednik ne može utjecati na sastav ljudi koji će ga osiguravati. 'Na sustav, organizaciju, strukturu osiguranja i način provođenja ne bi trebao utjecati, ali da na ljude koji će ga čuvati', objašnjava Morić. Kaže da je i u inozemstvu uobičajeno da štićene osobe mogu izabrati tko će ih čuvati.

Dosad su oba predsjednika, tj. i Tuđman i Mesić mogli utjecati na sastav osiguranja, kao što je u Karamarkovom mandatu o tome odlučivao i bivši premijer Sanader. Ne znam zašto se sada odstupilo od te prakse, zapitao se Morić.

Pitanje osiguranja je složen problem s kojim se susreću sve službe na svijetu. 'Vani je standard da svi kandidati za predsjednika dolaze pod režim sigurnosti', kaže Laušić. U našem slučaju, objašnjava on, to je značilo da je MUP kontaktirao sa svih 12 kandidata za predsjednika i ponudio im 'meni' moguće zaštite, od službenog vozila do pratilaca. 'Oni su svi to odbili osim, koliko mi je poznato, djelomice Borisa Mikšića. Valjda smatraju da će tako ostaviti dojam da se boje naroda, ali mislim da je to pogrešno', objašnjava Laušić.

Vani je obaveza svih kandidata prihvatiti osiguranje. Tijekom kampanje u SAD-u i Barack Obama i Hillary Clinton, ali i kandidati republikanaca, bili su pod režimom osiguranja jer se moraju navikavati na način na koji će živjeti ako dobiju izbore.

Problem je, objašnjava, što sve osobe koje se kandidiraju za neku štićenu funkciju žele nastaviti živjeti životom običnog građanina, što je nemoguće. 'Smatram da i predsjednici stranaka trebaju imati primjereno osiguranje i vozača. Da je Čačić to imao, ne bi imao probleme koje sad ima', rekao je Laušić.

Nažalost, smatra on, uvijek će se naći netko tko će željeti ući u povijest poput Marka Chapmana, Leeja Harveyja Oswalda ili poremećene žene koja je napala Papu uoči zadnje polnoćke u Vatikanu.

'Izabrani političari se s velikom dozom straha odnose prema osiguranju i izražavaju bojazan da će oči i uši biti svjedocima događanja za koja ne bi željeli da izađu u javnost', priča Laušić koji dodaje da je istina da je bilo takvih slučajeva, spominjući primjer pokojne Lady D, ali kod nas ne pamti takvo nešto.

Laušić kaže da bi praksa trebala biti da se 50 posto sastava čuvara mijenja svakih šest mjeseci da bi se spriječilo intimiziranje, ali i mogućnost da čuvar izvuče osobnu korist iz činjenice da čuva osobu na tako značajnoj funkciji. Na taj se način donekle zadržava kontinuitet.