Hrvatska KOMENTAR NENADA ZAKOŠEKA

Dvije Hrvatske - nove linije političkih podjela

Ulazak Josipovića i Bandića u drugi krug izbora, bez ijednog 'službenog' kandidata desnice, podsjeća na situaciju 2000. i sraz Stjepana Mesića i Dražena Budiše, koji su obojica proizašli iz tada pobjedničke koalicije lijevog centra. Ipak, podjela je danas sasvim drukčija nego 2000. godine. Riječ je o dubokoj društvenoj i političkoj podjeli, koja više ne odgovara tradicionalnoj ideološkoj podjeli Hrvatske na ljevicu i desnicu, agnostičke liberale i katoličke konzervativce, 'partizane' i 'ustaše'

Rezultati prvoga kruga predsjedničkih izbora gotovo su doslovno odrazili raspored snaga prije početka predizborne kampanje, koji su pokazale ankete provedene sredinom listopada. Nadmoćni pobjednik prvog kruga izbora je Ivo Josipović s osvojenom trećinom glasova (ankete su mu davale 28-30 posto). Na drugom mjestu je, s upola manje glasova, Milan Bandić, baš kao što su najavljivale i ankete. Andrija Hebrang, kandidat vladajuće stranke, usprkos upornom negiranju rezultata anketa i tvrdnji da će na izborima puno bolje proći, nije se izborio za drugi krug, a njegov je rezultat – 12 posto – tek nešto bolji od anketnih predviđanja.

Gubitnici Vidošević i Primorac

tportal.hr
Bivši stranački drugovi
Slaba je utjeha da je za manje od jednog postotnog poena nadmašio Nadana Vidoševića, drugog velikog gubitnika ovih izbora, koji je po anketama držao treće mjesto i, činilo se, imao šanse za ulazak u drugi krug. Većina ostalih kandidata, osim Dragana Primorca, može u osnovi biti zadovoljna postignutim rezultatom. Vesna Pusić završila je na petom mjestu, osvojivši upravo onoliko glasova koliko su joj davale ankete – oko sedam posto – što odgovara rejtingu njezine stranke, HNS-u. Primorac je s oko šest posto glasova završio na šestom mjestu. To je bolje od njegove početne pozicije, ali slabije od rezultata koji su mu neke ankete davale tijekom kampanje. Budući da neovisno istraživanje izborne promidžbe pokazuje da je Primorac nakon Bandića potrošio najviše novca u kampanji, može se reći da mu to nije donijelo željeni rezultat, ma što on tvrdio u svojoj izjavi poslije izbora.

I Miroslav Tuđman i Damir Kajin postigli su, objektivno, sasvim zadovoljavajuće rezultate. Tuđman je kao kandidat nacionalističke desnice profitirao od krize HDZ-a i približio se sa svojih četiri posto glasova rezultatu koji bi njega i njegove istomišljenike na parlamentarnim izborima mogao dovesti u Sabor. Kajin je s osvojenih skoro četiri posto glasova dobio dvostruko više od onoga što IDS dobiva na parlamentarnim izborima. Za sve ostale kandidate uspjeh je bio već i to što su uopće sudjelovali na izborima. Ostat će zabilježen i paradoks da je Slavko Vukšić osvojio manje glasova – nešto više od osam tisuća – no što je prikupio potpisa za kandidaturu.

Dramatična kriza vjerodostojnosti HDZ-a
Jakov Prkic / Cropix
Kako će Kosor bez Mesića?


Izborni su rezultati prava inventura stanja hrvatske politike i društva. Što nam zapravo govore?

Izbori su, prije svega, potvrdili dramatičnu krizu vjerodostojnosti HDZ-a. Od ostavke premijera Sanadera vladajuća stranka i njezina vlada nizom nepopularnih mjera pokušavaju spasiti državne financije. Sanaderovim odlaskom prekinuta je i svojevrsna politička i medijska blokada, koja je sprečavala razotkrivanje zloupotreba u mnogim javnim poduzećima i ministarskim resorima. I politički atraktivniji predsjednički kandidat od Hebranga teško bi se nosio s tim teretom, a za njega je to očito od početka bila izgubljena bitka. Mlaka stranačka podrška njegovoj kampanji kao da nam pokazuje da ni HDZ-ovo vodstvo nije vjerovalo u njegov uspjeh. Ključno je pitanje za HDZ-ovu vladu hoće li očuvati parlamentarnu većinu i opstati do redovitih parlamentarnih izbora. Prijevremeni izbori značili bi siguran silazak HDZ-a s vlasti. Pragmatični im razlozi, dakle, nalažu stišavanje unutarstranačkih podjela i okupljanje oko premijerke Jadranke Kosor.

Ulazak Josipovića i Bandića u drugi krug izbora, bez ijednog 'službenog' kandidata desnice, podsjeća na situaciju 2000. i sraz Stjepana Mesića i Dražena Budiše, koji su obojica proizašli iz tada pobjedničke koalicije lijevog centra. Ipak, podjela je danas sasvim drukčija nego 2000. godine. Riječ je o dubokoj društvenoj i političkoj podjeli, koja više ne odgovara tradicionalnoj ideološkoj podjeli Hrvatske na ljevicu i desnicu, agnostičke liberale i katoličke konzervativce, 'partizane' i 'ustaše'.

Uz Josipovića urbani građani, uz Bandića tranzicijski gubitnici

Goran Mehkek / CROPIX
Tko će osvojiti Pantovčak?
Izborni rezultati pokazuju da je za Josipovića ponajviše glasovalo obrazovano, urbano i građansko biračko tijelo, dok su Bandićevi birači nadasve tranzicijski gubitnici, klijenti državnih potpora ili darova koje je Bandić dijelio šakom i kapom kao zagrebački gradonačelnik. Karakteristično je da je potpora Josipoviću prilično ravnomjerno regionalno raspoređena i da ni u jednoj županiji ne dobiva manje od 20 posto glasova. Jedino je u izbornoj jedinici za dijasporu dobio malo glasova, unatoč simboličkom iskoraku prema tim biračima.

Naprotiv, Bandićevo biračko tijelo vrlo je nejednako regionalno distribuirano. Na zapadu i sjeverozapadu zemlje ne dobiva ni 10 posto glasova, slab je i u većini dalmatinskih županija (osim Dubrovačko-neretvanske), u Zagrebu je dobio tek prosječnu podršku: potonje je možda i najveći Bandićev neuspjeh i dokaz da je gradonačelničko mjesto u Zagrebu osvojio prije svega zbog nedostatka prave konkurencije. Bandić je najjači u nekim slavonskim županijama, osobito Brodsko-posavskoj, gdje mu je velik broj Hrvata izbjeglih iz Bosne zasigurno dao glas. Natprosječnu podršku dobio je i u županijama oko grada Zagreba (Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska), gdje mnoga radna mjesta ovise o dobrim odnosima s gradskom upravom Zagreba i Zagrebačkim holdingom. Napokon, daleko najbolji rezultat Bandić je ostvario u izbornoj jedinici za dijasporu: s oko 48 posto glasova, dvostruko je bolji od Hebranga.

Godine hodočašća po hercegovačkim općinama i darivanja sirotinje očito su urodili plodom. Bandić je za te birače 'njihov čovjek', dobrohotni zaštitnik i pokrovitelj – protiv tog imidža ni tradicionalna lojalnost hercegovačkih birača HDZ-u nije imala šanse.

Sraz dvije Hrvatske u drugom krugu

Oba kandidata koji ulaze u drugi krug izbora u svojim su prvim izjavama nastojala opisati političku podjelu čiji su oni izraz. Bandić je suprotstavio sebe kao praktičnog, puku bliskog i neovisnog kandidata Josipoviću kao blijedoj stranačkoj marioneti, koja nema pojma kako ljudi žive. Josipović je manihejski govorio o srazu svjetla i tame i pozvao birače da i u drugom krugu glasuju za svjetlo, to jest za njega. Ni jedna ni druga slika nije točna.

Ulazak Josipovića i Bandića doista će značiti sučeljavanje dvije Hrvatske. No polovi koje oni simboliziraju drukčiji su od slika koje posreduju njihovi komentari: to je sraz građanske i europske Hrvatske, koja želi živjeti u institucionalno uređenoj državi i kojoj će na čelu biti dosadan predsjednik, sličan tolikim drugim dosadnim europskim predsjednicima, i Hrvatske koja očekuje zaštitu i povlastice što ih može ponuditi populistički predsjednik, pa makar prekoračio svoje ovlasti i koristio se nedopuštenim metodama. Premda Josipović ulazi u drugi krug sa značajnom prednošću, ishod tog sučeljavanja neizvjestan je.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još