Anja Gvozdanović, sociologinja s Instituta za društvena istraživanja koja je svoj znanstveni fokus usmjerila prema političkoj kulturi mladih u Hrvatskoj te je njihovo političku informiranost nakon provedenog istraživanja 2015. ocijenila manjkavom, za tportal se pozabavila fenomenom Pernar. Ukazala je na krivce iznimne popularnosti Ivana Pernara među srednjoškolcima i na političke trendove koji su do toga doveli
'Mladi iskazuju visoku distanciranost spram konvencionalne politike što je dijelom vidljivo i u visokoj razini nepovjerenja prema političkim institucijama poput političkih stranaka, Sabora i Vlade', kaže nam Gvozdanović. Napominje da je razlog tome raširena percepcija tih institucija kao nepouzdanih i nepoštenih. Ništa neobično s obzirom da su godinama slušali o najvišim državnim dužnosnicima koji su zbog koruptivnih djela i zloporabe svojih pozicija bili iza rešetaka.
Kada mladi imaju takvu percepciju to često rezultira osjećajem da imaju zanemariv utjecaj na rad političkih institucija, da su njihovi problemi na margini političkog interesa, osim na deklarativnoj razini, pojašnjava. Sjetimo se samo kampanje za predsjedničke izbore.
Aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović obećala je tada osnivanje Ureda za mlade na Pantovčaku. Nakon dvije godine mandata od toga se odustalo, a ured za mlade postao je vojni ured.
Što je potrebno za uspjeh? Samo dobre veze '
Osim toga, treba uzeti u obzir i nalaze koji govore o percepciji prevladavajućih vrijednosti u društvu koje se indirektno mogu detektirati iz odgovora na pitanje što je prema mišljenju mladih važno za uspjeh u hrvatskom društvu - više od 80 posto ispitanika i 2004. i 2013.godine smatra da najvažniju ulogu za socijalni uspjeh pojedinca imaju njegove ili njezine obiteljske veze i poznanstva', kaže Gvozdanović. Iza veza i poznanstava, mladima je važna puka sreća, potom slijedi lukavost i snalažljivost.
'Prave vrijednosti' su se tijekom tih deset godina urušile. Istovremeno, u desetogodišnjem razdoblju percepcija važnosti poštenja, pravednosti i korektnog odnosa prema drugima te stjecanja fakultetske diplome za uspjeh u hrvatskom društvu doživjele su značajan pad. U ovom kontekstu zanimljivo je napomenuti da je došlo do značajnog porasta percepcije važnosti političke podobnosti za koju je 2004. godine 42 posto mladih smatralo da je važna a 2013. natpolovično, čak njih 58 posto.
'Drugim riječima, mladi su dojma da je uspjeh pojedinca u značajnoj mjeri određen njegovim oportunističkim priklanjanjem nekoj političkoj opciji. Takva percepcija sasvim sigurno doprinosi daljnjem udaljavanju mladih od politike i zazoru od političkih aktera koji su niz godina prisutni na političkoj sceni a za koje se nerijetko u javnosti može čuti da su 'svi isti' odnosno moralno kompromitirani, nepošteni', pojašnjava Gvozdanović.
Politička nepismenost otvara prostor 'mesijama'
Podsjeća na istraživanje koje je pokazalo da je politička pismenost učenika završnih razreda srednjih škola na niskim razinama što ostavlja solidan prostor za nekritičko prihvaćanje dvojbenih političkih ideja pa i podložnost manipulaciji.
Tu na scenu stupa Ivan Pernar koji je u očima tinejdžera antipolitičar, netko tko odskače od njima dosadnih likova u odjelima koje tu i tamo spaze na televiziji. Njegova je egida upravo ona 'svi su isti' samo sam ja drugačiji. Popularnost gradi na nekonvencionalnim istupima, posvemašnjem kritiziranju, dok s druge strane ne nudi konkretna rješenja.
'Ako sve ovo uzmemo u obzir, nije čudno da retorika s elementima populizma koju koristi dio političara predstavljajući se mesijanski 'osobama u politici' ali ne i 'od politike' ili borcima protiv sistema i političke elita - kojima doduše i sami pripadaju - ima uspjeha i kod dijela mladih ljudi', zaključuje Gvozdanović.
