INTERVJU: ANTE KOTROMANOVIĆ

'Krstičević se mora debelo oznojiti da bi imao proračun poput mog'

14.01.2017 u 09:00

  • +21

Ante Kotromanović

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Bionic
Reading

Bivši SDP-ov ministar obrane Ante Kotromanović (48) prošlu je godinu proveo u privatnom sektoru, u tvrtki Crodux, nakon desetak godina u Saboru i Vladi. Rodom iz Potravlja kod Sinja, dragovoljac je Domovinskog rata umirovljen u činu stožernog brigadira te bivši alkarski vojvoda. U intervjuu za tportal govori, među ostalim, o tome kakvo je stanje ostavio u MORH-u, kako se snašao u privatnom sektoru, o aferama koje se vuku iz njegova ministarskog mandata, odnosu prema aktualnom ministru obrane Damiru Krstičeviću te uspoređuje novog šefa SDP-a Davora Bernardića s prethodnikom Zoranom Milanovićem, s kojim i danas održava kontakte

Podignuta je optužnica za remont MiG-ova, je li moguće da je navodno mito rezultiralo time da mi sklopimo posao s Ukrajincima?
Prije svega želim naglasiti da jednostavno nije moguće da je bilo koji pojedinac, pa tako i pojedinci protiv kojih su podignute optužnice, samostalno odlučivao o cijelom poslu. Mi smo formirali stručno povjerenstvo koje je napravilo audit i u Rumunjskoj i u Ukrajini. Na temelju preporuke cijelog tima i onoga što su vidjeli tehničari i piloti donesena je odluka da se ide u posao s Ukrajincima. U Rumunjskoj u tom trenutku jednostavno nije bila povoljnija opcija - nije bio ni odgovarajuće linije, niti je rumunjska strana remontirala MiG-ove nakon remonta koji su nama radili 2002./2003. S druge strane u to vrijeme se u ukrajinskoj Odesi radio remont MiG-ova 21bis, koji rumunjska strana nikad nije radila nego je radila remont na običnim MiG-ovima 21. Resursi naših MiG-ova su istjecali i imali smo jako malo vremena i odlučili smo se za najjeftiniju ponudu na natječaju. To je bila jedina moguća odluka.

I dan danas stojite iza tog posla u Ukrajini?
Apsolutno. Jako sam ponosan na taj postupak, dobili smo jeftiniju ponudu. Drugačije se jednostavno nije moglo. Da tada nismo remontirali MiG-ove, danas ne bismo ni mogli govoriti o ovoj sposobnosti i novoj borbenoj eskadrili. Da nismo tada remontirali MiG-ove, sposobnost borbenog zrakoplovstva bi se jednostavno ugasila i ja bih ostao zapisan kao ministar koji je pokopao borbeno zrakoplovstvo, ne svojom voljom i željom, nego zato što su prijašnje vlade HDZ-a radile vještu obmanu cijele Republike Hrvatske, cijelog naroda, cijele vojske, da će kupiti i nabaviti novo zrakoplovstvo, a nisu to napravili osam godina. Meni je drago da danas imamo te MiG-ove, da oni lete, da su u dobrom stanju. Ono što je mene frapiralo, nakon što su se u novinama pojavile informacije o navodnim nepravilnostima, jest to da nitko nije dozvolio ljudima iz Ministarstva obrane, tehničarima i pilotima koji su bili u Odesi da govore uistinu kako je napravljen taj remont i što se sve poduzelo.


Što mislite zašto se nije dopustilo pilotima i tehničarima da govore?
Bez ikakve sumnje smatram da je to bila jedna nekorektna politička haranga da se oslabi SDP, Milanović, Kotromanović i ne znam tko još. Ali vidjeli smo kako je to završilo.

I sami ste prijavili sumnje u nezakonitosti?
Sve svoje indicije i saznanja u vezi koruptivnih radnji, i to ne samo u ovom slučaju, nego i u drugim, uredno sam prijavio Vojnoj policiji godinama prije svih drugih. Sredstva koja imamo na raspolaganju u obrambenom resoru od presudne su važnosti za sigurnost ove države i njezinih građana. Zato sam uvijek bio maksimalno senzibiliziran i fokusiran na transparentnost i integritet pri načinu trošenja tih sredstava.  

Kad ste spomenuli novu eskadrilu, mislite li da će se ove godine donijeti odluka o nabavi?
Odluka je trebala biti donesena 2016. prema Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga koji je usvojio Sabor, i to jednoglasno. Zanimljivo je da o promjenama planova razvoja OS-a RH saznajemo iz medija, a ne predviđenim putem kako je to i propisano putem izmjena i prilagodbi Dugoročnog plana razvoja – što je uostalom i obveza prema Hrvatskom Saboru. Sada čujemo da će se odluka o budućnosti zrakoplovstva donositi 2017. što ne odgovara onome što je napisano u još uvijek vrijedećem planovima, to jest do kraja 2016. Svjestan sam cijele političke situacije u 2016., međutim smatram da ako je Sabor ovjerio plan da se odluka donese do kraja 2016., minimum je da se i Sabor obavijesti o tome da se ovaj proces prolongira i planovi mijenjaju. Za dobrobit obrambenog resora, trebamo izbjeći situaciju iz razdoblja od 2005. do negdje 2010., kada se svake godine govorilo 'sada ćemo nabaviti avione', a istovremeno svi planovi su tretirani kao mrtvo slovo na papiru. Planovi mogu, naravno, biti promijenjeni, međutim ne smijemo se ponašati kao da ih nema i ne poštovati procedure. Sad je odluka prebačena za kraj ove godine i ja bih to uistinu volio vidjeti. Znam da MORH u okviru postojećeg proračuna nema potrebna sredstava i da će u ovim okvirima biti vrlo teško realizirati našu želju da zadržimo borbeno zrakoplovstvo. Nadam se da će ova Vlada pronaći sredstva za to i ako uspije, ja ću to prvi pozdraviti.

Posao s avionima i sam je kasnio. Kasne i gotovo svi drugi veći projekti. Oklopna vozila Patria nisu sva u operativnoj uporabi, nije počela obuka za nove helikoptere Kiowa Warrior, haubice nisu stigle iz Njemačke, kasni se s projektom ophodnog broda... Zašto se toliko kasni s opremanjem?
Uobičajeno je kašnjenje i u drugim državama kod tako velikih projekata, nije to samo kod nas. I prije je u našem obrambenom resoru bilo mnogo velikih projekata koji su bili loše vođeni, no u cilju boljeg vođenja projekata, mi smo osnovali Odbor za projekte i pratili smo provođenje projekata svakih mjesec dana što se događa, treba li intervenirati i to smo radili odgovorno i fokusirano. Takvi veliki projekti zahtijevaju vrijeme, trud, resurse i stručne ljude. Posebno naglašavam stručne ljude koje treba osloboditi i držati izvan svake vrste politizacije. 2016. smo svjedočili određenoj krizi u upravljanju i neposvećenosti ovim projektima te nažalost neodgovarajućoj kadrovskoj politici.

Koji je konkretan problem kod oklopnjaka?
Problem je bio u radiostanici. Mi smo zatekli stanje u kojem je potpisan ugovor s jednom inozemnom tvrtkom koja se uopće nije bavila vojnom proizvodnjom, nego je proizvodila civilne stanice, pa smo imali problema u integraciji, zbog čega se užasno kasnilo s cjelokupnim projektom. S druge strane, tvrtka Đuro Đaković je dobro radila svoj posao, ona bi proizvela nekoliko vozila mjesečno, ali je sve kasnilo jer je napravljena, mogu slobodno reći, glupost s potpisivanjem ugovora za radiostanice.

Kako ocjenjujete 2016., prvu godinu u MORH-u nakon vašeg odlaska?
Mislim da je prošla godina bila jedna od gorih obrambenih godina, loše se vodilo projekte, nije bilo momenta odlučivanja i žao mi je što prošla Vlada nije iskoristila onaj pozitivan zamah koji smo ostavili MORH-u. Oni to nisu nastavili, jednostavno su stali, bacili sidro i sad je bonaca.

Što očekujete od ove godine?
Nisam ni u ovogodišnjem proračunu vidio da postoje neki značajni projekti u smislu opremanja i modernizacije hrvatske vojske. Kupnja trenirki za mene nije značajan projekt opremanja i modernizacije. Doprinos standardu pojedinaca je bitan, međutim ta nastojanja moraju ići ruku pod ruku s procesima modernizacije. Dvije godine su previše i MORH si ne smije dopustiti da tako dugo nema nikakvih projekata modernizacije. To je i obveza i prema nama samima ali i prema našim saveznicima. Jedna strana te priče je povećavanje izdvajanja za obranu a druga je povećavanje udjela u obrambenom proračunu za modernizaciju i opremanje. Žao mi je da se sadašnje vodstvo u MORH-u, iako su se dugo pripremali za preuzimanje odgovornosti, nisu pripremili nijedan novi projekt. Ponavljam - jedan od prioriteta treba biti standard naših ljudi u vojarnama i upravo zato sam inzistirao na tomu da svake godine ulažemo preko 80 milijuna kuna u individualnu opremu, naoružanje i nove sustave. Međutim, davanje salate vojnicima, bez istovremeno jasnih planova koje će obrambene sposobnosti ojačavati, jedan je populistički potez. Ne bi nikako trebalo dopustiti da se sredstva koja su ove godine dobivena kroz povećanje proračuna potroše mimo projekata opremanja i modernizacije.

Ministar Damir Krstičević hvali se da je uspio osigurati najveći proračun u posljednjih desetak godina.
Uvažavam dobre namjere skretanja pozornosti na resor obrane, međutim realnost je ipak drugačija. Godine 2014. imali smo proračun u iznosu od 1,27 posto BDP-a, a 2015. smo imali 1,29 posto. Nakon toga, 2016. dolazi do velikog pada na 1,17 posto i dočekali smo posljednji NATO-ov samit kao jedna od rijetkih članica koja je značajno smanjila obrambeni proračun. Ove godine, nakon vraćanja određenih sredstava imamo proračun od 1,23 posto BDP-a i jasno je da se treba još debelo oznojiti da bi se došlo do proračuna iz prijašnjih godina. Upravo zato, nije dobro pretjerano inzistiranje na spinu o najvećem povećanju proračuna jer to stvara i kontraefekt. S druge strane vrlo je bitno i kako trošimo dostupna sredstva.

Poznato je da ste vi i Krstičević suborci, što mislite o njemu kao ministru?
Pa on je kratko vrijeme ministar i nije korektno davati ocjene već sada. Vidjet ćemo, treba ga pustiti da radi svoj posao, sve njegove dobre poteze ja ću javno pohvaliti i nastojat ću dati konstruktivne sugestije. Isto tako ću izraziti skepsu i sumnju za ono što mislim da treba napraviti bolje.

Može li mu u tome pomoći iskustvo iz privatnog sektora?
Ne sumnjam da je dobro iskustvo biti u privatnom sektoru. Međutim, vidjet ćemo kako će to iskustvo biti implementirano. Svaki ministar mjeri se onime što je napravio nakon četiri godine. Kao nekadašnji ministar obrane želim svakom svom kolegi uspjeh u prvom redu jer su funkcioniranje i sposobnost obrambenog resora  od vitalnog značaja za sve nas.

Što ste vi napravili u svoje četiri godine?
Uvijek je teško dati objektivnu ocjenu svog rada, međutim vjerujem da smo tijekom mimohoda 2015. na najbolji mogući način demonstrirali snagu, moć, sposobnost i čvrstinu, izgled i dostojanstvo naših Oružanih snaga i obrambenog resora. Napravili smo niz projekata modernizacije i opremanja, napravili velike pomake u reformi školstva, pokrenuli bolji i aktivniji pristup u području infrastrukture, ponovno smo pokrenuli strateško planiranje i osigurali bolje upravljanje resursima te potvrdili da u međunarodnim okvirima znamo zastupati naše interese. Ulagali smo i u ljude, i u dostojanstvo, i u opremanje i održavanje. Prvi put smo primjerice imali sve ispravne brodove i prvi put smo nakon dugo vremena ispalili raketu RBS. Uloženo je dosta u Hrvatsko vojno učilište na Črnomercu, napravljeni su dobri uvjeti za naše kadete, danas ih je tamo 400. Vojarnu u Petrinji smo pokrenuli nakon osam godina pričanja o njoj kao o vojarni za 21. stoljeće. Podigli smo plaće naših pilota preko 2.000 kuna. Moja je želja ta da i danas vidimo takve stvari i po tome treba cijeniti uspjeh prijašnjih, ali i sadašnjih i budućih ministara.

Selak je legenda i zaslužio je čin generala

Krajem prošle godine u mirovinu je otišao probni pilot HRZ-a brigadir Ivan Selak, čovjek čiji je doprinos HRZ-u, i u ratu i u miru golem. Za vašeg mandata u MORH-u poslan je prijedlog za njegovo promaknuće u čin generala, znate li zašto nije promaknut?
Meni je jako žao što brigadir Selak nije promaknut u čin generala. On je to zaslužio, i to puno više nego neki drugi koji se danas diče tim činom. Ne znam zašto je predsjednica RH to odbila, to trebate pitati nju. Ako ćemo spekulirati da mu je mana to što je bio u JNA, pa mnogi naši piloti iz Domovinskog rata bili su po logici stvari u JNA i svi su u neko doba prešli na hrvatsku stranu i dali nemjerljiv doprinos obrani Hrvatske. Ja u tome ne vidim problem. Jako sam razočaran zbog toga što je taj čovjek otišao iz sustava s činom brigadira, što mu se nije dodijelio čin generala. On je napravio jako puno za ratno zrakoplovstvo, obučavao je mlade pilote i on je živa legenda našeg letenja. Pokušavao sam saznati konkretno zbog čega se to dogodilo, ali bila je omerta, zid šutnje. Moj dojam je taj da se jednostavno čekalo da se dođe do smjene vlasti i da se bez ikakvog obrazloženja taj prijedlog odbaci. I ne samo prijedlog za njega, nego i za druge koje se kroz jedan transparentan postupak predložilo za promaknuća.


Zašto ste se odlučili na privatni sektor nakon ministarskog mandata? Mogli ste još koji mandat biti u Saboru.
Sabor nije mjesto koje me privlačilo. Iz mog iskustva sve što se događa gore je presporo, dosta predvidljivo i bez mogućnosti stvarnog utjecaja na rješavanje problema. Nažalost, Sabor nije mjesto u kojem se odlučuje. Premda bi uloga Sabora trebala biti daleko snažnija, u realnosti ondje se samo formalno izglasavaju zakoni. U tom kontekstu, bez neke značajnije mogućnosti za doprinosom, jednostavno sam procijenio da rad u Saboru nije najbolje mjesto za moje daljnje djelovanje. S druge strane, nakon deset godina intenzivnog bavljenja politikom, bio mi je potreban određeni odmak. Uvijek nastojim unijeti određene promjene i nove izazove u svoj život. Odlučio sam se za privatni sektor i mislim da sam tu uspio pronaći nove profesionalne izazove, ali i uvidjeti kako izgleda život s druge strane, iz poduzetničke perspektive. Upravo iz te perspektive vidio sam djelovanje naše administracije, kako je ponekad spora, kako se ponekad privatni sektor doživljava kao rivala u nekoj utakmici - gotovo kao protivnika. Sad tek vidim koje barijere poslovni svijet ima kad se žele neke stvari promijeniti i napraviti. Svjestan sam toga da je administracija spora i ona u nekim slučajevima treba biti spora i temeljita, međutim iz kuta čovjeka iz biznisa, to treba definitivno promijeniti, ubrzati procese, smanjiti procedure, napraviti da tržište bude za sve jednako, da se nikoga ne protežira, nego zagovarati i omogućiti da pobijedi najbolji.

Zašto ste došli raditi u Crodux Ivana Čermaka, o kojem je u javnosti dojam da je bliži HDZ-u? Poznajete li se otprije?
Upoznao sam ga kad je Gotovina došao iz Haaga. Znao sam ga otprije kao javnu osobu. Moja je dvojba bila ići raditi negdje izvan Hrvatske ili ostati tu. U trenutku kad sam se lomio, majka mi se razboljela, kasnije je i umrla, i to je na jedan način prevagnulo da ostanem tu. Također, i Gotovina mi je na jedan način prijateljski sugerirao da je dobro još neko vrijeme provesti u Hrvatskoj jer da se uvijek ima vremena otići.


Vi ste kontaktirali Čermaka ili on vas?
On je mene kontaktirao.

A što točno radite?
Savjetnik sam predsjednika uprave. Drugo ništa ni ne mogu biti sukladno Zakonu o sprečavanju sukoba interesa. Bavim se strateškim pitanjima vezanim uz razvoj tvrtke. Gledamo kako razviti firmu, kako je ojačati, kako je učvrstiti još bolje, kako se proširiti u regiji. Posao je jako zanimljiv i iako sam o energetici imao vrlo ograničeno znanje, u ovih nešto manje od godinu dana sam stekao dosta iskustva. Sigurnost i energetika su top teme u svijetu i dosta se komplementarne. Kao i u području obrane i sigurnosti u igri su veliki igrači i države s često vrlo rivalskim odnosima i interesima. Na području energetike se itekako prelamaju pitanja vezana uz geopolitiku i geostrategiju. Sve u svemu jedno zanimljivo područje i sigurno ću biti tu još jedno vrijeme.

Kad ste kod energetike i sigurnosti, što mislite o najavi prodaje dijela HEP-a da bi se kupio MOL-ov udio u Ini?
Mislim da je loša namjera da se proda HEP i protivim se privatizaciji te tvrtke. Ali, naravno, Vlada će preuzeti odgovornost i donijeti odluke za koje u ovom trenutku misli da su najbolje. Razumijem da trebamo razmrsiti problematiku oko Ine koja već predugo opterećuje našu unutarnju politiku ali i odnose s Mađarskom. Međutim, ponavljam da ne vidim razloga zašto bismo smatrali da je privatizacija HEP-a najbolji model da se kupi Ina. Hipotetski, ponovno nam sutra može doći neki mačak u vreći iz Mađarske, ponudit će dva-tri puta višu cijenu za dionice i reći sada idemo polako preuzeti HEP.

Održavate li kontakte s bivšim predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem, novim predsjednikom Davorom Bernardićem, ostalim kolegama iz stranke?
Održavam kontakte sa svima jer dijalog nema alternativu. Starog predsjednika sam vidio prije 15-ak dana, novog predsjednika sam čuo i vidio prošli tjedan. Sa svim tim ljudima s kojima sam bio radio, s više od 90 posto njih sam u kontaktu, zato što je to jedno razdoblje koje neću zaboraviti. Ja sam tu na raspolaganju ako mogu pomoći - i SDP-u i predsjedniku stranke. Davor je nedavno pobijedio i treba mu sada dati čvrstu potporu. Novi je, tu je dva mjeseca i treba mu dati šansu da se dokaže i pokaže kao dobro rješenje za SDP, a konačno i ne samo za stranku već i za hrvatske građane.

Možete li usporediti Bernardića i Milanovića po nastupu i komunikaciji?
Dva različita karaktera, definitivno. Zoran je tipičan čovjek iz Glavica, energičan čovjek koji u svom nastupu uvijek ima dozu agresivnosti. Davor je potpuno drugačiji, daleko smireniji i ima taj staloženiji nastup. Vidjet ćemo, nemojmo zaboraviti da i tiha voda brege dere.

Mislite li da bi Bernardić mogao biti taj koji može SDP-u dići rejting i vratiti stranku na vlast?
On to mora napraviti jer se to jednostavno očekuje od predsjednika stranke poput SDP-a. Dobio je stranačke izbore i sad ima tešku zadaću, ali ne i neostvarivu. Mislim da on mora to napraviti i mora vratiti SDP na pobjedničke staze i do parlamentarnih izbora nadam se da će SDP ojačati i steći ponovno povjerenje građana Hrvatske zato što smatram da je naša politička opcija i rješenja koja nudimo suštinski bolje rješenje za ovu državu i naše građane od sadašnje vlasti.

Možete li dati ocjenu Milanovićeve ere na čelu SDP-a?
Napravio je dobre stvari za Hrvatsku, u pogledu stranke uvijek je držao rejting SDP-a vrlo visoko, no isto tako napravio je i mnoge greške. On je najodgovornija osoba kada se pobijedi, ali je i najodgovorniji kada se izgubi. Zadnji su izbori pokazali upravo to i mislim da je donio dobru odluku da se povuče i da prepusti nekom drugom timu da upravlja SDP-om. Mislim da je dobro da je hrvatska scena imala jednog takvog političara koji je bio britak, koji se nije dodvoravao nikome, koji apsolutno ima svoj stav, koji je uvijek rekao bobu bob, a popu pop, bez obzira na to radi li se o Bruxellesu, Beogradu ili bilo kome drugom. Osobno volim takve, malo čvršće nastupe, zato što me smeta ta naša ponekad dodvornička i ulizivačka politika koju smo znali voditi prema određenim državama i politikama.