17. GODIŠNJICA SMRTI PRVOG PREDSJEDNIKA

Ne smije se dogoditi da pokojni Tuđman postane veliki prorok

10.12.2016 u 07:53

Bionic
Reading

Prije točno 17 godina, 10. prosinca 1999. u 23.15, preminuo je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Nakon godina osporavanja njegove političke ostavštine, Tuđman danas postaje politički brend. Što 2016. znači tuđmanizam kao nova politička paradigma? Koji su Tuđmanovi dobri potezi i što bi oni koji toliko često vole izgovarati njegovo ime trebali od Tuđmana naučiti? Pitanja su to koja smo postavili Vesni Škare Ožbolt i Slavenu Letici, Tuđmanovim bliskim suradnicima

Najveći promotor tuđmanizma danas je ministar graditeljstva Lovro Kuščević. Da se njega pita, slika prvog hrvatskog predsjednika trebala bi krasiti zidove u svakom državnom uredu. On zagovara tuđmanizam kao doktrinu razvoja Hrvatske. Tuđmanova uloga u stvaranju države je nesporna, no koji su to stupovi tuđmanizma kao političke doktrine

Bi li on kao njegovi nasljednici danas palio mostove s Rusijom, potpirivao ideološke sukobe ili pak iz stranke izbacivao svakog tko s njim ne dijeli mišljenje? Odgovor je negativan. Evo i zašto.


Vesna Škare Ožbolt koja je deset godina bila Tuđmanova savjetnica navela je nekoliko stupova njegove politike. Prvi je pomirba i povezivanje s iseljenom Hrvatskom. Ne dvoji da Hrvatska ne bi pobijedila u ratu da smo se tada mogli mjesecima čerupati oko ustaša i partizana.

Jaka pomirba, slaba ekonomija

'To ne vidim u današnjoj politici. Taj dio mu je najviše osporavan, a najviše je pridonio tome da Hrvatska postane međunarodno priznata zemlja. Politički sljedbenici i protivnici upravo tu dimenziju, koja se temelji na pomirbi, nastojali su umanjiti kroz postupak detuđmanizacije i dogodilo se ponovno to da Hrvatska iscrpljuje energiju na ideološka suprotstavljanja. To Tuđman da je danas živ zasigurno ne bi dopuštao', kaže nam Škare Ožbolt.

Druga stvar koju njegovi nasljednici mogu naučiti je izostanak revanšizma, smatra naša sugovornica. 'Politička dimenzija SDP - HDZ u to vrijeme temeljila se na ideološkim razlikama, no Tuđman ideološke podjele koje su se vukle iz prošlosti nije dopuštao. On je 1990., kada je Račanova stranka bila na koljenima i imala par mandata, nije dopustio njeno uništenje. Nije želio revanšizam. Pa čak ni one zahtjeve koji su išli u tom smislu prilično bi otupio', prisjeća se.

Jedino polje na kojem je bio slab
jest ekonomija i gospodarstvo što je bilo očito nakon pljačkaške privatizacije. Te je poslove, kaže, u potpunosti prepustio Vladi.

Podsjeća da su mu mnogi zamjerali to što je u vrijeme Domovinskog rata čak četiri puta proglašavao oproste onima koji su sudjelovali u pobuni protiv Hrvatske. 'Stalno je nudio ruku pomirbe, kaže. Pitamo je za poznati Tuđmanov govor u zagrebačkoj zračnoj luci nakon povratka iz SAD-a o vragovima koji nije na tom tragu.

'Često sam čupala kosu'

Škare Ožbolt kaže da je imao žestok i oštar gard te da je bio cijepljen od smisla za odnose s javnošću što je za njega obavljala upravo ona. 'Zbog toga sam često čupala kosu. On je iznosio je svoje emocije. Uopće ga nije bilo briga što će netko reći. Ako mu se nešto ne bi sviđalo, to bi jasno rekao. Nije bio prijetvoran, nije bio klasičan političar, uglađen, ispoliran i koncentriran na to da se svidi medijima', kaže Škare Ožbolt. Misli da bi Tuđman danas, da je živ, ponovio govor o crvenim vragovima.

Diplomat nije bio ni na vanjskopolitičkom polju. Bio je taktičan, dodaje. 'Politiku je shvaćao kao šahovsko polje, bio je taktičar, nije bio diplomat, nije govorio uvijeno pa čak ni pred stranim državnicima, no vukao je poteze unaprijed', prisjeća se.

Današnje vrijeme, zaključuje, možda zahtijeva drugačiji tip političara. 'Državnika takvog kova više nema. On spada u kategoriju osnivača država, oni su uvijek neki veliki stratezi, lideri u prvom smislu riječi. To je kalibar koji je tražilo to vrijeme. Bio bi jako nesretan kada bi vidio da su se rasplamsale podjele i da razumnu energiju trošimo na to. Ta osnova je jako važna, ako to pokidaš, kidaš stupove države', poručuje Vesna škare Ožbolt.

Letica: 'Ne treba od Tuđmana raditi mrtvog proroka'

Sociolog i publicist Slaven Letica bio je prvi Tuđmanov savjetnik. Kasnije se s njim razišao te ga je Tuđman čak i tužio jer je u jednom intervjuu kazao kako se Tuđman voli družiti s mutnim likovima s ruba društva. Unatoč tome, Letica kaže da je kod Tuđmana definitivno više toga pozitivno nego negativno.

No da naslijeđe prvog hrvatskog predsjednika treba dobro analizirati i dokučiti što je to izvorni tuđmanizam. Po njemu, riječ je o hibridnoj političkoj doktrini kojoj je temeljni cilj bio ostvarenje hrvatske države. 'Imala je elemenata pravaške tradicije, dosta elemenata pučke tradicije radićevaca, imala je elemente antifašizma i kada je Tuđman u pitanju, pozitivnog titoizma. Uz to je i bio i element europejstva', objašnjava Letica.

Slaže se da je pomirba bila temelj koji je omogućio obranu Hrvatske te bi, kaže, u sadašnjim okolnostima ponovno trebalo na tome poraditi.
Što se vanjske politike tiče, Letica kaže da je Tuđman bez pardona birao Zapad.


'Ja sam mu donio članak iz Huffington posta i tu je bila karta podijeljene Europe. BiH je ostavljena na istoku, mi na zapadu. On bi bio zadovoljan ovim novim hladnim ratom jer bi rekao da je bio u pravu', smatra Letica. Misli da bi Tuđman bio zadovoljan i zbog činjenice da se Daytonski sporazum pokazao manjkavim te da bi se zbog toga njegove vizije mogle u BiH i ostvariti. On je, kaže Letica, bio ili za konfederaciju ili za podjelu BiH, hrvatski dio Hrvatskoj, srpski Srbiji, a Bošnjacima ostatak.

Slaže se da je Tuđmanu slaba točka bila ekonomija. 'Tu nije bio intelektualno jak, posebice kada je u pitanju privatizacija i ekonomija. Bilo je dosta tu anarhije, početni proces privatizacije se dogodio po modelu Ante Markovića, a onda otimački model koji nije nepoznat ni na Zapadu. Ljudi su uzimali tvrtke i kredite isplaćivali iz dobiti tvrtki', kaže Letica.

Trpio je suradnike pametnije od sebe

No ukazuje na jednu bitnu razliku između Tuđmana i njegovih nasljednika. 'On je sam sebe dosta obrazovao, bio je radoznao i s ljudima je htio razgovarati pa i s onima koji su suprotnih stajališta. Nije se bojao da mu suradnici budu ljudi koji su obrazovaniji ili pametniji od njega. Današnji vladari se ponašaju po logici da su oni vrhovni kriteriji i zato intelektualci bježe od politike kao od kuge', misli Letica.

Podsjeća da je Tuđman imao širok krug kulturnih poznanstava, bio je kućni prijatelj s Miroslavom Krležom, Ružom Pospiš Baldani, s intelektualcima Hrvatskog proljeća… 'Osjećao se dobro i u arhivu i na sveučilištu i u HNK-u i u Glazbenom zavodu, a današnji naši političari zaziru od toga', smatra.

Ne slaže se s mnogima koji tvrde da je bio despot i kaže da je bio medijski najkritiziraniji političar u Hrvatskoj uopće.

'Ne bi se smjelo dogoditi da mrtvi Tuđman postane veliki prorok, nego treba imati racionalan stav. Trebalo bi uzeti Tuđmanovo naslijeđe i vidjeti što je dobro, što je loše. To su Kinezi napravili s Mao Ce-tungom', zaključuje Letica.SaveSave