Odazvali su se samo sindikalci sinjske tvornice koja od prije nekoliko formalno-pravno više ne postoji i radnici, njih 186, su na birou za zapošljavanju. Sindikalni predstavnici Salonita iz Vranjica koje su svojevremeno, tijekom njihovog štrajka glađu, posjetili studenti splitskog sveučilišta u znak podrške njihovoj borbi, nisu se odazvali tom pozivu. Ni iz Željezare se nitko nije pojavio.

Relativno slabo posjećen skup je, osim informiranja o studentskoj blokadi, za temu imao baš društvenu solidarnost. Iva Radonja, sindikalna predstavnica iz Dalmatinke Nove, istaknula je da je za ozbiljne akcije i značajne pomake u promjeni stanja neophodna bolja povezanost, organiziranost i solidarnost.

Predstavnici sinjske tvornice su pobliže informirali studente o kronologiji svoje borbe za neučinkovitim hrvatskim pravosuđem i notornom braćom Ladini. Sretni smo bili nakon četrnaest mjeseci bez prihoda kada smo dobili otkaze i kada smo bili prijavljeni na biro za zapošljavanje, s gorčinom je dodala Radonja. Ironija je kad se na kraju veseliš otkazu i primanju minimalne naknade, zaključila je.

U raspravu su se uključili prisutni studenti te gosti novinari Predrag Lucić i Boris Dežulović. Svi su složili da je neophodna viša razina solidarnosti, bolja povezanost, organiziranost i politički aktivizam. Dežulović je naglasio: 'Nitko neće riješiti moje probleme, a problem plaćanja studija nije samo problem mog djeteta, već i nas roditelja koji u konačnici to i plaćamo.'

Dobro zamišljen skup je ipak ukazao na najveću boljku svakog organiziranja u Splitu, a to je potpuni izostanak političkog aktivizma u svim sferama društva. Upadljiv je izostanak većeg broja studenata. Skup je uredno organiziran, svi su pravovremeno informirani i pozvani, ali politički aktivizam splitske studente naprosto ne zanima. Rezultat svega toga je na kraju krajeva i epilog lokalnih izbora ovog proljeća u Splitu