Sankcionirajući nestranačkog pomoćnika, inače jednog od njih osam, ministar Tolušić potvrdio je da su u 'slučaju salmonela' propisi ispoštovani, a Ministarstvo poljoprivrede postupilo je po svim zadanim procedurama. Međutim, ministar je u ovom slučaju imao dodatna očekivanja.

'Upravljati sustavom sigurnosti hrane podrazumijeva i proaktivne mjere zaštite i informiranja korisnika, a ne samo slijepo poštovanje propisa. Uobičajeno i propisno nisu riječi koje će proći u mojem mandatu - nego savjesno i proaktivno!' obznanio je ministar najavljujući promjenu sustava obavještavanja javnosti.

Je li razrješenje pravno utemeljeno?

Dakle, novi sustav stupio je na snagu tek nakon 'slučaja salmonela', a pomoćnik Kiš postupao je po starom sustavu i nije prekršio nijedan propis. Iako se iz ministrova objašnjenja nameće pitanje pravne utemeljenosti razrješenja, sudeći po odgovoru iz Ministarstva poljoprivrede o Kiševoj daljnjoj profesionalnoj sudbini, sad već bivši pomoćnik neće se inatiti.

'Gospodin Kiš državni je dužnosnik i može odabrati hoće li koristiti prava iz Zakona o državnim dužnosnicima ili će prihvatiti mogućnost ostanka unutar sustava Ministarstva poljoprivrede, na radnom mjestu sukladno svojoj stručnoj spremi, znanju i iskustvu', odgovorili su iz Ministarstva, gdje Kiš radi posljednjih 10 godina - od 2012. kao načelnik Sektora za zaštitu zdravlja životinja, a od ožujka 2016. do nekidan kao pomoćnik ministra za područje veterinarstva i sigurnosti hrane.

Iznimno rijetko sankcioniranje u državnom sustavu

Proaktivno je djelovao još ljetos, kada je inspekcija u Dalmaciji pronašla 4,5 tone mesa nepoznatog proizvođača za koje se nije znalo je li zdravstveno ispravno, pa su zatvorene dvije mesnice, oduzete 52 životinje, a trgovci na crno završili su na sudu. Kiš je tada objasnio problematiku pozivajući građane da kupuju hrvatsko meso. Tri mjeseca kasnije, žrtvovan je zbog onog što je Tolušić apstraktno nazvao 'propustom sustava'.

Činjenica jest da su propusti u sustavu hrvatske izvršne vlasti brojni, a njihovo sankcioniranje i časno preuzimanje odgovornosti iznimno rijetki. Tu i tamo razriješi se pokoji pomoćnik ministra, poput Branka Šegona u mandatu ministra financija Slavka Linića ili Slavka Kovačevića u prvom mandatu ministra pravosuđa Ante Šprlje, ali takva razrješenja uglavnom su naslonjena na privatne aktivnosti dužnosnika.

Jedina osoba na ministarskoj dužnosti koja je ikada podnijela ostavku zbog propusta u svom resoru bila je ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina zbog afere Baxter davne 2001. Za Kornatsku tragediju, primjerice, nitko se nije osjetio dovoljno odgovornim.

Jurlina Alibegović: Treba jasno utvrditi odgovornost za propust

Osvrćući se na sankcioniranje Tomislava Kiša u kontekstu tzv. kulture nekažnjavanja u Hrvatskoj, bivša ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović kaže da joj je teško govoriti o odgovornosti zbog mogućih propusta u obavljanju državne službe, ili općenito obavljanja zadaća u javnoj upravi, kada je poznato da su nečiji propusti rezultirali onime što se nikako ne može popraviti, gubitkom života djeteta.

Smatra da je odgovornost ne samo državnih službenika i njima nadređenih rukovodećih službenika, nego i državnih dužnosnika da svoj posao obavljaju savjesno i kvalitetno i da unaprijed otklone sve rizike ili ih barem svedu na najmanju moguću mjeru kako bi se otklonilo pojavljivanje štetnih događaja. Bez obzira navode li propisi konkretne sankcije ili bilo koji oblik kaznene odgovornosti, odgovornost za propust uvijek postoji, treba je jasno utvrditi te kazniti odgovorne za propuste u obavljanju poslova koji dovode do neželjenih rezultata za građane, poduzeća, zajednicu ili okoliš, napominje Jurlina Alibegović.

'Ponekad se štetni događaj može jako brzo pojaviti i prouzročiti toliko velike posljedice u kratko vrijeme pa rezultat toga može biti i kažnjavanje zbog moralne odgovornosti zadnjeg u lancu odgovornosti samo zato što upravlja radom institucije ili tijela, npr. ministarstvom. Nažalost, imali smo takav slučaj u hrvatskoj političkoj povijesti kada je ministrica zdravstva podnijela ostavku zbog moralne odgovornosti zbog smrti pacijenata uzrokovane neispravnim aparatima za dijalizu', navodi Jurlina Alibegović, podsjećajući upravo na slučaj ministrice Stavljenić Rukavine.

Po njezinoj procjeni, nije jednostavno utvrditi koje sve informacije javno tijelo treba javno komunicirati.

Zakon o pravu na pristup informacijama unio je puno pomaka i transparentnosti u rad javnih tijela te propisuje da informacije koje tijela javne vlasti objavljuju odnosno daju moraju biti pravodobne, potpune i točne. Prije nekoliko dana svjedočili smo o kažnjavanju i smjeni pomoćnika ministra u Ministarstvu poljoprivrede zbog nepravovremenog informiranja javnosti o mogućim štetnim posljedicama za zdravlje i život ljudi. Međutim, tek nakon konkretnog nemilog događaja i gubitka života djeteta javno tijelo je počelo javnost informirati o povođenju aktivnosti iz svoje redovite djelatnosti koje poduzima u smislu zaštite zdravlja ljudi', konstatira Jurlina Alibegović.

'Je li dovoljno smijeniti nestranačkog pomoćnika ili je ministar odgovoran?'

Stoga, smatra da se treba upitati koji su razlozi sprečavali Ministarstvo poljoprivrede i ministra Tolušića da i prije pojave nemilog događaja, u skladu s postojećim propisima, odrađuje u potpunosti svoj posao u području kontrole ispravnosti hrane koja se prodaje na policama trgovačkih lanaca i na tržnicama, sprečava stavljanje na police neispravnih namirnica te da o uočenome na vrijeme i javno obavještava građane.

'Je li ministru lakše ili dovoljno smijeniti nestranačkog pomoćnika nakon što su mediji prvi uočili i objavili informaciju o kojoj je trebalo obavijestiti javno tijelo ili je ministar onaj u hijerarhiji koji je odgovoran da se u Ministarstvu poljoprivrede izgradi kvalitetan sustav procedura i propisa koji osigurava da u Hrvatsku ulazi kvalitetna i zdrava hrana te da organizira sustav upravljanja u Ministarstvu i kontrolu takvom koja će onemogućiti uvoz nejestivih i nezdravih namirnica? Smatram da su građani ona javnost koja na postavljeno pitanje može dati najbolji odgovor', zaključila je Dubravka Jurlina Alibegović.