‘Radi se o poremećaju kojeg karakteriziraju prestanci disanja tijekom spavanja, a da bi se nešto okarakteriziralo kao prestanak disanja, mora trajati barem deset sekundi i mora biti popraćeno padom razine kisika u krvi. Kad se takvih prestanaka disanja događa puno puta tijekom noći, onda govorimo o smetnjama disanja tijekom spavanja, odnosno opstrukcijskoj apneji. Ovisno o tome koliko se često događa u jednom satu, postavlja se dijagnoza težine bolesti', objašnjava profesorica sa splitskog Medicinskog fakulteta Maja Valić.

Prema njenim riječima, ako se radi o velikom broju prestanaka disanja, trideset i više, što bi bilo svaka druga minuta, takvi pacijenti se trebaju liječiti korištenjem uređaja CPAP (Continuous Positive Airway Pressure). Riječ je o terapijskom uređaju koji podtlakom upuhuje sobni zrak na nos pacijenta i na taj način prestaje pojava prestanaka disanja, a s obzirom na to da je često opstrukcijska apneja praćena i hrkanjem, onda i ono prestaje.

Inače, ako se bolest ne liječi, tada te osobe imaju jako izražene noćne simptome, prestanak disanja, brojna buđenja i mikro-buđenja, isprekidano spavanje, česte jutarnje glavobolje, suha usta, suho grlo i tijekom dana imaju izraženu prekomjernu pospanost. A to ih ometa u svakodnevnom funkcioniranju, bilo na radnom mjestu, bilo za volanom.

Zbog nedostatka sna razvijaju se druge ozbiljne bolesti

'Također, ti pacijenti vrlo često razviju i druge popratne bolesti kao što su povišeni arterijski tlak, dijabetes, povišene razine kolesterola u krvi. Oni su često pretili i zaista razvijaju rizične čimbenike za druge popratne bolesti', kaže doktorica Valić iz Centra za medicinu spavanja Medicinskog fakulteta u Splitu. Najčešće obolijevaju muškarci srednje starije životne dobi, posebice ako su pretili, ako imaju kratak, debeo, širok vrat jer je građa njihovog dišnog sustava takva da lakše dolazi do hrkanja i zastoja disanja. Mogu obolijevati i žene, a isto tako i djeca, najčešće zbog krajnika.

Poremećaj u spavanju prepoznat je kao bolest u Hrvatskoj tek unazad nekoliko godina, a doktorica Valić smatra da javnost nije dovoljno upoznata s tom bolešću.

Tek dva Centra za medicinu spavanja djeluju u Zagrebu i u Splitu, što je nedovoljno, pa se stvaraju dugačke liste čekanja.

'U našem splitskom Centru su liste čekanja već nekoliko mjeseci, a u Zagrebu se čeka i duže. Svakako treba više i Centara i liječnika, somnologa. Potrebna je edukacija i stručnog i tehničkog osoblja, ali isto tako javnosti te samih pacijenata, da znaju ako takvo nešto prepoznaju kod sebe ili svojih bližnjih, da se to treba i može liječiti', kaže doktorica Valić.

Kako je istaknula, radi se na tome da se osnuje specijalistički studij medicine spavanja, koji će educirati nove somnologe, tako da bi na taj način imali veći broj stručnjaka koji bi pomogli i educirali ljude, obradili pacijente, što je sada nemoguće.

'Oni pacijenti koji dođu u Centar, jedva čekaju liječenje, osjećaju veliku promjenu u kvaliteti svoga života nakon što su liječeni. Često kažu: Pa gdje sam bio sve ovo vrijeme, kako to nisam znao', opisuje reakcije pacijenata doktorica Valić.

Pacijenti se, kako kaže, vrlo često javljaju po preporuci nekog specijalista jer već imaju povišeni tlak ili srčane aritmije ili neke druge smetnje. Na liječenje ih znaju uputiti i liječnici obiteljske medicine kad prepoznaju o čemu se radi, ali postoji i određeni broj pacijenata koji se javlja samoinicijativno.

'Osjete tijekom dana stalnu pospanost te uoče simptome hrkanja, prestajanja disanja i onda traže pomoć jer su pročitali, čuli u medijima, televiziji. Često dolaze u situaciji kad već dugo godina boluju, ali u novije vrijeme imamo mlade pacijente koji su na vrijeme prepoznali taj poremećaj. Liječenje je takvo da oni moraju svake večeri spavati s maskom CPAP i to drugo traje. Rijetko kad se bolest vraća unazad, ali potrebno ju je stalno liječiti', kaže doktorica iz Centra za medicinu spavanja.

Jedan Novosađanin ne spava već 25 godina: Je li to moguće?

Neslavan svojevrstan rekord u nespavanju drži Novosađanin koji ne spava već 25 godina. Šezdesettrogodišnji Dragomir Komarov kaže da je njegova nesanica toliko jaka da mu ne da zaspati duže od pola sata, a i tada ga muči apneja. Njegovom izlječenju nisu mogli pomoći ni u Institutu za nesanicu, tvrdi Komarov. Koliko su česti ovakvi slučajevi i ima li lijeka, upitali smo doktoricu Valić.

'Kad čujete problem pacijenta, onda se prvo mora postaviti dijagnoza. On mora biti pregledan od stručnjaka u Centru za medicinu spavanja. Standard za postavljanje dijagnoze ili uvida u spavanje je cjelonoćna polisomnografija. Znači, pacijent dolazi u Centar, spava tu noć u njemu, ima postavljene elektrode na glavi, licu, bradi jer se na taj način snima moždana aktivnost i procjenjuje se da li pacijent spava, u kojem je stadiju spavanja, kolika je učinkovitost spavanja, ima li prestanke disanja, pada li razina kisika u krvi ili ima neke druge probleme poput periodičnih pokreta nogu i onda tek možemo reći je li taj pacijent prospavao noć. Može se raditi i produžetak na dnevno snimanje, ispunjavanje dnevnika spavanja, znači postoji puno toga da bi se postavila prava dijagnoza, ali uvijek treba znati i to, nesanica zaista postoji, ali postoje i takozvani kratki spavači, Naša individualna potreba za spavanjem nije kod svih jednaka, znači ako netko noću kratko spava, kraće od pet sati, ali po danu funkcionira kako treba, on spada u kratke spavače. Treba vidjeti je li to stvarna dijagnoza nesanice ili je potreba za spavanjem manja. Ali da bi netko sam sebe vodio kroz nespavanje, to bi bio teško i nemoguće.'