I nije to, bogami, na prvi pogled izgledalo loše. Bez obzira što se sadašnje vlasti na standardno bukački način optužuje da prešućuju te zločine i praktički štite zločince. Jer izdali su saopćenje kojem su u naslovu podvukli imperativ istraživanja i kažnjavanja zločina 'svih triju totalitarizama: fašizma, nacizma i komunizma'.

A to je, uzmi ovako ili onako, dobar i zdrav stav. Usto su u tekstu dodali, što mi je dalo novu kriglu-dvije nade, i naci-fašističke 'suradnike unutar pojedinih zemalja bivše Jugoslavije'. Još bolje! Ali onda se krigla razbila i nada izlila, jer nigdje slova o tim 'suradnicima' u Hrvatskoj, tko su oni bili, što su radili, na koje se ime odazivali. I onda vidiš u čemu je kunst. 'Suradnici' su, naravno, bili ustaše, ali Crkva nikad dosad nije u ovom kontekstu prevalila preko usta njihovo ime, pa ih nema ni u ovom ne tako kratkom saopćenju. A kada nema njih, izostavljen je i drugi 'kooperant', četnici u Hrvatskoj, čime je napravljena lijepa usluga Đujićevim koljačima.

Prešućeni su kao i ustaše, što je logično, ne možeš jedne navesti (četnike), druge ne (ustaše), ali čovjeku se nameće pitanje nije li to i zato što su ta dva kooperanta odlično surađivala i međusobno. Odlazili su ustaše i četnici, recimo u kninsko-drniškom kraju, jedni drugima čak i na proslave i svečanosti različite vrste, ali s uvijek istim, golemim količinama vina i rakije kojima su zalijevali bratstvo protiv partizanske 'komunističke bande'. I, eto, zato čak ni četnika ni četničkih zlodjela nema u ovom saopćenju Iustitiae et pax, i zato je samo nakratko izgledalo da to saopćenje ide dobrim putem, da bi zatim ljosnulo u prizemno politikanstvo, kojim najčešće i puže.

ŽIV JE ANTE, UMRO NIJE

Potvrdio je to, uostalom, i jedan sasvim svjež događaj. Istog dana kada je zasjedala ova Komisija HBK, novine su objavile da u Zagrebu sasvim legalno postoji stranka Hrvatski oslobodilački pokret, koju je 1956. glavom osnovao poglavnik Ante Pavelić. Stranka je uredno uvedena i u registar Ministarstva uprave, s više nego preciznom adresom (Šenoina 27, prizemlje lijevo), valjda zato da se namjernike liši i najmanjih problema s traženjem. E, tu s Kaptola ni da bi riječi rekli, iako se ovo može shvatiti kao davanje simboličkog azila Anti Paveliću, jer HOP postoji i sasvim nesmetano djeluje u Hrvatskoj još od 1991. I to s eksplicitnim programom Hrvatske do Drine i svim ostalim ludorijama iz ostavštine voljenog im Poglavnika, koje HOP-ovci slave na sva zvona.

Netko će reći da nije na Crkvi da o tome brine, nego na službenim vlastima i Državnom odvjetništvu, što bi možda i stajalo da nije jednog vražjeg detalja. Ako Crkva nikada nije protiv toga ni beknula, onda ona i Komisija Iustitia et pax, što u prijevodu znači Pravda i mir, očito smatraju da ni jedno (pravda) ni drugo (mir) nisu ugroženi postojanjem Pavelićeve stranke usred Zagreba. Stoga se i ne žale gornjogradskim vlastima, ali ih zato itekako optužuju zbog 17-godišnjeg kašnjenja u donošenju Deklaracije protiv komunističkih zločina, a zatim i zbog indiferentnosti da se išta od nje primijeni u praksi (povedu istrage i dignu optužnice).

Na ovo posljednje (istrage i optužnice) nemam osobno nikakvog prigovora. Ali ti oni počnu navirati na usta kada čuješ kako se Komisija I&P snebiva što se u Hrvatskoj još čuje 'zapanjujuće' mišljenje da su se partizani borili za slobodu. Jer to se, tvrde s Kaptola, može reći samo za partizane u Istri i Dalmaciji. E, to stvarno prelazi svaku mjeru. Time se otvoreno kaže da je partizanska borba bila opravdana samo u talijanskoj okupacionoj zoni, dok je u ostatku Hrvatske, koji su kontrolirale ustaše, bila legitimna državna vlast.

TKO GOVORI U IME CRKVE – KARDINAL ILI IUSTITIA ET PAX?

Dakle, NDH je bila sasvim regularna država, što znači da je svaka pobuna protiv nje bila nelegalna i nelegitimna, a ako je tako, zar nisu onda u pravu i oni novi-stari ustaše koji i za Jasenovac kažu da je bio regularna hapsana za 'protivnike hrvatske države'. Lijepo je time Komisija I&P obrisala kardinala Josipa Bozanića, koji nedavno u Jasenovcu, blago rečeno, nije blistao, ali da je izrekao ovakvu blasfemičnu budalaštinu protiv jasenovačkih žrtava i protiv samoga Boga – to svakako nije.

Kada čovjek ovako posloži stvari nakon izjave Komisije HBK, nekako drukčije gleda i na nedavni posjet Stipe Mesića Vatikanu, gdje je od Pape tražio razumijevanje za micanje raspela iz državnih i javnih ustanova. Moram priznati da mi je u početku to izgledalo prilično blesavo, jer su te stvari regulirane hrvatskim Ustavom o čijoj provedbi trebaju brinuti ovdašnje institucije, a ne Papa. Niti je on taj Ustav pisao, niti je zadužen štititi ga.

Zato mi je to mirisalo na samoponižavanje hrvatskog predsjednika, a bilo mi je dosta razumljivo i to što je Ratzinger otklonio Mesićevu zamolbu i uzvratio apelom da se u Hrvatskoj poštuje 'tradicija' križa. Ali nakon izjave Komisije Iustitia et pax, priželjkujem da je Mesić odbrusio Benediktu da bi onda i Crkva u Hrvatskoj trebala promovirati tradicionalni križ. A izričito se ograditi, što nikada nije učinila, od bogohulnih varijacija, prvenstveno one u kojoj se križ pojavljuje unutar 'uhatog' slova 'u'.

Jer upravo ta uhata, a ipak na prava pitanja Hrvatske danas kao top gluha Crkva, i jest ono što najviše izviruje iz ovog saopćenja Komisije HBK. Amen.