Nakon što su danas predsjednik SDP-a Zoran Milanović i njegov suradnik Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova, izjavili kako se ne slažu sa slanjem vojske na granicu zbog eskalirajuće migrantske krize, ističući pritom da vojska već mjesecima pomaže policiji koja je jedina ovlaštena nadzirati granicu, postavlja se pitanje ima li naša vojska uopće taktiku, formacije, opremu i naoružanje za takve situacije koja uključuje i postupanje u slučaju masovnih nereda. Također, istražili smo i razgraničenja uloga vojske i policije u zapadnim demokracijama te je li doista potrebno angažirati vojsku na granicama, ali i vjerojatnost migrantskih ruta koje se spominju u medijima
Igor Tabak, vojni i sigurnosni analitičar portala OBRIS - Obrana i sigurnost, u razgovoru za tportal napominje kako je upitna spremnost naših oružanih snaga u takvim situacijama, za razliku od naših susjeda Slovenaca koji su u sklopu svojeg kontingenta KFOR-a na Kosovu redovito obučavali svoje pripadnike i provodili vježbe suzbijanja masovnih nereda i uvođenja reda.
'Vježbe suzbijanja masovnih nereda naše vojske već dugo nismo vidjeli, a istovremeno u oči upada nedavna izjava sada već bivšeg ministra policije Ostojića koji je kazao kako naša policija u svojim redovima ima više od 6.000 graničnih policajaca koji su baš obučavani te opremani za specijalizirane poslove nadzora granice. Za razliku od MUP-a koji ima znatno veći budžet od Ministarstva obrane, i čija sredstva za razliku od obrambenih neće biti dodatno rezana, vojska nije obučavana ni šire opremana za brzo reagiranje na takve sigurnosne prijetnje', kazao je Tabak podsjećajući kako je naša policija iz CARDS te drugih programa kao instrumenta financijske i tehničke pomoći EU zemljama u regiji uzela znatna sredstva u programu čuvanja Schengenskog režima granice.
Koncept napušten u doba kraja bivše Jugoslavije
Tabak upozorava kako se s jedne strane vojsci daju dodatni poslovi, a istovremeno joj se smanjuju proračunska sredstva, ujedno otvarajući i raspravu o suštinskom te trajnijem uvođenju vojnih snaga u čuvanje granice, što je koncept napušten u doba kraja bivše Jugoslavije. Hrvatske Oružane snage i danas mogu biti na pomoć civilnim vlastima u slučajevima 'neposredne ugroženosti ili kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovito obavljaju svoje ustavne dužnosti'. Time korištenje vojske ima smisla tek kada bi se iscrpli svi resursi kojima raspolaže policija kojoj je među primarnim zadaćama čuvanje granica, ističe Tabak.
'Posao čuvanja državnih granica nije slučajno u MUP-ovom resoru, niti je redovita kontrola granica sadržajno bliska današnjim zadaćama Oružanih snaga. No valja istaknuti kako naša vojska nije u tolikoj mjeri brojčana kako zamišljaju ljudi koji ruše vojni proračun ispod granica stabilnosti sustava', ističe Tabak upozoravajući pritom kako se u javnosti sve manje govori o regionalnoj suradnji u rješavanju izbjegličke krize te da bi se prije dovođenja vojske na granice RH moralo razmotriti i stanje te odgovornost za eventualnu propast aktualne krizne suradnje u regiji.
'Bojim se da, kao što je to već običaj kod donošenja važnih odluka, skačemo pred rudo. Vojska je, naime, u piramidi državnih institucija pri samom dnu kada treba reagirati u ovakvim slučajevima i zove je se tek u krajnjoj nuždi. Policija je ta koja bi trebala podizati ograde kao tehničke mjere zaštite, a onda koristiti i vlastiti rezervni sastav za obavljanje svoga posla. Vojsku se prema Zakonu o obrani može pozvati tek ako sve dotad provedene mjere ne pokažu rezultate', mišljenja je Tabak koji navodi kako za takvo što onda na raspolaganju dodatno stoje i mehanizmi pozivanja vojne pričuve, ročnika ili opće mobilizacije.
Vojsku koriste za čišćenje, požare, poplave...
No kako je još jednom istaknuo Tabak, problem je u manjku novca za vojsku koju se tu zove jednako kao i za čistiti snijeg (za što baš i nema potrebne mehanizacije), gasiti požare, sanirati poplave - dok policija prema priznanju odnedavno bivšeg ministra unutarnjeg poslova ipak ima sve potrebne resurse za rješavanje problema na granici.
Goran Bandov, pravnik i politolog, izvanredni profesor i prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld, europski ekspert za međunarodne političke odnose i međunarodno javno pravo s fokusom na ljudska prava i zaštitu manjina i urođenika smatra kako se uloga vojske i policije u društvima zapadnih demokracija značajno razlikuju te takvo razgraničenje ovlasti treba nadalje njegovati.
'Hrvatske policijske snage do sada su vrlo odgovorno upravljale migracijskim valom te nije zabilježen nijedan incident unatoč više od pola milijuna emigranata koji su prošli kroz Hrvatsku. Suradnja s drugim državama na Balkanskoj ruti vrlo je uspješna, napose od uvođenja jedinstvenog migracijskog papira. Slijedom navedenog, u ovom trenu ne vidim potrebu za ozbiljniji angažman vojske', mišljenja je Bandov koji smatra kako umjesto toga treba dodatno podržati policiju da nastavi kvalitetno odrađivati ovaj vrlo zahtjevan posao.
S druge pak strane, Bandov otvara pitanje koliko će Balkanska ruta uopće biti još aktivna.
Kojim koridorima će krenuti izbjeglice?
'Kad bi se blokada emigranata na granici Makedonije i Grčke nastavila kroz dulje razdoblje, krijumčari bi emigrante prvenstveno pokušavali usmjeriti prema Italiji, kroz dva koridora. Prvi koji bi išao izravno brodovima iz Grčke prema Italiji, a drugi koji bi išao preko Albanije prema talijanskoj Apuliji, talijanskoj regiji, koja je najbliža albanskoj jadranskoj obali. Uz te dvije rute moguće su i rute koje bi išle preko Bugarske i Rumunjske, no one su manje vjerojatne, jer će emigranti, a napose sami krijumčari, svakako pokušati izbjeći susret s bugarskim snagama reda', mišljenja je stručnjak.
Bandov također upozorava kako ruta koja se spominje u našim medijima od Grčke, preko Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske pa nadalje na zapad, nije vjerojatna, jer je područje vrlo loše prometno povezano i geografski nepovoljno zbog niza brdovitog terena.
'Ipak, moramo računati i na mogućnost da neki od krijumčara emigrante iz Albanije, umjesto u Italiju prebaci do Crne Gore ili Hrvatske morskim putem, a kako bi sam izbjegao nadzor talijanske granične kontrole. Tako bi se Hrvatska, unatoč potencijalnom zatvaranju trenutačne Balkanske rute, posredno opet našla na ruti emigranata, ali bi se u tom slučaju radilo ipak o manjem broju ljudi. No kad bi uz Makedoniju i Albanija blokirala svoju granicu s Grčkom za emigrante, onda Hrvatska u narednom razdoblju ne bi bila ni na jednoj ruti za emigrante', zaključuje Bandov.
