KARNEVALSKI HIT

Zbog Lastova se mijenjaju trajektne linije

06.02.2016 u 10:02

  • +3

Životopisni lastovski poklad

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Lastovski poklad/Tatjana Janković (montaža)

Bionic
Reading

I ovog će utorka Edi Bačko u tri 'culjanja Poklada' (spuštanja) kao u dobrom trileru osloboditi sve emocije što ih je cijelu godinu sakupljao, mjesecima pripremao, a onda ih od 17. siječnja, kad počinje službeno svetkovanje Lastovskog poklada, jedne od najosobitijih hrvatskih maškaranih svetkovina, nanovo proživljavao. Hoće li bombe pucati po redoslijedu? Jesu li mineri dobro odradili svoj posao? Hoće li se opet osloboditi ona neopisiva energija zajedništva oko gurućeg Poklada? Hoće li te slike trajati još dugo kad se maškare raziđu, a posjetitelji vrate preko mora i sve se u danima divljih vjetrova na otoku čini kao izbrisano rukom?

'Još kao dijete vodio sam tovara s Pokladom u svečanoj povorci i tu sam se zanio s tim složenim, posebnom i za neupućene često kompliciranim ritualom', kaže se Edi, mladi Lastovac, čija fascinacija otočkim pokladnim svetkovinama traje sve do danas kada je voditelj i svirač lirice jedan od stupova tradicije koja na tom pučinskom otoku neprekinuto živi već 533. godine.

Obilježavanje karnevala postojalo je na Lastovu i prije tog doba, spominje ga i Lastovski statut iz 1310. godine, ali ono što je taj otok učinilo posebnim zbilo se 1483. za vrijeme maurske (Katalani) opsade Korčule. Mauri su tada na susjedno Lastovo poslali svog glasnika sa zahtjevom da se otočani bez borbe predaju.

'Lastovci su glasnika zadržali. Kako se on nije vraćao, Katalani su se vojskom ukrcanom na brodove uputili prema Lastovu u namjeri da porobe i zauzmu otok. Kad je izviđač na izvidnici iznad mjesta Lastova ugledao brodovlje, upozorio je sumještane, a oni se sa svećenikom napustili mjesto i s brda Hum do crkvice sv. Jurja gledali dolazak Katalana. No tada se dogodilo veliko nevrijeme, potopilo brodove, a ostatak se maorske vojske okrenuo i vratio u Korčulu', priča Edi narodnu legendu.

Kada su Lastovci vidjeli da je pogibelj prošla, pretrpljeni strah okrenuli su prema maurskom glasniku, posjeli su ga na tovara, proveli kroz selo uz porugu i ismijavanje. Tri puta su ga spuštali niz rastegnutu uzu od vrha mjesta do Dolca, a onda su mu smrtno presudili.

Događaj se toliko urezao u memoriju zajednice da se igra s Maurom počela ritualno ponavljati svake godine za Poklade, o čemu svjedoče pisani dokumenti Dubrovačke republike još iz 1597. godine.

Pritom je cu(l)janje Poklada finalni događaj pokladnih zbivanja koja počinju na Antunovo (17. siječnja) i kroz koje je moguće promatrati složen, slikovit i počesto kontradiktornim emocijama nabijen život nekadašnje izolirane zajednice. Početak je rezerviran za balo (zajednički ples). Posebnost je da se plešu valcer, ingliš valcer, polka, lišo, rašpa, kvatropas, dakle plesovi koji su sami posebna kulturna baština.

'Bez tradicionalnog instrumenta lire naš je običaj nezamisliv. Lira se svira na tim plesnim večerima kad se plaše balo pod liru
. Kako sam ja kao dijete iskazao želju za sviranje lire, moj otac odmah je i ubrao drvo koje je stavio na sušenje. Liru izrađuju lokalni meštri, njih dvojica ili trojica, a ima i nas petero ili šestero koji je sviramo, pa nema straha za tu tradiciju. U običaju poklada potrebna su dva svirača lire; kako je jedan već stariji svirač odustao od sviranja, mene je ta čast dopala s nepunih 20 godina', kaže Edi dodajući kako promatrače često začudi činjenica da su mladi (koji jako dobro prate suvremene glazbene trendove) posebno angažirani oko bala.

'To je naša baština, zato plešemo balo pod liru koji plešu muškarci i žene u parovima uz pratnju lire. Nemaju naši plesovi i običaji nikakve veze ni s Korčulom, ni s Pelješcem, niti i s kim drugim, premda je očit utjecaj Venecije, Francuske i drugih koji su ovuda prolazili. Od svakog smo pokupili ponešto. Zato su nam nošnje tako šarene i nakićene', objašnjava Edi.

Potom razlaže složene postupke i rituale poput onih vezanih za Kandeloru, Pretili četvrtak, Pretilu nedjelju koje je posvećena dječjim maškarama, te Pretili Ponedjeljak i Utorak kao dva dana velikog finala. U središtu je tih zbivanja – Poklad, lutka od pjeve (žito klas). Izrađuje ga meštar od Poklada, a koliko je važan taj čin, govori podatak da je u statutu općine Lastovo zapisano: 'Ako nema zainteresiranih za učinit i cujat Poklada, vlast je dužna naći i platiti ljude koji će to učiniti.'


U Pokladare se mogu obući samo Lastovci. Pokladar ima svoju odoru koja je zahtjevna i skupa te koja je kroz minula stoljeća, skupa s Pokladnim običajem, prolazila kroz mnoge promjene. Promatračima odmah upada u oči da Pokladar na glavi ima engleski polucilindar (klobuk) koji je na početku cilindra obložen kordunom čiji krajevi pozadi vise 30-ak centimetara, a ruci nosi drvenu sablju s kanicom koja je kod rukohvata vezana u fjok', objašnjava Edi pokušavajući mi dočarati niz složenih i strogo propisanih procedura i radnji: kola, pjesama, plesova procesija kojima obiluje Pokladni utorak kao najsvečaniji i najvažniji dan.

Nadam se da mi neće biti zamjereno to što nisam sve popamtio (kuplčjenje jaja s liricom nisam ni spomenuo). Suština je da se na stijeni iznad mjesta na konopcu razvučenom do najniže točke točno u 15 sati pojavi Poklad koji se do Dolca spušta tri puta uz obilato pucanje bombi (za koje je zadužen Meštar od bombi). Nije to pucanje bez reda i smisla: prvi put dok se Poklad cunja puca se pet bombi, drugi put sedam bombi i treći put devet bombi. Svaka greška pamti se i kasnije kažnjava šalama i porugicama.

Ako ste pomislili da je to kraj, malo ste uranili, jer katarza tek slijedi: nakon cujanja dolazi do velikog sraza Pokladara i Maškara dvije skupine koje se dotad ne susreću, da bi se silazeći kroz tijesne ulice mjesta pomiješale i u zajedničkom kolu plesale sve do paljenja Poklada.

Tako to izgleda u novinarskoj brzoglasnoj varijanti koja teško da može opisati snažne emocije i njihovo oslobađanje, pokrete, boje i prije svega neko posebno otočko zajedništvo koje je ovu svetkovinu dovelo na listu deset najboljih karnevalskih manifestacija u Europi. O tome svjedoči i činjenica da je od 2008. Lastovski poklad Ministarstvo kulture proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavilo ga pod svoju zaštitu. Istodobno, u tijeku je prikupljanje dokumentacije za prijavu za uvrštavanje na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.

Koliko se takva neosporna kulturološka vrijednost može iskoristiti u turističke svrhe, kako da privuče posjetitelje da osjete moćnu energiju lastovskog amfiteatra pitam Edija, znajući da odgovor nije jednostavan. S jedne strane zimsko doba daleko je od sezone, u najmanju ruku koliko je Lastovo u tim danima i stvarno i metaforički daleko od Hrvatske.

'S turistima ili bez njih, Poklad će se cujat', kaže Edi, slažući se da događaj ima velik turistički potencijal.

Lastovski Poklad autentičan je običaj i ne može se usporediti ni s kakvim drugim maškaranim povorkama koje su kao pomodni karnevali puno razglašenije i poznatiji širokim masama. Možda je upravo jedna od tajni njegova očuvanja izoliranost Lastova i totalna predanost svih stanovnika. Mi smo itekako svjesni blaga koje imamo te načina na koji nas drugi doživljavaju. Recimo, dio običaja Lastovskog Poklada kao KUD prikazujemo tijekom turistička sezone posjetiteljima otoka i reakcije su bile izvrsne. Nadalje, kad smo u zemlji i inozemstvu prezentirali naše pokladne običaje i ostale zavičajne plesove, jednako tako smo naišli na oduševljenje. Mogli smo im samo kazati da bi doživljaj bio stoput jači da su sve to gledali na Lastovu za vrijeme Poklada. Otprilike kao što da doživite Alku morate biti u Sinju', kaže Edi napominjući kako tek treba pronaći pravi model koji bi izbjegao zamke jeftine komercijalizacije.

To je vrijedan etnološki fenomen, naš Poklad istražuju i o njemu pišu brojni etnolozi. To je spona identiteta u kojoj na razne načine sudjeluje velika većina Lastovaca kako mladih tako i stariji. Naravno, da bismo voljeli to podijeliti s drugima, ali tako da turisti na bilo koji način ne remete njegov tijek', kaže Edi, po kojem je ključno pitanje kako lastovski poklad na neki način komercijalizirati u ovom današnjem načinu života a da zadrži svoju jedinstvenost i tradicijsku vrijednost koja ga razlikuje od ostalih karnevala.

'Kad to dogovorimo, sve ostalo je lakše. Već sada se Pokladu prilagođavaju trajektne linije, radno vrijeme, čak i vozni red hidroaviona koji povezuje odnedavno otok s kopnom. I iz Italije dolazi izvanredno hidroaviom. Danas prometne veze, turistički kapaciteti nisu nerješiv problem', kaže Edi.

Umijeće je u tome kako vrijednosti staviti na tržište a ne profanirati ih, za što trendovi u suvremenom turizmu daju dosta prostora. Riječ je o tome da je se turisti sve više profiliraju prema sklonostima: opću sliku na plaži izvaljanog putnika na plandovanju odavno je zamijenila slika pasioniranih promatrača ptica, nabrijanih avanturista, ljubitelja fototurizma, sudionika religijskih hodočašća... U tom smislu ponuda s posebno osmišljenim i vođenim programom sedam dana Lastovskih poklada ne bi bila marketinška novost. Njezin sadržaj u sve više industrijaliziranoj domaćoj i svjetskoj karnevalskoj ponudi svako bi.

Ako ga je država zaštitila, bio bi red da pomogne i da se smisli i pravi način za njegovu promociju.