ZAGREB - 'Formulacijom u sporazumu da arbitražni sud odluči o 'spoju' ('dodiru') Slovenije s otvorenim morem (ne traži se, primjerice, da Sud najprije razmotri ima li Slovenija na to pravo), unaprijed se stvara odluka suda o tome pitanju, jer sud mora postupiti onako kako su mu stranke, Hrvatska i Slovenija, naložile u arbitražnome sporazumu', stoji u izjavi koju je danas dostavio Hini ugledni hrvatski profesor međunarodnog prava Davorin Rudolf

Po njegovu mišljenju sud o tome 'spoju' može odlučiti samo na jedan način: da utvrdi morski prolaz, koridor (Slovenci ga zovu 'dimnik', 'dimnjak'), u dijelu mora koje je sada dio hrvatskoga državnog teritorija.

'Jedino se tako može spojiti Sloveniju s ovorenim morem. Ma koliko formulacija u engleskom tekstu sporazuma bila neprecizna ('junction to'), ne znam koji je to drugačiji način na koji bi arbitražni sud ostvario spoj Slovenije s otvorenim morem', tvrdi Rudolf.

Podsjeća da je tako riječi 'spoj s otvorenim morem' interpretirao i slovenski premijer. Navodi kako su slovenski državnici jasno istaknuli zahtjev za 'teritorijalnim koridorom' te da njih ne zadovoljava čak ni režim 'slobodne plovidbe' slovenskih brodova dok plove hrvatskim morem u slovenske luke, tj. režim u kojemu bi se suspendiralo pravo intervencije na slovenskim brodovima hrvatskih policijskih i carinskih organa.

'Nacrt arbitražnog sporazuma omogućava donošenje arbitražne odluke na temelju koje će se Hrvatska u koridoru morati odreći dijela svoga mora, morskoga dna i podzemlja sa svim prirodnim bogatstvima u njemu, rudnim i živim, uključujući zračni prostor iznad koridora u korist Slovenije, ili pretvarajući svoje more i podmorje u otvoreno more (tj. more koje nije pod ničijim suverenitetom)', kaže akademik Rudolf.

Napominje ako bi se uzeo kao model širina koridora iz Račan-Drnovšekovog nacrta sporazuma o granici iz 2001. taj morski i podmorski koridor ('dimnik'), računajući od crte sredine između hrvatske i slovenske obale do izlaska iz Tršćanskoga zaljeva, bio bi širok 5,4 kilometara, a dug 26 kilometara

'Za naše dizače bijelih zastava koji u novinama grlato zahtijevaju plaćanje teritorijem slovensku deblokadu pregovora s Bruxellesom (nijedna država nije do sada platila ulazak u Europsku uniju svojim teritorijem), ponovit ću moguću cijenu: pojas neprijeporno hrvatskoga mora i podmorja u dužini od 26 kilometara, širok pet kilometara i 400 metara', izjavio je Rudolf, navodeći da u arbitražnoj odluci, naravno, te dimnezije mogu biti drukčije, primjerice širina može biti uža, ali i šira.

Smatra da učinci ponuđenoga nacrta arbitražnog sporazuma mogu biti dodatno štetni interesima Hrvatske.

Kako navodi ako dobije teritorijalni koridor (morski prolaz pod svojim suverenitetom) - takvu mogućnost, nažalost, otvara nacrt arbitražnoga sporazuma - Slovenija će steći automatski, na temelju važećega međunarodnog prava, isključivo pravo iskorištavanja prirodnih bogatstava u dijelu podmorja dalje u Jadranu, u smjeru juga, primjerice eksluzivno pravo crpljenja plina i nafte u tzv. epikontinetskome pojasu

Također na taj način Slovenija bi, kako dodaje, mogla steći i pravo jednostranog proglašenja u moru izvan Tršćanskoga zaljeva u smjeru juga svoga gospodarskog pojasa, tj. svoga ZERP-a

Rudolf posjeća da je Slovenija zakonom 4. listopada 2005. već proglasila nekakav svoj fantomski ZERP, arheološku zonu i fantomski epikontinentski pojas (u području našega ZERP-a i epikontinentskoga pojasa) koji sada nemaju nikakvu valjanu osnovu jer nisu u dodiru sa slovenskim državnim teritorijem (taj dodir prekidaju teritorijalna mora Hrvatske i Italije).

Upozorava da će utvrđivanjem koridora, tj. 'spoja' Slovenije s otvorenim morem, Hrvatska izgubiti jedinu izravnu granicu s Italijom. Dvojba je hoće li Italija arbitražni sporazum tretirati kao jednostrano (hrvatsko) kršenje Osimskih sporazuma o granici koji su 1975. zaključeni između Hrvatske (bivše Jugoslavije) i Italije, kaže Rudolf.

Pritom navodi kako su u BiH već izraženi zahtijevi za 'izlazom u otvoreno more' po ugledu na Sloveniju te da Crna Gora može zakomplicirati načelno postignuti dogovor o rješavanju graničnog pitanja u Bokokotorskom zaljevu pred Međunardnim sudom pravde u Haagu.

Rudolf posebice upozorava na način formiranja arbitražnoga suda. 'Taj sud, prema nacrtu arbitražnog ugovora, bit će sastavljen od petorice arbitara. Po jednoga će imenovati Hrvatska i Slovenija, a trojicu arbitara Europska komisija s popisa koji je sada, na svoju ruku, ponudio ambiciozni povjerenik Europske komisije Olli Rehn', izjavio je, napominjući kako su predloženi pretežito anonimni stručnjaci bez ikakva sudačkoga iskustva.

'Po kojemu su kriteriju izabrani? Jesu li u Bruxellesu prilikom odbira tih potencijalnih arbitara prethodno konzultirani Slovenci?', pita se, dodajući kako su ta trojica stranih arbitara posebice važna jer će se presuda donijeti većinom glasova.

'Sve u svemu arbitražni sporazum koji je nedavno dogovoren u Ljubljani i Zagrebu drugi je Rehnov prijedlog koji Hrvatski sabor nije prihvatio', upozorio je, dodajući kako u njemu nema uzajamnih ustupaka. Navodi kako nisu uvažena hrvatska stajališta, primjerice da se spor riješi pred glavnim sudskim organom Ujedinjenih naroda Međunarodnim sudom pravde u Haagu ili da sud u postupku primijeni isključivo međunarodno pravo sukladno praksi goleme većine država u svijetu, kako je to opetovano izjavljivao naš Predsjednik Republike.

'To je, rekao bih, loša verzija abortivnog nacrta ugovora Račan-Drnovšek iz 2001. Primjerice, u Račanovu nacrtu u koridoru ('dimniku') bilo je predviđeno otvoreno more, a u sadašnjemu nacrtu, uz tu varijantu, moguće je gore rješenje: dodjeljivanje hrvatskoga teritorija u koridoru - Sloveniji', stoji u izjavi akademika Davorina Rudolfa.