Dajmo Nisi riječ: 'Kada sam došla živjeti u Budimpeštu, doživjela sam kulturni šok. Zagreb mi je, naprotiv, djelovao kao povratak kući. Postoji tu puno sličnosti s Kosovom. Ljudi su topliji, uvijek će ti netko priskočiti u pomoć u slučaju potrebe. U Budimpešti na to možeš zaboraviti.'

Mlada Kosovarka upućuje me u ostale paralele. I u Zagrebu i u Prištini, ekipa će provesti pola dana na kavi. Kosovo je u tom smislu još usporenije. Ima još više kafića i još bolju kavu nego Zagreb. Drugo, oboma nam je blizak koncept nepotizma ('korupciju neću ni spominjati'), što Nisi, kao budućoj studentici društvenih znanosti i nije skroz neprijateljski pojam. Veli mi: 'Koja je razlika da nekom pomogneš na temelju srodstva i na temelju interesa? Misliš da ljudi ne upadaju na Harvard zato što imaju neku vezu? Ne u smislu rodbine, nego novca, elitnih poznanstava i tome slično. Pomaganje svojima je biološki očekivano. Evolucijski smo tako programirani kao vrsta.'

397177,396314,395387,392878

Cura će na faks u inozemstvo. Pitam je nije li Balkan upravo idealno mjesto za studij društvenih znanosti, s obzirom na eksplozivnu isprepletenost etničkih skupina, vjera, različitih povijesti i konfliktne međusobne percepcije. Veli, ne: 'Naprotiv, ovdje na Balkanu možeš dobiti jedino visoko pristran pogled na stvari. Mislim da se naša situacije može najbolje sagledati izvana, iz perspektive nekog zrelog društva.'

Hrvatska je Nisi vratila osjećaj identiteta i znatiželje za svoje porijeklo. Potpuno suprotno stanju svijesti koje joj je isporučila Mađarska: 'Ovdje sam zagrlila svoje etnicitet, jer se na njega gleda kao na nešto dobro. Prigrlila sam svoju tradiciju. Naučila sam da koliko god mržnje postojalo između tebe i tvojih susjeda, uvijek to možeš nadvladati. Hrvatska mi je pokazala da postoji zapadnjačko društvo koje nije islamofobično.'

Na listi mentalitetne srodnosti mladih Kosovara, Hrvatska je na prvom mjestu. Slijede Srbi pa tek onda Bosanci. Jedine dvije koliko toliko muslimanske države u balkanskom mikrokozmosu gledaju se preko viznog nišana. Nisa je svojedobno pokušala posjetiti Sarajevo, a po vizu za Bosnu morala je ići u Istanbul. Odbili su je. Hrvati su, veli dalje kći veleposlanice, nadišli tu tipično balkansku impulzivnost koja vlada mentalitetom istočno od nas. Nadalje, kad smo se već zaletjeli, rasturamo Mađare u ljudskosti. Nisa mi priča da pri prelasku hrvatsko-mađarske granice uvijek ima odličnu i ljubaznu komunikaciju s našim carinicima, dok je Mađari neprijateljski tlače premda ima diplomatsku putovnicu.

Ali dobro, nismo baš takvi heroji. Percepcija Hrvata na Kosovu nije idilična: 'Ne želim zvučati nepristojno, ali mnogi na Kosovu misle da se Hrvati drže kao da su superiorni svima na Balkanu. Znam da mnogi misle da su za vrijeme Jugoslavije sponzorirali Srbiju i Kosovo. S druge strane, dođi u Prištinu i reci da si Hrvat i svi će te početi zvati brate, počastiti te rakijom i s nostalgijom početi pričati srpskohrvatski.'

Mladi Kosovari, s druge strane, o hrvatskosrpskom nemaju pojma. Niti im je Hrvatska u ikakvoj varijanti snova o emigraciji. Nemaju pojma ni o našoj glazbi ni serijama, baš kao što vrijedi i obrnuto. Sa 40 postotnom nezaposlenošću mlađih od 30 godina a koji čine 70 posto , ljudi dolje 'pucaju' isključivo na Njemačku ili Švicarsku, a zbog brutalno restriktivnog viznog režima praktički se ne mogu mrdnuti ni u kojem smjeru osim Turske.

Nisa Zagreb doživljava kao sjajno kozmopolitsko mjesto, gdje svakodnevno slušaš strance u prolazu. Upoznavanje je superlako, domoroci su pristupačni. Za razliku od smrknute Budimpešte gdje bez problema nailaziš na jumbo postere na kojima piše da imigranti otimaju ljudima poslove.

391355,390554,389706,388852

S maturom iz međunarodne škole u Zagrebu, Nisa mi objašnjava da ne zna zašto se zove međunarodna jer je barem polovica učenika iz Hrvatske. Klinci bogatih roditelja, direktora, tajkuna... koji, kako kaže, nemaju apsolutni nikakav dodir s hrvatskom stvarnošću: 'Žive u svojim savršenim balonima, imaju deset pari Gucci cipela, planiraju izlete na Ibizu i ne izlaze nigdje osim na mjesta poput Khala bara u Kaptol centru. Ne vidim kako će oni danas sutra na ikoji način napraviti nešto za ovo društvo.'

Kosovarka nam poručuje – napravite nešto s tim mentalitetom da svatko mora studirati pravo ili ekonomiju. Istu stvar imamo i na Kosovu. Što će svi ti pusti ekonomisti, niti postoji tržište za njih, a i ekonomska aktivnost je na dnu. Mladi Slovenci su skloniji zanatima i poljoprivredi i mislim da je to daleko pametnije.

Sve to iz usta jedne 17-godišnjakinje. Respect.