Ono što krasi lički krumpir jest da je krupan, da se kod kuhanja ne raspada, vrlo je ukusan za jelo i u sebi mnogo škroba. Istraživanja Agronomskog fakulteta u Zagrebu govore da krumpir uzgojen u Lici ima čak 20 posto više minerala i vitamina u odnosu na krumpire iz drugih uzgojnih područja. Prehrambena vrijednost krumpira je gotovo nezamjenjiva. Sa stotinjak kalorija po krumpiru i gotovo bez imalo masnoće, on može biti temelj svakog zdravog obroka.

Lička udruga krumpiraša, koja se od 2001. godine bori za promociju svoje omiljene namirnice, ima danas desetak proizvođača s područja Like, no na žalost njihov broj ne raste nego opada, kao što se smanjuje i broj hektara zaoranih krumpirom. Mnogi proizvođači krumpira vjeruju da će nakon priznavanja imena i geografskog podrijetla porasti i interes za bavljenje ovom proizvodnjom koja je pod okriljem nekadašnjeg PPK Velebit iz Gospića bila na preko 120 hektara samo sjemenske robe i najveća u Hrvatskoj i mnogo je pridonosila smanjenju uvoza sjemena krumpira.

Direktor tvrtke Agro Velebit Lovinac Nikola Vidaković kaže da nakon što je krumpir brendiran, zaštićen, i nakon što ga je EU prepoznala, očekuju dodatne poticaje za autohtone vrste proizvoda. Općina Lovinac prepoznala je potencijal za budući razvoj, no zbog raznih razloga ta proizvodnja proteklih je 20-tak godina propadala i došla na niske grane. No, priznanje iz Europske unije motivirat će, doznajemo, odgovorne da kroz općinsku tvrtku za uzgoj krumpira pripreme poljoprivredne površine te proizvodnju dignu na viši nivo.

'Zaštitom ličkog krumpira na nacionalnom nivou i europskom etiketom naš proizvod je dobio dodatnu vrijednost na tržištu pa će kao takav motivirati proizvođače da se posvete njegovu uzgoju. Uvjeren sam da će se lički krumpir vratiti na tržište, a pritom nam pod lički neće podvaljivati krumpir proizveden negdje drugdje. Tim manipulacijama, varanju potrošača i nelojalnoj konkurenciji će se zasigurno stati na kraj. Svaki proizvođač ličkog krumpira koji bude obavljao kontroliranu proizvodnju imat će certifikat, šifru u upisnik, a cijeli posao kontrolirat će ovlaštene institucije. Naime, svaki proizvođač ličkog krumpira dobit će svoj broj koji će stajati na etiketi, odnosno, vreći s njegovim krumpirom', kaže Nikola Vidaković.

Pojašnjava da se krumpir dijeli na kulinarske tipove A, B i C. Tip A je onaj koji se ne raskuhava, salatni krumpir (crveni), TIP B je univerzalni krumpir, za pečenje, kuhanje i salate, a ako je u Lici uzgojen, da se napraviti i pire. Tip C je prhki krumpir-krušni, od kojeg se rade pire, krumpirova tijesta, knedli...

'Ista sorta koja se uzgaja u Lici neće dati istu kvalitetu ako se zasadi na nekom drugom lokalitetu. Lički krumpir ima više suhe tvari i puniji okus, u čemu se i krije kvaliteta ličkog krumpira. Za krumpir treba uvesti oznake, kako bi bio klasificiran za određene vrste jela. To treba što prije učiniti ako se misli opstati s tim proizvodom u Europi. Ugostiteljstvo treba njegovati s gotovljenjem jela od krumpira, jer ako se ugostiteljstvo u Hrvatskoj bude svodilo na pomfrit, onda se nema što ponuditi gostima, a od krumpira se može napraviti sto raznih jela, s čime se može održati asortiment i posebnost', upozorava naš sugovornik.