PRIČA BIVŠEG NARKOMANA

'Nakon 15 godina ovisnosti, od droge me spasili Reto centar i Bog'

05.09.2015 u 16:36

  • +11

Reto centar u Čulincu

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Bionic
Reading

'Počeo sam se drogirati s petnaest godina i to je trajalo do moje 30. Gotovo polovicu života sam se drogirao. Ono što me dovelo u Reto jest nemogućnost da izađem iz problema u kojima sam bio toliko godina. Nisam imao neku posebnu želju tu završiti i liječiti se, ali u životu dođete do tog trenutka kad više ne možete ništa', priča Boris, korisnik zagrebačkog Reto centra, udruge koja pomaže ovisnicima u borbi s njihovom bolesti. Pohvalio nam se da je uz pomoć božje ljubavi pobijedio svoju slabost i već osam godina u Reto centru živi život pomno isplaniran i skroman, ispunjen zajediništvom i molitvom

Eksperimentirao s drogama

Boris je inače iz Beograda, u kojem je živio do svoje 30 godine, kada je došao u Reto centar u Zagrebu u kojem je od 2007. godine. Trenutno je u zagrebačkom Reto centru smješteno od 90 do 95 muškaraca, žena i bračnih parova. Najmlađi korisnici su 21-godišnjaci, a najstariji među njima ima 58 godina.

‘Nisam svojom voljom došao u Reto, nego sam bio potaknut s mnogih strana da dođem, jer je to bio jedini izlaz u mom životu. Iako nisam znao što me ovdje čeka, bio sam svjestan toga da nemam ništa drugo. Imao sam problema s heroinom 10-ak godina, počeo sam s marihuanom, ecstasyijem, znači kako to sve ide po nekom ‘redu’ kod ovisnika. Desetak godina konzumirao sam heroin i onda sam došao do toga da dalje više ne mogu, pa sam završio u centru. Ono što sam sigurno znao jest da nema natrag, kako god sve završilo’, prisjeća se ovaj mladić.

Kako je većinu svog života bio ovisnik, nije vjerovao da izlaz iz te situacije doista postoji. Sve dok nije došao u Reto centar.

‘Kada se drogirate 15-ak godina, jedino što možete prepoznati jesu ovisnost i kriza. Teško je izaći iz tog začaranog kruga. Ali u centru mi se dogodilo da sam susreo ljude koji su imali jednak ili sličan problem, ali su izašli iz njega i riješili ga. A meni je trebao izlaz iz moje ovisnosti. Najbolje što sam čuo tijekom vremena provedenog ovdje jest da me Bog voli. To mi je bio temelj za promjenu dotadašnjeg života koji sam živio’, smatra Boris.


Iako je ljubav prema heroinu tijekom dana ovisnosti bila veća od one koju osjećate prema obitelji i najbližima, Božja ljubav koju je, kaže, upoznao tijekom boravka u Centru, nešto je puno veće.

‘Danas mogu slobodno reći da sam se susreo s Isusom koji je dodirnuo moj život bez da sam ja napravio nešto dobro u životu. Prvi put osjetio sam Božju ljubav i oprost, a rodila se jedna nova ljubav prema Bogu koja me i oslobodila od ovisnosti’, smatra ovaj mladić.

Ili u centar ili na ulicu

Obitelj je jedina bila uz njega u tim najtežim trenucima njegova života.

‘Prijatelja i okoline u tom periodu, posebno posljednjih nekoliko godina moje ovisnosti, nije bilo. Ja sam živio svoje, okolina svoje, ali je moja obitelj najviše bila za to da dođem u centar. Postavili su mi svojevrsni ultimatum: Ili ćeš u Centar ili na ulicu. U tom trenutku bilo mi je dosta svega i odlučio sam iskoristiti priliku da dođem u Centar’, priča Boris.

Nakon života ‘na ulici’, ono što je dobio dolaskom u Reto centar za njega je bila nepoznanica, ali je prilagodba relativno kratko trajala.

‘Nije mi se bilo teško prilagoditi uvjetima u centru, jer sam godinama živio loše, a sada sam došao u nešto što je bilo čisto i ljudi su imali praksu da ono što misle i govore. Nakon lošeg života koji sam živio kao ovisnik, nije mi se bilo teško priviknuti na nešto dobro, a prilagodba je trajala otprilike mjesec, dva dana’, kaže korisnik.

Svakodnevno upoznavanje Boga

Danas kad se već osam godina nalazi u centru, svaki mu je dan pomno isplaniran.

‘Budimo se u pola sedam najkasnije, nakon toga imamo doručak, a zatim imamo kršćanske sastanke na kojima se čita Biblija, molimo, tražimo Boga, pjevamo, komentiramo stihove iz Biblije. Nakon toga se svatko od nas bavi nekim aktivnostima/radionicama - poput renoviranja i prodaje namještaja, prodaje odjeće - koje traju do 13 sati kada je ručak. Posao se nastavlja oko 15 sati nakon odmora i traje do 19.30 sati kada je večera. Nakon večere svatko od nas ima slobodno vrijeme koje uglavnom provodimo zajednički do 22 sata kada se spremamo na spavanje’, objašnjava Boris.

Iako Centar nudi rehabilitaciju u periodu od godine i pol dana, velik broj ovisnika ostaje u centru i duže.

‘Taj period do godinu i pol smatra se potrebnim za pomak od ovisnosti do izlječenja. Ne mora značiti da će se osoba u tih godinu i pol doista izliječiti, jer za promjenu životnih navika nekad vam je potrebno i više od navedenog vremena. Osoba u centru može ostati koliko god ona osjeća potrebu za tim ili to želi. Ako korisnici ostaju u Centru duže od predviđenog rehabilitacijskog perioda, velika je vjerojatnost da će stvar ići na bolje, prema lakšem izlječenju’, smatra korisnik.

Reto je španjolska riječ koja znači izazov

Reto centar je 1985. godine osnovao Raymond Pollnow koji je, kako je rekao, na poziv Boga iz SAD-a odselio u Španjolsku i osnovao kuću u kojoj je primao lokalne ovisnike. Reto danas djeluje u 30-ak svjetskih zemalja. ‘Oko 1993. godine jedna ekipa kršćana krenula je iz Španjolske prema Splitu u kojem je tada bilo puno ljudi koji su imali problema s ovisnošću. Tada je osnovan Reto u Splitu, a četiri godine kasnije i u Zagrebu. Oba su se centra postepeno razvijala, krenulo se od jedne male kuće, ali ljudi koji su tada bili u centru, postepeno su ga izgrađivali’, objašnjava Boris. Centar je dobio naziv Reto od španjolske riječi koja znači izazov, a korisnik kaže kako je doista izazov živjeti u centru, jer nikada ne bi rekao da postoji mogućnost izaći iz problema u kojem se jedan ovisnik nalazi.