Prema pisanju medija, najbolji hrvatski nogometaš Luka Modrić navodno je priznao istražiteljima da je novac koji je zaradio od transfera isplaćivao braći Mamić. USKOK sumnja da je transfer bio paravan kako bi se prikrila pozajmica Dinama Zoranu Mamiću.

Ivan Brleković, odvjetnik i bivši dopredsjednik HNS-a, a danas žestok protivnik vladajuće garniture, objašnjava za tportal da je opisani način poslovanja uvriježen u nogometnom svijetu. Sporan je aneks! Modrić se prvo navodno odrekao potraživanja prema Dinamu da bi se potom predomislio i prema tome aneksu tražio 50 posto od transfera.

'Zašto je Luka Modrić dao izjavu da se odriče svoga dijela transfera i kasnije se predomislio te tražio taj novac, treba pitati igrača', kaže Brleković. Nekadašnji dopredsjednik HNS-a ukazuje na to da Modrić nije imao aneks ugovora s Mamićem, nego s Dinamom. Sklopljen je aneks da igraču pripada 50 posto budućeg transfera i onda je taj novac proslijeđen određenoj osobi, navodno Zdravku Mamiću.

'Vjerojatno su imali utvrđen dogovor kojim su regulirali međusobne odnose', smatra Brleković.

Međutim, objašnjava dalje, ne znači to da je igrač taj novac isplaćivao fizičkoj osobi, konkretno Mamiću. 'Novac je mogao biti isplaćen na račun trgovačkog društva ili firme s kojom je Modrić imao ugovor', ispričao je tportalu izvrstan poznavatelj nogometnih prilika.

U nogometnom biznisu posebno su nogometaši iz Južne Amerike, kaže, u pravilu ugovorno vezani uz agencije koje su registrirane na Cipru, Kajmanskim otocima ili nekog drugoj poreznoj oazi.

'Novcem koji primi takva agencija slobodno se raspolaže kao i novcem bilo kojeg drugog poduzeća', naglasio je. Za sada se ne vidi, smatra, da se radilo nešto drugačije od tisuću drugih poslova. Jedino pitanje je je li plaćen porez, mada je čudno to da Modrić prvo nije htio ništa pa se predomislio.

Kako se u nogometu transferiraju igrači?

'Uzmimo na primjer igrača, nazovimo ga Ivan Ivanović, koji igra za NK Sigma, dobar je nogometaš i za njega se počinju zanimati klubovi iz inozemstva. Agencije i menadžeri nude igrača s kojim imaju ugovor, ali je pravilo da se transfer odvija na relaciji klub-klub', objašnjava Brleković kako funkcionira sustav prodaje igrača. Kupac se, nastavlja, javlja navodeći da je zainteresiran za kupnju i potom se ugovara posao vrijedan recimo 100 milijuna kuna. To je iznos transfera.

'Taj iznos, koji uplaćuje kupac, dijeli se na odštetu koju dobiva klub prodavatelj, a dio igrač, dok dio dobiva menadžer ako je sudjelovao u realizaciji transfera. Dio još mogu dobiti agencije ako polažu neka prava na igrača', iznosi nam Brleković.

Fifin pravilnik o posrednicima u transferima igrača, kaže, donedavno je previđao mogućnost da se menadžerima i agencijama isplati do 20 posto od transfera. Sada je taj iznos smanjen.

'Često bi bilo ugovoreno, pogotovo kod nas i nizu drugih zemalja u svijetu, da igraču pripada dio transfera jer ga ne mogu adekvatno platiti pa to kompenziraju udjelom u transferu, ali i ta stavka igraču daje motiv da se više trudi kako bi se bolje prodao', naglašava.

Novac koji primi igrač, navodi dalje, njegov je i njime može slobodno raspolagati, pa tako i dio iznosa ili cijeli transfer može prebaciti na vaš račun jer ste, recimo, lijepo pisali o njemu, bili mu sponzor ili mecena ili ste se tako pisano ili usmeno dogovorili. 'Naravno, primatelj na taj novac mora platiti porez. Klubovi plaćaju porez na kraju godine, kao i sve tvrtke, kada se uspoređuju svi prihodi i rashodi u kalendarskoj godini i određuje svota poreza koju moraju platiti. To vrijedi i za agenciju ili fizičku osobu koja je primila novac, a njega također treba prijaviti u poreznoj kartici na kraju godine', kazao je Brleković za tportal.