ZAGREBAČKI GRK PRORIČE:

Ono što se danas događa u Grčkoj, Hrvatsku čeka za 10 godina

05.07.2015 u 13:09

Bionic
Reading

Što radi Grk na zagrebačkom Cvjetnom trgu u subotu popodne? Sprema torbu za Atenu. Ilias će na referendumu glasati 'DA'. Popili smo kavu, a čovjek mi je ispričao zašto će Hrvati u budućnosti jednako tako spremati kofer. Ili neće, jer od svih brutalnih sličnosti dviju zemalja i njihovih ljudi, u jednom se razlikujemo. Mi nemamo petlje za otpor...

Taman kada se činilo da povijest više ne postoji, a zbivanja se svela na tehnički prijelaz s uzroka na posljedicu, Grčka se dovela pred referendumsko pitanje od kojeg zastaje dah. 'Should I stay or should I go' eurodilema ne dijeli samo Grčku na pola, nego razdire i svaku individuu s grčkom putovnicom. Ilias Andrianos iz Atene davno se odselio u Belgiju, odande u Veliku Britaniju i na kraju se udomio u Zagrebu. Otišao je jučer na referendum s ne baš čvrstom i jasnom odlukom da zaokruži 'DA', iako ne vjeruje ni jednoj od referendumskih opcija. Grci biraju između nastavka depresije koju diktira EU i sasvim nove razine možebitnog užasa, da prevedem Illiasovu ekspertizu u kojoj se ovo prvo čini još uvijek prihvatljivijim. Međutim, zanimljivo, Grk ne dvoji oko hrvatskog ponavljanja grčkih grešaka i odvijanja nekog sličnog scenarija kod nas za desetak godina

Vidim jako puno sličnosti između grčke i hrvatske ekonomije. Pa i u nekim aspektima mentaliteta. Prvo, obje previše ovise o turizmu čiji potencijal se ne nije realizirao do kraja. Grčka, doduše, tu puno bolje stoji. Obje su usmjerene na niskobudžetni turizam, Hrvatska još i više. Sve je to vrlo sezonski. Drugo, Grčka i Hrvatska ništa ne proizvode, što je ogroman problem ako želite stvoriti blagostanje. Moja je zemlja zato i posuđivala ogroman novac. Nekada su u Grčkoj poslovale male tvornice, proizvodile su se cipele, odjeća, hrana... Sve je to nestalo s ulaskom u EU i jeftinim kreditima, kao i kod vas.'

Grci su, baš kao i Hrvati, smatrali da je sve što dolazi iz uvoza, automatski bolje, kaže Ilias. 'Svi su odjednom htjeli brendiranu odjeću i BMW kao znak da su bolji od drugih, baš kao i u Hrvatskoj. Priča se svela na ekonomiju konzumacije, uslužne djelatnosti, turizam i ako si htio osnovati tvrtku, bilo ti je lakše lupati glavom u zid. Tražili su sve postojeće i nepostojeće dokumente. U Hrvatskoj danas nije tako katastrofalno po tom pitanju', zaključuje Grk, no da nismo ništa naučili iz njihove povijesti nevolja, govori i njegova teza da hrvatske vlade iz ciklusa u ciklus zapošljavaju sve više državnih službenika, baš kao što je Grčka radila u posljednjih 15 godina i danas barata dugom koji je nemoguće vratiti.

'Bojim se da će se vama dogoditi ista stvar kao i nama. Previše je sličnosti u mentalitetu i načinu na koji je ustrojena ekonomija. Nula proizvodnje i vlada koja ne nudi nikakve poticaje ili porezne olakšice za nove biznise. Imate vrhunski potencijal u otocima. Iako mi je grčko more draže, vi imate spoj mora i zelenila, koji kod nas ne postoji. Naši su otoci ogoljeni. S druge strane, naša je usluga bolja. Bio sam na Mljetu, jedva sam našao restoran i ako hoćeš jesti, moraš rezervirati dan ranije. Umjesto da ih bude u svakom mjestu pet', zbori Grk kojem nije jasno zašto se nismo fokusirali na high-end turizam i počeli privlačiti bogate Nijemce i Austrijance kojima nije 'bed' potrošiti 500 eura dnevno za smještaj. Ovako, mahom nam dolazi ekipa u autima i backpackeri bez para, kaže.

Paralele se množe infinitezimalno; hoćeš korupciju, posebice fondovskog tipa gdje EU sredstva završavaju u privatnim džepovima, hoćeš strukturalnu, produktivnu i tehnološku nepripremljenost države pri ulasku u Uniju... 'Ni Grci ni Hrvati nisu bili nešto pametni u očuvanju svojih ekonomija i sada moraju nijemo prihvaćati kojekakve gluposti iz Bruxellesa', objašnjava čovjek kojem, srećom, džepove ne puni naše gospodarstvo. Bavi se prodajom azijskog namještaja hotelima i institucijama, a u Zagreb su ga nježno priveli žena i dijete. London se pokazao pretvrdim orahom za obiteljski život. Naše podneblje je daleko adekvatnije mjesto za obiteljski usud i s tog, privatnog aspekta, skoro pa bismo bili savršeni da nije – školskog sustava.Imamo Sljeme, Jarun, Bundek, parkove, ali i vjeronauk u školi: 'Mislim da bi obrazovanje moglo biti puno bolje. Kći mi ide na vjeronauk, a s druge strane ne zna ništa o računalima. Podsjeća me malo na način na koji sam ja educiran prije 30 godina. Volio bih da je Hrvatska naprednija, više europska. Da se priča o gejevima, invalidima; da se uči djecu razmišljati kritički umjesto što napamet uče imena jezera i planina.'

OK, uvijek se možemo izvući na zelenilo i sigurnost. Ilias je oduševljen zagrebačkom i obalnom prirodom, kaže da u Ateni nema šanse da pusti dijete da samo ide u školu. Hrvati su taman na pola puta između europske rezerviranosti i balkanske razuzdanosti, Nijemaca i Grka, što nam je plus. I sam je postao suzdržaniji zahvaljujući purgerskoj egzistenciji, no priznaje da mu mjestimice nedostaju grčka izravnost i druželjubivost. Nije im problem pričati o svojim plaćama, nije im problem pozvati poznanika koji prolazi da se pridruži grupi za barskim stolom, nije im problem demonstrirati: 'Iznenađen sam što se mladi ljudi ovdje ne bune pretjerano. Nemaju posla, budućnost im je blijeda, a ako i rade nešto, to su totalno bezvezni poslovi. I onda piju kave po cijeli dan kao da nije ništa...

Ilias ne želi vidjeti Grčku kako ispada iz elitnog društva eurozone. Kaže da ih EU tretira 'u naci stilu', ali je svjestan i da su si Grci sami krivi. Ne zbog svoje lijenosti, što je bezvezna karakterizacija koja će ih, čini se, obilježiti zauvijek, nego, kako kaže, svojom nesposobnošću da se suvislo organiziraju: 'Posao koji Nijemac odradi u dva sata, Grk će napraviti u tri. Krivnja se sada isključivo svaljuje na Njemačku i to je ta tipična grčka gesta – uvijek nam je netko drugi kriv.'

U tom smislu mi Hrvati daleko smo napredniji. Znamo da smo si sami krivi i jedini referendum koji još trebamo raspisati jest želimo li ostati u vlastitom društvu.