Od Vlade traže i osiguravanje psihosocijalne podrške izbjeglicama žrtvama torture te ubrzanje postupka za dobivanje azila, kao i adekvatne programe za integraciju u hrvatsko društvo.

'Zatočenici i zatočenice koji su preživjeli mučenje u Morinju, Nišu, Stajićevu, Sremskoj Mitrovici, Lori, Kerestincu kao i drugim logorima, zatvorima, pritvorima u vrijeme Domovinskog rata, od 1991.-1995. godine, još uvijek traže pravdu', priopćila je Documenta, iz koje podsjećaju da više od dva desetljeća od zločina, žrtve mučenja nisu dobile primjerenu podršku.

Ističu i da istraživanja potreba civilnih žrtava rata iz 2012. i 2013. godine ukazuju na to da je izostlao taj vid pomoći u slučaju žrtava mučenja na području Hrvatske.

Navode da prema podacima istraživanja iz 2012., 67 posto intervjuiranih civilnih žrtava rata te 79,5 posto sukladno rezultatima iz 2013. godine, nikada nije dobilo neki oblik medicinske ili psihološke pomoći.

'Takva nebriga od strane vladinih institucija ima dugotrajne zdravstvene posljedice za žrtve mučenja i druge civilne žrtve rata', upozoravaju iz Documente.

Ohrabrujućim ocjenjuju to što je Pučka pravobraniteljica Lora Vidović nedavno poručila da u posljednje tri godine nisu naišli na postupke koji mogu predstavljati mučenje u zatvorima, psihijatrijskim bolnicama i ustanovama u kojima su smještene osobe lišene sloboda.

Documenta u priopćenju podsjeća i na riječi Adama Bodnera iz Fonda UN-a za žrtve torture, koji je, osvrćući se na pitanje imigranata, rekao da je od velike važnosti da žrtve torture koje su preživjele traumatske događaje u državama iz kojih dolaze, ali i tijekom njihova putovanja u druge države, dobiju hitnu podršku i brigu kako bi se spriječile trajne posljedice.