Hrvatska KOLUMNA MARINKA ČULIĆA

Predizborni ćušpajz HDZ – SDP

Ajde ti budi pametan. Svugdje u tzv. normalnom svijetu vodeće političke stranke trse se barem pred izbore istaknuti nešto svoje, što ih razlikuje od protivnika. E, vidiš, kod nas postaje normalno nešto sasvim drugo. Upravo gledamo kako se glavni takmaci, koji su i inače slični jedan drugome preko svake dobre mjere, trse pred predsjedničke izbore postati još sličniji. I tjeraju te da biraš između alternativa koje su slične jedna drugoj kao jaje jajetu, kao što je onaj poslovični Buridanov magarac birao između dva jednaka plasta sijena

Kako to konkretno izgleda? Pa, evo, uzmite ovaj najnoviji HDZ-ov prijedlog da se u Ustav unese odredba o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala, što je već mjesecima udarna špica kampanje SDP-ovog predsjedničkog kandidata Ive Josipovića. Ovaj glumi da ga to nimalo ne pogađa, čak šeretski, što mu leži kao kravi sedlo, savjetuje HDZ-u da se kolektivno učlani u SDP. Ali, šalio se on koliko mu drago, riječ je o nečem nalik krađi intelektualnog vlasništva, što bi podlijegalo barem moralnoj odgovornosti - da SDP ne radi isto.

Dobro, ispustit ćemo ono Milanovićevo etiketiranje novinara 'udbašima', iako je time provaljeno u trezor najbisernijih HDZ-ovih difamacija u devedesetim, ali sve više i danas. Recimo, ajde, da je to rečeno na zatvorenom sastanku i u afektu. Ali ne možeš ni da hoćeš preskočiti javno i metodično potkubavanje sporazuma Kosor - Pahor oko hrvatsko slovenske granice, čemu su se zborno, uz Milanovića, pridružili Damir Kajin, pa čak i Vesna Pusić, iako puno odmjerenije.

IGRE KRVI I TLA

Davor Pongracic / Cropix
Bebić i Bandić bi bili idealne stranačke kolege
Ovdje se događa nešto što predizbornom ravnovjesju o kojem ovdje govorimo daje jaku, prejaku dozu apsurda. Dok u Sloveniji protiv sporazuma Pahor - Kosor dreči desnica, što se od nje i očekuje, kod nas je skočila na stražnje noge ljevica. A to, brate, ne miriše na dobro. Neću ovdje dizati paniku oko nekih povijesnih primjera kad su na graničnim pitanjima neki ljevičari postajali ultraradikalni desničari (Mussolini). To bi ipak bilo pretjerano. Ali, kad se Kajin poigrava teorijama 'krvi i tla' (Slovencima 'krvi dam, zemlju ne'), onda to, bogami, znači da imaš posla s političkim piromanima i neodgovornim ljudima.

E sad, kako je do svega ovoga moglo doći? Pa, neke dijagnoze su već date, a meni ovdje najprikladnije izgleda ona o idejnom rastakanju hrvatske politike, tako da među političarima imaš dva osnovna tipa. Jedan, kojem pripada većina, nema nikakvih uvjerenja, drugi zgrću na hrpu sva, što je u krajnjoj liniji isto. I onda dobiješ političke stranke koje sliče na aseptične grupe građana, koje povezuju samo goli interesi, dok nikakvih ideja, najmanje ideala (za njih 'ginu budale') više tu nema.

JEDINA STRANAČKA IDEOLOGIJA JE POSTAO NOVAC

Jedan istaknuti predstavnik koalicijskih partnera HDZ-a nedavno mi se žalio da se u tom društvu više ni o čemu ne govori nego o novcu, kadrovskim križaljkama, podjeli stranačkog plijena i sličnom. Gotovo, veli, da se s nostalgijom prisjećam vremena, koliko god loše bilo, kada je HDZ drvio svoje nacionalističke mantre, a mi ostali smo ga pokušavali odvrnuti od toga i usmjeriti na druge teme. U dobroj mjeri to smo i uspjeli, ali ovo što sada slušam nije ništa bolje od onoga. I stvarno to zvuči kao specijalistička dijagnoza današnjeg vremena, tim više što je ovo ideološko svrzimantijaštvo zahvatilo i druge stranke, uključujući glavnu opozicijsku stranku SDP.

I onda vidiš da su ove dvije najveće političke stranke postale toliko sijamski slične da im čak i svađe koje ih trenutno razdiru izgledaju pljunuto slične jedna drugoj. Milanović je u ratu s Bandićem ne zato što ovaj koketira sve u šesnaest s Crkvom ili dijasporom, što se ne uklapa čak ni u temeljito razvodnjeni SDP, nego zbog političkih funkcija na kojima zagrebački gradonačelnik nadzire milijarde kuna. Ili drugih na koje bi pobjegao kako bi izbjegao odgovornost za muljanje tim milijardama, ostavljajući prljave repove svojoj stranci da se bakće s njima kako zna.

POD RUKU: MILANOVIĆ I KOSOR, A BEBIĆ I BANDIĆ

S druge strane, Luka Bebić se poput Sanaderovog bašibozuka ostrvio na Jadranku Kosor ne zbog umjetne oplodnje ili sporazuma sa Slovencima. To su njemu samo vanjski signali da se ona želi otrgnuti kontroli u mnogo važnijem, raščišćavanju stanja u još prebogatim javnim poduzećima nad kojima se želi zadržati šapu. I sada imaš jednu komigrotesknu situaciju da bi ove dvije stranke mogle bez problema razmijeniti usluge.

Milanović bi mogao pod svoje uzeti Kosor, a Bebić Bandića (naravno, kad bi HDZ prekrižio očite simpatije prema njemu). I nitko ne bi primijetio nikakvu razliku. Naravno, kad je praktički ni nema.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još