POSAVEC: OD RADIJSKOG VODITELJA DO ŽUPANA

Filmski put slave mladog, prodornog i omiljenog političara

21.03.2015 u 08:54

Bionic
Reading

Matija Posavec je ovih dana zatresao političku scenu najavom o potrebi izlaska HNS-a iz Kukuriku koalicije i izgradnje snažnog političkog centra sa srodnim strankama, pojedincima i nezavisnim listama. Odjek na političkoj sceni bio je jači nego što su mnogi, pa i sam Posavec, vjerojatno očekivali. Rijetkost je u nas to da gotovo svi mediji prenose, a ministri i premijer komentiraju i analiziraju pozadinu političkog stava 34-godišnjeg političara, već gotovo dvije godine međimurskog župana i čelnika međimurskih narodnjaka

Matija Posavec postao je najmlađi hrvatski župan u svibnju 2013. u dobi od 33 godine. Na lokalnim izborima priredio je pravo političko iznenađenje mnogima koji su omalovažavali njegova postignuća, a prvenstveno mladost. No unatoč godinama, ima zavidno političko iskustvo zahvaljujući turbulentnim odnosima unutar HNS-a, ali i ne samo ove stranke, odnosno politike.

Sklonost javnom djelovanju Posavec je pokazao vrlo rano. S nepunih 15 godina počeo je raditi na lokalnoj međimurskoj radiopostaji uređujući i vodeći više emisija. Ugodnog glasa i pristojne komunikacije, brzo je zadobio simpatije slušatelja, privukavši ih i glazbenim odabirom po njihovoj mjeri. Posavčev dugogodišnji poznanik reći će kako su sredina devedesetih bile svježe poratne godine sa snažnim nacionalnim ponosom te je Posavec upravo glazbom znao prodrijeti do emocija slušatelja. Elokventnošću, britkim jezikom, vlastitim emisijama i izvještajima s raznih događanja osvojio je radijski eter, što su zapazili i drugi mediji te su ga angažirali da svoje misli prenese na papir, odnosno u lokalne novine.

Za njegov rani ulazak u politiku vjerojatno je presudan bio politički talk show 'Utorkom u 20', a uređivao ga je i vodio početkom 2000. U njemu su svaki tjedan gostovala razna politička imena – ministri, saborski zastupnici, predsjednici uprava… Jednom prigodom ugostio je tadašnjeg predsjednika Hrvatskoga sabora Zlatka Tomčića, a on ga je nakon emisije pozvao na sastanak u Zagreb. U kasnijim intervjuima Posavec je priznao kako ga je kao 20-godišnjaka impresionirao poziv predsjednika parlamenta koji ga je ubrzo učlanio u HSS.

Jedan poziv mijenja sve

No nije se zadovoljio samo članstvom. Iskoristivši svoj rad u medijima, Posavec je ubrzo okupio tim ljudi svojih godina, sastavio listu i samostalno izašao na izbore za mjesne odbore i gradske kotareve u Čakovcu, na kojima je postigao najbolji rezultat HSS-a u tom gradu. Upravo zbog toga mu je Tomčić, tada ujedno predsjednik HSS-a, povjerio vođenje čakovečke gradske organizacije.

Posavec je u politici naprosto uživao. Nije bilo tjedna kada nije organizirao neku stranačku aktivnost ili druženje, pa je sve više ljudi pristupalo čakovečkom HSS-u. Dobra atmosfera međutim počela je smetati starije kolege koje Posavec nije doživljavao kao autoritet, već je radio po svome, gradeći svoju unutarstranačku poziciju.

Upitan da prokomentira to razdoblje, Posavec je priznao da je presudnu pogrešku napravio dajući intervju za lokalne novine u kojem je najavio mogućnost kandidature za predsjednika međimurskog HSS-a. To je naime bio razlog što se protiv njega stvorila šira fronta starijih kolega koji, čuvajući svoje pozicije, nisu mogli dopustiti Posavčev novi, ozbiljniji politički uzlet.

Razočaran takvim odnosom, Posavec je krajem 2002. izašao iz HSS-a te se vratio daljnjem radu u medijima i obrazovanju. Naime prvi razred osnovne škole upisao je sa svega 5,5 godina pa je s nepunih 17 završio srednju školu i odmah upisao fakultet. Radio je i u obiteljskom poduzeću, u kojem ga je otac Ivan, koji je otvorio prvu privatnu autoškolu u Hrvatskoj, već od srednje škole pripremao za nastavak obiteljske poduzetničke tradicije, zbog čega su mu srednja škola i fakultet bili vezani uz prometnu struku. Usporedno sa studiranjem i radom u obiteljskom poduzeću, Posavec je nastavio raditi na lokalnoj radiostanici te u novinama, ali i baviti se politikom.

Međutim nakon neslavnog razlaza s HSS-om Posavec je odustao od politike te je pojačao svoj rad u medijima. Pohodio je brojne konferencije i seminare koje su u tim vremenima organizirale razne međunarodne asocijacije pripremajući Hrvatsku za članstvo u Europskoj uniji. Paralelno je završio jednogodišnje usavršavanje za politički marketing te za odnose s javnošću, a predavači su mu bila poznata imena poput Gorana Milića, Aleksandre Kolarić, Kreše Macana, Smiljane Leinert Novosel i drugih.

Na Lesarov nagovor ušao u HNS

U vrijeme Posavčeve političke pasivnosti Dragutin Lesar počeo ga je nagovarati da se učlani u HNS. Lesar je tada bio potpredsjednik HNS-a i međimurski dožupan, a kasnije saborski zastupnik. HNS je tada bila stranka u koaliciji s HSLS-om i HSS-om i činili su izvršnu vlast u Međimurju od 1997. do 2005. Iako više nije želio biti dio politike, sve intenzivnije je komunicirao s Lesarom, kojem je, kao radijski voditelj, omogućavao svakodnevna telefonska javljanja iz Sabora te bi u radijskom eteru petnaestak minuta razgovarali o politici. Lukavi Lesar to je vješto koristio gradeći svoj osobni rejting, ali je i odlučno usmjeravao Posavca i vodio ga na političkom putu - brižno, gotovo očinski, vodeći računa o tome da ne doživi još jedno političko razočaranje.

Iako je gotovo dvije godine izbjegavao biti član bilo koje stranke, Posavec je kasnije priznao da je ključna bila Lesarova 'ucjena' u prosincu 2004. Tada mu je rekao: 'Matija, pred nama su lokalni izbori na koje HNS izlazi samostalno s kandidatom za župana. Postaneš li dio stranke i operativno sudjeluješ u kampanji, dobit ćeš velik kredit među članstvom. Učlaniš li se nakon izbora, bit ćeš obilježen time da to radiš iz interesa.'

Posavec je pred Božić 2004. potpisao za HNS u nazočnosti tadašnjeg županijskog predsjednika Josipa Posavca i Dragutina Lesara te odmah preuzeo vođenje kampanje za lokalne izbore na kojima je Josip Posavec bio kandidat za župana. Bila je to najdinamičnija kampanja u Međimurju do tada. Matija Posavec organizirao je i operativno vukao te držao mnoge konce u rukama, obilazio teren, osmišljavao medijsku kampanju, organizirao snimanje spotova i nastupe te uz kandidata za župana Josipa Posavca neprekidno bio cijelo vrijeme kampanje, čija je kruna bila izlaženje posebnih novina Narodnjak na 16 stranica. Sve tekstove, slike, pa i grafičku obradu i distribuciju na terenu radio je jedino Matija Posavec.

Na lokalnim izborima u svibnju 2005. pobijedio je HNS i preuzeo vlast u Međimurskoj županiji, ali mladi Posavec odbio je biti na listi za Skupštinu, objašnjavajući kako se želi prvo čvrsto dokazati u stranačkom poslu, a tek onda preuzeti neke funkcije. Međutim tadašnji župan Josip Posavec želio ga je u svom timu. Tako je nakon šest mjeseci, odnosno krajem studenog 2005, Posavec preuzeo funkciju glasnogovornika Međimurske županije.

Turbulentno razdoblje na mjestu glasnogovornika župana u jeku županove ljubavne afere s dožupanicom

I dalje mlad, prepun energije, motivacije i želje za dokazivanjem, obavljao je niz poslova: koordinirao rad službi, povezivao stranku, surađivao s ljudima… Mirno razdoblje međutim trajalo je tek nekoliko mjeseci. U proljeće 2006. lokalni i nacionalni mediji otkrili su aferu tadašnjeg župana Posavca sa svojom zamjenicom te njihova zajednička putovanja. Bio je to početak strmoglavog političkog pada Josipa Posavca, a velik pritisak tada je osjećao i Matija Posavec te više nije mogao kontrolirati sve veće nezadovoljstvo Josipom Posavcem u međimurskom HNS-u, svakodnevna medijska propitivanja i slično. Višemjesečni stranački i medijski pritisak rezultirao je smjenom tadašnje djevojke Josipa Posavca, a njegove današnje supruge Dijane Marciuš, s mjesta zamjenice župana. No unatoč dogovorima, Josip Posavec nije nikoga želio na poziciji umjesto nje, već je počeo sa žestokom osvetom svima i svakome. Zaratio je s vlastitom strankom, svakodnevno optuživao medije, a osvete nije ostao pošteđen ni Matija Posavec te je zbog toga napustio funkciju glasnogovornika Međimurske županije.

Vidjevši u kojem smjeru sve to ide, Dragutin Lesar odlučio je zaštititi Matiju Posavca te ga je predložio Radimiru Čačiću da mu pomogne u kampanji na parlamentarnim izborima 2007, što je on i prihvatio te je godinu dana volonterski bio dio užeg Čačićevog tima. Silnu energiju i način vođenja kampanje na prethodnim lokalnim izborima u Međimurju Posavec je koristio i u toj kampanji. Bio je svakodnevno dostupan Čačiću, vodio promociju njegove knjige 'Ostvarenja' te skupove u svim mjestima Varaždinske, Krapinsko-zagorske i Međimurske županije. Kao čovjeka na kojeg se u svakom trenutku mogao osloniti, Posavec je zadobio veliko Čačićevo povjerenje.

Međutim HNS je izgubio parlamentarne izbore. Čačić se vratio funkciji župana u Varaždin, Lesar nastavio obavljati saborski mandat, a Matija Posavec vraćen je u Međimurje. Početkom 2008. unutarstranački odnosi bili su toliko napeti da se dalje više nije moglo. Josip Posavec, svjestan da će izgubiti sljedeće izbore, htio se osvetiti Čačiću tako da je na sve moguće načine slabio njegov utjecaj u HNS-u, ali i kao župana Varaždinske županije. Čačić mu nije ostao dužan te je pokušao nametnuti svoj koncept političkog funkcioniranja koji je samo produbio sukobe. To je dovelo do raspuštanja međimurskog HNS-a u rujnu 2008. Međutim Josip Posavec još je uvijek bio župan koji je kontrolirao županijske vijećnike, načelnike općina i unutarstranačke grupe, koje je nastojao interesno povezati, pa je za Čačića nastao određeni problem. Tada je u vatru ubacio Matiju Posavca imenovavši ga povjerenikom raspuštenog HNS-a.

Kako se raspuštanje HNS-a dogodilo svega osam mjeseci prije lokalnih izbora, Posavec je dobio rok od tri mjeseca da konsolidira stranku, okupi ljude i pripremi je za novu izbornu skupštinu. Iako je protiv sebe imao velik dio poznatih stranačkih imena, instituciju župana, pa čak i Dragutina Lesara, koji je u međuvremenu osnovao Laburiste, Matija Posavec se nije predao, već je neumorno obilazio teren, razgovarao s ljudima…

Velik izazov: Posavec protiv Posavca

Početkom prosinca 2008. organizirao je izbornu skupštinu na kojoj je izabran za predsjednika međimurskog HNS-a. Znajući da je preuzeo duboko podijeljenu stranku, naslijedio organizaciju od osobe koja je to radila punih 16 godina te obavljala funkciju župana, nije se predao, već je preostalih nekoliko mjeseci pripremao stranku za lokalne izbore. Kako su stranački dužnosnici pritiskali HNS da samostalno izađe na lokalne izbore jer je najjača stranka po broju načelnika i pozicija vlasti, Matija Posavec to je i prihvatio. No osjetio je da se igra dvostruka igra koja se obistinila na način da je Josip Posavec svega mjesec dana prije lokalnih izbora izašao iz HNS-a te istaknuo vlastitu kandidaturu za župana. Matija Posavec tada je sazvao stranačka tijela te zadržao odluku samostalnog nastupa na izborima. Kako su 2009. bili prvi neposredni izbori za župana, prihvatio je biti dijelom šire koalicije koju je predvodio SDP te je podržao kandidata za župana Ivana Perhoča dok su njemu i HSS-ovom kandidatu bila predviđena mjesta zamjenika župana. Da je dobro procijenio, govore rezultati izbora na kojima je nezavisna lista Josipa Posavca osvojila jednak broj glasova kao i HNS te su podijelili mandate.

Matija Posavec nije se mirio s takvim stanjem. Htio je biti najbolji te je na poziciji zamjenika župana gradio svoj utjecaj. Stalno je bio u pokretu, kretao se među ljudima, osluškivao probleme građana i pomagao tamo gdje je mogao... Zapravo, radio je posao za dva zamjenika župana jer je drugi zamjenik, HSS-ovac Anđelko Horvat, preminuo ubrzo nakon stupanja na tu dužnost. Istini za volju, Matija je na terenu radio i za župana Ivicu Perhoča, jer se on u svom mandatu malo kretao među ljudima. Usporedno s funkcijom zamjenika župana, gradio je stranku koju je uspio ponovno ujediniti i staviti pod kontrolu.

Nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora 2013. Matija je odlučio iskoristiti svoj rad i angažman te se kandidirati za župana. Međutim nije imao podršku svoje stranke. Vrh HNS-a bio je mišljenja da je i nadalje najbolje koalirati sa SDP-om i tako sigurno osvojiti Međimursku županiju. No mlad, okretan i ambiciozan, Matija nije želio biti u 'političkim okovima' na koje ga je prisiljavao Perhočev način rada. U svojoj želji i nastojanju da se kandidira, podršku mu je ipak dao Radimir Čačić, i to samo nekoliko dana prije nego što ga je na čelu HNS-a zamijenila Vesna Pusić. Ona je i dalje pragmatično nastojala da Matija i u novom mandatu bude Perhočev zamjenik, kako se ne bi zamjerili predsjedniku SDP-a i premijeru Zoranu Milanoviću. No s Čačićevom snažnom podrškom postepeno su mu počeli popuštati, ali s napomenom da će snositi sve posljedice ako izgubi. On je i na to pristao. U pozadini svega ipak je bilo nastojanje da se unutar HNS-a 'demontiraju' Čačićevi kadrovi na sjeveru Hrvatske, na kojem je, uz Dubrovnik, HNS najjači. Naime ni Vesna Pusić u Zagrebu, ni Ivan Vrdoljak u Slavoniji na ranijim izborima nisu osvajali potreban broj glasova, pa su se bojali jakog sjevera čiji bi dužnosnici pobjedama mogli ugroziti i njihove položaje unutar stranke.

Pobijedio koalicijskog partnera

Matija Posavec tada je morao odlučiti. Podržati SDP-ovog kandidata za župana i prihvatiti još jedan mandat zamjenika župana - što bi bila relativno laka pobjeda jer SDP i HNS zajedno u Međimurju osvajaju preko 70 posto podrške birača - ili istaknuti vlastitu kandidaturu, ući u sraz s dvije najjače političke stranke (SDP-om i HDZ-om), s njihovom jakom i godinama građenom infrastrukturom te discipliniranim biračima. Posavec je u to vrijeme imao i uteg rejtinga HNS-a koji na državnom nivou nije prelazio prag od tri posto, ali i protukandidate Josipa Posavca te Laburiste Dragutina Lesara. Tu je još bila prometna nesreća u Mađarskoj s dvije poginule osobe u kojoj je glavni krivac bio Čačić, zatim Čačićeva bahatost na početku mandata kao prvog potpredsjednika Vlade, a neko vrijeme bio je i najomraženiji hrvatski političar, pa onda repovi njegovog suđenja u Mađarskoj...

Sve to Matiju nije omelo u želji da Međimurkama i Međimurcima pokaže da vrijedi više: i on i stranka. Vjerovao je u sebe i svoje Međimurce. Međimurski novinari objašnjavaju da je Posavec briljantno razradio strategiju kako ući u izbore. S obzirom na događanja u SDP-u, bilo je ili sad ili nikad. Tako je u koaliciju pozvao HSS i HSLS, oslabljene stranke koje su na njegovom imenu ponovo oživjele, a zauzvrat je Posavec iskoristio njihovu stranačku infrastrukturu. S obzirom da su u to vrijeme Laburisti već najavili da idu samostalno, da HDZ neće koalirati sa SDP-om i obratno, a da nema drugih jačih stranaka, bilo je jasno da se otvorio prostor za njegovu moguću pobjedu. Na ruku mu je išlo i to što je došlo do raskola u SDP-u, što HDZ u Međimurju nema potporu veću od 20 posto te što je šef Laburista Dragutin Lesar za čelna mjesta u općinama, Gradu Čakovcu i Međimurskoj županiji kandidirao ljude koji ne mogu pobijediti, ali mogu pripomoći da dobije nekoliko općinskih, gradskih i županijskih vijećnika kako bi ponovo mogao biti – oporba.

Okupivši HSS i HSLS kao koalicijske partnere, Posavec je izašao na izbore i kao kandidat za župana osvojio najviše glasova od svih pet protukandidata. Iako su mnogi stariji i u svojim očima 'pametniji' kandidati očekivali njegov krah u prvom krugu, dogodilo se upravo suprotno: Matija je osvojio najviše glasova međimurskih glasača i tako dokazao da je njegov način rada u protekle četiri godine na mjestu zamjenika župana urodio odličnim plodovima. U prvom krugu izbora Matija je konačno raskrstio i s Josipom Posavcem, jer on ne samo da nije ušao u drugi krug, nego njegova lista nije prešla ni prag, pa u Županijskoj skupštini nije dobio nijednog vijećnika, a prije ih je imao šest. U drugom krugu Matija je pobijedio s blizu 2.500 glasova prednosti, a bio je jači u 20 od 25 jedinica lokalne samouprave u Međimurju. U izbornoj noći čestitali su mu svi čelnici HNS-a, a Čačić je osobno došao u Čakovec.

Osvajanje mandata župana Međimurske županije bila je kruna turbulentnog političkog života Matije Posavca. Čini se da danas istinski uživa u tom poslu te koristi svu kreativnost, energiju i iskustvo, ali i stečeno znanje i mudrost, uspješno plivajući u turbulentnim političkim vodama. Radi u uredu, ali i često je na terenu, pri čemu se odaziva raznim skupovima na kojima uvijek naglašava potencijale i vrijednosti svojih Međimuraca.

Skrbi za siromašnije građane i vabi investitore

U nepune dvije godine, otkako je međimurski župan, Posavec je kao rijetko tko racionalizirao troškove te značajno smanjio dug Međimurske županije. Zna govoriti da je umijeće racionalnog raspolaganja tuđim novcem najveća vrijednost u politici. Velik odjek među građanima, ali i šire, imala je odmah nakon stupanja na funkciju njegova odluka kojom je sam sebi i svojim suradnicima smanjio plaću te prodao skup službeni automobil. Kaže da je želio biti što bliži građanima jer Međimurci imaju jedan od najmanjih prosjeka plaće u Hrvatskoj.

Kako bi pripomogao promjeni zatečenog stanja, Posavec se zalaže za investicije u gospodarstvu te ulaganje u obrazovanje za stvaranje konkurentne radne snage i pridonošenje smanjenju nezaposlenosti. Razradio je i strategiju mjera i programa zbog kojih politika i javni proračun ulaze takoreći u svako domaćinstvo. Naime besplatni udžbenici za osnovnoškolce izravna su pomoć za 10.000 obitelji, besplatni prijevoz za srednjoškolce ide u 4.000 obitelji, pomoć studentima u 3.000 obitelji, mjesečne stipendije djeci branitelja u 80 obitelji, a vraćanje duga poljoprivrednicima u 400 obitelji Posavec je kao župan jedini u Hrvatskoj uveo sustav praćenja investitora nakon završene investicije, Međimurci su prvi uveli e-građevinske dozvole, a i danas osobno prima svakog investitora koji pokaže zanimanje za ulaganje u Međimurju. Uz sve to često ga se može vidjeti na skupštinama udruga, brojnim događanjima, a redovito prima i uspješne i nagrađene pojedince. Svime time u Međimurju je značajno podignuo osobni rejting i rejting HNS-a, što se vidi na nekoliko izbora za vijeća mjesnih odbora. Pobjedničke su naime one koalicije iza kojih stoji upravo Posavec. Također je osobno vodio kampanju za predsjedničke izbore Ive Josipovića, a on je, uz Istru, ostvario najbolji rezultat upravo u Međimurju.

Da je Međimurje doista pozicionirao kao atraktivnu i poželjnu poduzetničku regiju, bilo je vidljivo i proteklog tjedna na skupu 'Mogućnosti i izazovi hrvatskih poduzetnika u EU', a organizirali su ga u Čakovcu Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj i Informacijski centar Europe Direct Čakovec. Voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević ustvrdio je da je Međimurje dokazalo da je u poduzetništvu 'najbolje i najvrednije te uz to izrazito poduzetnički orijentirano' i da Međimurci znaju kako iskoristiti sve što Europa nudi, a to je rijetkost.

Matija Posavec u novoj avanturi

Međutim najnoviji istupi Matije Posavca rječito pokazuju da mu sve to nije dovoljno i ne misli stati. Hoće li intervju u nacionalnom tjedniku biti početak još jednog velikog političkog uspjeha ili kraj njegove političke karijere, ostaje za vidjeti. Jer, ruku na srce, ovoga puta zaigrao je s puno jačim 'igračima'. Vrlo hrabro, ako je to njegova vlastita inicijativa, mudro ako je unaprijed planirana, no u suštini vrlo rizično. Karte su na stolu. Idući potez će biti vrlo skoro...