PANKER NJEC HRANJEC

Kako sam preživio 15 sati ispred šatora u Savskoj

19.03.2015 u 13:02

  • +2

Punker Njec Hranjec čita Tajnu Krvavog mosta, preko puta prosvjednika branitelja

Izvor: Pixsell / Autor: Sanjin Strukic

Bionic
Reading

Petnaest sati i 15 minuta trebalo je zagrebačkom pankeru Davoru Njecu Hranjecu da na glas pročita roman 'Tajna Krvavog mosta' Marije Jurić Zagorke na tramvajskoj stanici u Savskoj 77, preko puta šatora ispred Ministarstva branitelja. Riječ je o eksperimentu tijekom kojeg je 26-godišnji panker želio provjeriti hoće li prije završiti rat ili će pročitati roman Marije Jurić Zagorke. Hranjec u intervjuu za tportal.hr otkriva kako je prošlo njegovo 'javno istraživanje' te poziva da se konačno 'završi ovaj teror ratom'

Krenimo od kraja. Kako je izgledalo to kada si se počeo približavati kraju Zagorkina romana - jesi li bio umoran?

Bio sam tada već jako umoran jer sam bio budan od jutra prethodnoga dana. Izuzev pite od jabuke iz pekare tog jutra nakon buđenja te pola sirnice i grickalica prilikom prosvjeda - nisam ništa jeo sve do dolaska kući u osam ujutro. Iako sam imao prilike, naprosto nisam mogao jesti od muke zbog situacije u kojoj živimo. Dvaput sam tokom noći pomislio odustati, ali bi me već sljedećim trenom inat i znatiželja zbog rezultata istraživanja, ali i pogledi prisutnih oko mene, potaknuli da nastavim dalje, pa sam i uz drhtanje na hladnoći noći odlučno i glasno uspio dovršiti čitanje knjige, dok su se policajci grijali u automobilu, a šatoraši u šatoru, osim njihove uniformirane patrole ispred ulaza u njega.

U međuvremenu si postao i medijska zvijezda, s time da te desničarski portali proglašavaju dijelom veće zavjere. Možeš li razjasniti, za svaki slučaj, što te potaknulo na ovu akciju i jesi li možda doista nečiji agent-provokator?

Na ovu akciju potaknulo me jedino to što mi je stvarno više pun k***c rata, jer isti smatram jednim od najvećih, ako ne i najvećim civilizacijskim kriminalom. Svaka čast svim pravim braniteljima, jer držim da su isti svi oni koji rat žele PREKINUTI, a ne na njemu se bogatiti i koristiti ga za daljnji teror sugrađanki i sugrađana. Dan prije akcije došla mi je ideja za način na koje to nezadovoljstvo želim izraziti, a u utorak sam nakon 16 sati taman imao slobodnog vremena - i nisam to više mogao držati u sebi. Stoga su sve optužbe ovih ratnohuškačkih portala u najmanju ruku obmanjujuće laži te isključivo govore o njihovim ambicijama i principu djelovanja na ljude.

Ovom akcijom si na neki način postao i potencijalna meta. Brineš li se za vlastitu sigurnost?

Kada si panker - meta si bez obzira na ovakve akcije. Mnogima je dovoljan i takav izgled da te napadnu mržnjom verbalno i/ili neverbalno. Uvijek će pronaći nekakav razlog, ali nikada opravdanje koje se razumom može objasniti, jer istog s tim čimbenikom mržnje - nema. Vlastita sigurnost je ionako privid, potaknut nerazumijevanjem opće situacije, stoga je i strah za nju suvišan.

Kakav je bio tvoj odnos tijekom čitanja s ljudima u šatoru?

Isprva su me ismijavali s druge strane ceste, kasnije su mi neuspješno pokušavali uvaljati 'gdje si bio' i 'šta ti znaš' retoriku, a na kraju su me zvali i na piće u šator, što sam odbio i nastavio dalje provoditi svoje istraživanje.

Kada se u šatoru ide spavati i jesu li ti ponudili da prespavaš s njima?

Stalno je netko od njih patrolirao ispred ulaza u šator, tako da stvarno ne znam kada se tamo ide spavati. Nisu mi ponudili da prespavam kod njih, a i da jesu - odbio bih, jer nisam došao spavati, već vidjeti hoću li ja stvarno pročitati tu knjigu na glas pred njima ili će prije završiti taj prokleti rat.


Bilo je dosta reakcija na tvoju akciju, od negodovanja do podrške. Možeš li izdvojiti ono što ti je ostalo u sjećanju kao kul reakcija, odnosno koja je bila najgora, najneugodnija?

Koliko sam uspio vidjeti do sada - uglavnom me pljuju ljudi zaluđeni doktrinama prošlog stoljeća dok me najviše podržavaju ljudi koji žive u sadašnjosti. Drage su mi sve ove reakcije koje su potaknule ljude na nešto pozitivno razumu, a kako se svaka odnosi na zasebnu perspektivu gledanja - ne mogu izdvojiti samo jednu jer mi je za svaku jednako drago da se dogodila. Što se tiče negodovanja, sva koja vidjeh do sada bivaju bespredmetna, tako da ne vidim smisla izdvajanju nečega takvog.

Zašto si se odlučio na 'Tajnu Krvavog mosta'? Možda bi, primjerice, Krležin 'Na rubu pameti' poslao jaču poruku...

Moguće, ali ovu sam taman kupio vikend prije istraživanja te mi je i ideja za isto taman došla na pamet. Nešto me kod te knjige inspiriralo za baš ovaj oblik djelovanja, vjerojatno zato što je Zagorka također još uvijek osoba čarobna te nosi notu ljubavi prostora, umjesto zemljopisnih granica, kao što je to slučaj kod ljudi zatvorenih umova.

Je li ovime završilo tvoje bavljenje šatorom u Savskoj ili možemo očekivati još 'javnih istraživanja'?

Ovisi to najviše o tome hoće li isti napokon završiti ovaj teror ratom nad svojim sugrađankama i sugrađanima.