'OTVORENO' O PRESUDI ZA GENOCID

Šeks: Srbija malo jest nasljednik SFRJ, malo nije

04.02.2015 u 07:44

Bionic
Reading

Petnaest godina prošlo je od podizanja tužbe za genocid protiv Srbije na Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Milijuni dolara potrošeni su u tom procesu. Srbija je, kao dio taktike obrane, podigla protutužbu, da bi na kraju današnjom presudom obje te međusobne tužbe za genocid bile odbačene. Kako će odbacivanje tužbi utjecati na odnose dviju država i dvaju naroda analizirali smo u Otvorenom u kojem su gostovali Vladimir Šeks, Veljko Džakula, Ante Nazor i Željko Horvatić. U emisiju se iz New Yorka javio Luka Mišetić.

Odvjetnik Luka Mišetić rekao je kako je bio dio pravnog tima te da su svi članovi dali sve od sebe. On se ne slaže s konstatacijama da je bilo nedostataka dokaza s naše strane. Cijeli postupak vodio je k tome da se dokaže da je postojala genocidna namjera, a to je vrlo teško dokazati. To je presuđeno jedino u slučaju tužbe BiH protiv Srbije 2007. kada je sud utvrdio da se genocid na području Srebrenice dogodio, da Srbija nije počinila genocid, ali je prekršila konvenciju time što da nije spriječila i kaznila počinitelje. Ova presuda je posljedica vrlo visokog praga koji je potrebno dostići kako bi se dosudila genocidna namjera, rekao je Mišetić.

Istaknuo je kako je bitno da je presudom utvrđena odgovornost Srbije za zločinačku politiku i rat 1991. Time imamo snažan pravni i diplomatski alat u rukama Hrvatske, naglasio je Mišetić te dodao kako u procesu pristupanja Srbije Europskoj uniji treba inzistirati da prihvatiti ono što je napisano u presudi.

Saborski zastupnik HDZ-a Vladimir Šeks rekao je kako je duboko razočaran što sud nije prepoznao da je postojala genocidna namjera. U čitanju presude napravljena je zbrka. Šeks smatra da se može iščitati da je Srbija pravna sljednica SFRJ i da ona odgovara i za zločine genocida. Međutim, dodao je, problem je što Srbija nastavlja s tim svjetonazorom kojim uporno opovrgava da je Srbija pravni prednik SFRJ. Kad je u pitanju imovina i sukcesija onda je pravni prednik SFRJ, a kad su u pitanju zločini onda nije, istaknuo je.

Za Veljka Džakulu, predsjednika Srpskog demokratskog foruma, presuda je bila očekivana. Žao mu je da do sada nisu procesuirani svi zločini. On je rekao kako je Hrvatska pokrenula tužbu za genocid kako bi zametnula zločine počinjene nad Srbima. Rekao je i kako je za budućnost svih građana najbitnije da se procesuiraju svi zločini i kazne odgovorni pojedinci. Upitao je i zašto Hrvatska do sada nije procesuirala sve zločine i zašto je zatvorila granice za povratak Srba.

Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, nezadovoljan Džakulinim tvrdnjama, naglasio je kako je glavni problem u tome što svi govorimo o posljedicama Domovinskog rata a ne o njegovim uzrocima. U Hrvatskoj je nakon rata ostalo 185 masovnih grobnica, što znači da je riječ o kontinuitetu ratnih zločina, naglasio je Nazor. Dodao je kako se svi moraju jasno odrediti prema događajima 1990-tih, a trenutna politička vlast u Srbiji nije spremna za to. Postavio je i pitanje tko će Hrvatskoj nadoknaditi štetu.

Željko Horvatić, predsjednik Akademije pravnih znanosti i prof. emeritus kaznenog i međunarodnog prava izrazio je duboko nezadovoljstvo presudom. Presuda je konfuzna. Dispozitiva je suprotna obrazloženju. Najmanje što su mogli su donijeti presudu u kojoj stoji da je srpska država kao i vlast u njoj poticala i nije spriječila genocid, rekao je. Genocidna namjera je izrazito vidljiva u objašnjenjima kao i u presudi za Srebrenicu, istaknuo je. Tome u prilog, prema Horvatićevom mišljenju, ide i izdvojeno mišljenje brazilskog suca Antonia Augusta Cancadija Trindade, koji je uz hrvatskog suca Budislava Vukasa glasovao protiv odbacivanja hrvatske tužbe koje je jednakovrijedno kao i sama presuda jer je vrlo uvjerljivo obrazloženo.