Smatraju da smo po prosječnoj potrošnji zasigurno bliži Italiji čiji građani konzumiraju oko 20 kilograma ribe godišnje, no za razliku od nas u tom segmentu imaju i jaku industriju.

'Definitivno velikog škampa, onog komercijalnog, nemamo dovoljno i tu se osjeća pomanjkanje. S druge strane mi ga izvozimo jer možemo postići bolju cijenu nego na domaćem tržištu. Moram reći da je uvozni škamp čak i upola jeftiniji, pa samim tim mnogima i pristupačniji. On je dobar, a cijena mu se kreće oko 100 kuna za kilogram, dok je cijena našeg škampa između 190 i 200 kuna plus PDV', kaže Michael Tasić, upravitelj ribarske zadruge Istra. Smatra da je Hrvatska po konzumaciji morske ribe zacijelo bliža Italiji, no da to u statistici nije vidljivo jer nema relevantnih podataka

'Mi ne znamo što ulove tih 30 tisuća sportskih ribolovaca, a to bi također trebalo ući u onaj prosjek što Hrvati konzumiraju. Tu je i mali ribolov koji ne bismo smjeli komercijalizirati, no koliko tko ulovi za svoje potrebe, ne ulazi u statistike, kao i struktura ribe kod profesionalnih ribara. Tih je devet kilograma smiješno, pogotovo što smo pomorska država s najrazvedenijom obalom i sigurno smo približno po prosječnoj konzumaciji u rangu Italije', smatra Tasić.

Upravitelj pulske zadruge Lanterna Zlatko Milovan smatra kako je podatak o prosječnih devet kilograma ribe koju konzumiraju naši građani godišnje vrlo dvojben, no u šali kaže da je ipak napredak jer je prije dvije godine, službeni godišnji hrvatski prosjek konzumacije iznosio još manje, tek sedam kilograma ribe po glavi stanovnika!

'Hrvatska je mala država i vrlo geografski razvedena. Pokušali smo kao zadruga organizirati distribuciju od Varaždina do Osijeka, no nažalost, danas je sve podložno ekonomskim zakonitostima pa kad se zbroje svi troškovi, za naše konzumente u kontinentalnoj Hrvatskoj došlo je preskupo. No s druge strane nema nikakvog razloga da je kilogram sardela u Puli 25 kuna!' kaže Milovan te objašnjava da je trenutačna izvozna cijena za srdele kod prodaje na veliko između 60 i 70 centi, no ta srdela do pulske tržnice prođe par ruku!

Milovan, koji je ujedno i upravitelj novoosnovanog Saveza ribarskih zadruga Hrvatske, veli da naši ribari 90 posto izvoza usmjeravaju prema Italiji, a manji dio prema Španjolskoj i Portugalu. Razlog tome su kulturološke razlike, jer na primjer naši ljudi preferiraju sušeni bakalar, a Nijemci i Skandinavci preferiraju haringe.

Dobri potrošači su nam doduše i Bavaraci, koji poznaju našu kuhinju i kvalitetu jadranske ribe budući da su ljeti redovni gosti na našoj obali, no pokušaji izvoza dalje od Bavarske prema sjeveru Europe, pokazali su se manje uspješnima.

Međutim, ono što trenutačno muči naše ribare jest činjenica da Italiji ribu prodajemo kao sirovinu, gdje je potom prerađuju, dorađuju, atraktivno upakiraju i prodaju po daleko višim cijenama.

'Cijena 10 do 20 dekagrama filetirane ribe je oko pet eura, a mi je prodajemo kao sirovinu za 60 centa. Kod filetiranja, iskoristivost je 60 posto', napominje Milovan zaključujući kako hrvatsko ribarstvo ima velik potencijal, no da je potreban cjelovit i ozbiljni pristup ribarskom segmentu.