'Takav tim bi s medicinske strane i sa strane mentalnog zdravlja pratio osobu holistički pri tranziciji, a sastojao bi se, sukladno svjetskim stručnim standardima, od psihijatra, psihologa, endokrinologa i kirurga. Europska unija dala je jasne upute za formiranje takovih timova, a već postoje u susjednim zemljama, npr. u Sloveniji, Njemačkoj, Italiji, Srbiji', govori za tportal autorica ORaH-ovog plana za LGBT osobe. U pojedinim državama omogućena je hormonalna terapija, a ne operacija, no u 13 zemalja ne postoji mogućnost promjene spola. Osim Hrvatske, tu su Albanija, Andora, Armenija, Azerbajdžan, Litva, Linhenštajn, BiH, Moldavija, Monako, San Marino i Crna Gora.

ORaH je nezadovoljan nemogućnošću 'da se u okviru zdravstvenog sustava za transeksualne osobe omogući kirurška promjena spola na trošak osiguranja koje redovito plaćaju'. 'Također, nedostaje specijaliziranih kirurga. Jugoslavija je imala specijalizirani tim za promjenu spola, a troškove operacije pokrivalo je zdravstveno osiguranje. Spomenuti stručni tim djelovao je pri KBC-u Zagreb još od početka osamdesetih, a kratko vrijeme i devedesetih godina. Takav tim za promjenu spola, koji bi s medicinske strane i sa strane mentalnog zdravlja pratio osobu holistički pri tranziciji, u Hrvatskoj ne postoji. Stoga se ORaH zalaže za formiranje stručnog tima za promjenu spola koji bi se sastojao, sukladno svjetskim stručnim standardima od psihijatra, psihologa, endokrinologa i kirurga. Osim toga, ORaH smatra da je potrebno uvesti i osposobljavanje ostalih specijalističkih struka za praćenje i rad s transrodnim i transeksualnim osobama (npr. ginekolozi, urolozi, genetičari, kardiolozi) te suradničkih struka unutar zdravstvenog sustava (medicinske sestre, logopedi, socijalni radnici), kako bi se pomoglo osobama koje se nose s rodnom disforijom da lakše podnesu tranziciju', pojašnjavaju.

Smatraju kako je potrebno u suradnji sa sustavom javnog zdravstva, medicinskim osobljem, HZZO-om i Ministarstvom zdravlja, pristupiti izradi edukacijskog i informativnog materijala za medicinsko osoblje, organizaciji seminara stručnog usavršavanja za liječnike i liječnice i drugo medicinsko osoblje, unijeti u kurikulume medicinskih fakulteta i zdravstvenih učilišta nastavne sadržaje o važnosti i oblicima zdravstvenih usluga prilagođenih specifičnim potrebama LGBT osoba i postupanju prema LGBT osobama u sustavu zdravstvene skrbi na nediskriminacijski način, izradi politika i programa na razini Ministarstva zdravlja kako bi se stvorio normativni okvir u pružanju zdravstvenih usluga uz puno poštovanje i uvažavanje seksualnog i rodnog identiteta.

Napominju da je stopa samoubojstava i pokušaja samoubojstava znatno su viša kod pripadnika ove populacije nego kod heteroseksualnih osoba, naročito među mladima. Studije su pokazale da postoji veća vjerojatnost pojavljivanja simptoma stresa kod LGBT osoba koje nisu napravile iskorak, nego kod onih LGBT osoba koje su napravile iskorak.

'Stopa samoubojstava četiri je puta viša kod LGBT osoba nego u općem prosjeku stanovništva, pri tome je bitno da LGBT osobe nisu sklonije samoubojstvu zbog onoga što jesu, već zbog diskriminacije, uvreda i nasilja koje trpe na svakodnevnoj osnovi', tvrde.

Predlažu i osnivanje centra za LGBT osobe na primjer pri Centru za krizna stanja KBC Rebro te osnivanje sličnih centara po tom modelu mogao bi spriječiti suicide i kronična depresivna stanja.