OD VISOKE ESTETIKE DO JEFTINOG KIČA

Kakve suvenire nudimo svojim gostima?

28.09.2014 u 14:55

  • +10

Hrvatski suveniri

Izvor: Pixsell / Autor: montaža: I.E.M./Pixsell

Bionic
Reading

Uzlet turizma u Dalmaciji posljednjih nekoliko godina nesumnjivo donosi i značajne financijske rezultate u deindustrijaliziranoj regiji s rekordnim brojem nezaposlenih. U Splitu se turistički uspjeh može prezentirati i kao važan sigurnosni ispusni ventil u gradu koji je po službenim statistikama već odavno trebao postati 'socijalna bomba broj 1' u državi. Važan segment vanpansionske potrošnje koji donosi veliku zaradu u Dalmaciji je i biznis sa suvenirima

Zanimalo nas je što se i gdje zapravo nudi turistima kao suvenir u Splitu. Odmah na početku može se ustvrditi da je ove godine suvenirska ponuda bolja nego prošlih godina, ali to je, naravno, još uvijek daleko od idealnog.

Pritom treba imati na umu da ponuda suvenira treba zadovoljiti potrebe konzumenata na svim razinama, stoga se ne smije biti prekritičan i isključiv. U Split ne dolaze samo educirani turisti s visokim estetskim kriterijima, nego i gosti koji imaju potrebu i za jeftinim kičem, ali to je već sfera prastarih i nikada završenih polemika o kiču.

Obišli smo desetak radnji i prodavaonica u gradu koje turistima nude razne forme suvenira. Glavni zaključak na osnovu viđenog i nakon razgovora s vlasnicima ili prodavačima jest da najveća potražnja vlada za prehrambenim suvenirima, prije svega za svim proizvodima od maslina i maslinova ulja, za vinima, likerima i medom. Turisti u Dalmaciji, inače, uz baštinu i prirodne ljepote, ponajviše vole lokalnu gastronomiju.
U centru Splita se suveniri mogu kupiti u brojnim poslovnim prostorima koji su u nekim drugim vremenima bili prodavaonice cipela, željezarije, butici i knjižare. Poslovni prostori s ponudom suvenira i ugostiteljski objekti trenutno prevladavaju povijesnom jezgrom Splita. Utoliko je važno što se tu nudi. Primijetili smo nekoliko prodavaonica prodajnih lanaca 'Uje' i 'Aqua', a ti lanci su, primjerice, prisutni i na Hvaru, u Trogiru i u Dubrovniku.

Ipak, u Splitu, za razliku od Dubrovnika, ti prodajni lanci suvenira ne prevladavaju, a nema ni toliko jeftinih suvenirnica s magnetima i proizvodima kineske proizvodnje kao na Stradunu. Takva ponuda u Splitu se najviše vidi u šatorima na spornoj lokaciji na Pazaru uz istočni zid Dioklecijanove palače. Unutar palače više je prodavaonica u kojima je naglasak na kvalitetnim vinima, likerima, maslinovu ulju i medu. U svim tim prostorima organizirana je i degustacija proizvoda.

Uglavnom su zastupljeni najkvalitetniji brandovi na tržištu, od vrhunskih domaćih vinara do Maraschina. Uz ulje se prezentiraju i dalmatinski sirevi. Posebnu pažnju gostiju privlače domaći likeri, od travarice i lozovače do rogačice i višnjevače. Proizvodi su uglavnom dobro dizajnirani, ima i primjera visoke estetike, od minimalizma do retro detalja. Ipak, najviše varijacija na temu imaju proizvodi od maslina i maslinova ulja, u rasponu od klasičnog ulja, pašteta do kozmetičkih proizvoda, redom izvrsnog dizajna.

Dalmatinska vina inače posljednjih godina bilježe uspjehe na međunarodnim smotrama, a Tomićev mali plavac, vinara Bibić, Bedalov Zinfandel iz Kaštela ili Dingač su već svjetski brandovi. Ipak, malo iznenađenje je veliki interes koji vlada za med i aromatična ulja iz Dalmacije. U Splitu u tom prehrambenom sklopu možemo još spomenuti proizvode tvrtke Nadalina, uz već dobro poznatu čokoladnu gramofonsku ploču pa do traženih čokolada s lavandom, ružmarinom i kaduljom.

Protesti u Veneciji

Suveniri nisu nevažan detalj u turizmu i dokaz za to je veliki protest koji su u lipnju ove godine organizirali građani Venecije. Tada je dvije tisuće građana demonstriralo protiv dolazaka kruzera u grad, a kanale su blokirali stotinama brodica. Glavna poruka prosvjeda glasi: građanima je dosta gostiju s kruzera koji u Veneciji samo traže WC i kupuju gondole i kineske magnetiće za dva eura. Ta suvenirska monokultura uništila je gotovo sve zanatske radnje i galerije u laguni. U Veneciju dolazi godišnje više od dva milijuna gostiju s kruzera, a u Dubrovnik oko milijun. U Split ih dolazi puno manje, oko 200 tisuća godišnje.

Gosti u Dalmaciji redovito traže i lokalni nakit od crvenog koralja, a jedan od poznatijih brandova je Croata koja turistima Hrvatsku predstavlja kao domovinu kravate. Tu najviše kupuju gosti s Daleka istoka. U Dioklecijanovim podrumima po pristupačnim cijenama mogu se kupiti proizvodi tek milimetar bolji od kineske bofl-robe koja dominira Venecijom ili Dubrovnikom. Treba izdvojiti proizvod ateljea Guberina iz Šibenika, s replikama na teme iz opusa Jurja Dalmatinca. Našli smo i prodavaonicu branda 'Hand made Croatia', sa zanimljivim primjerima hrvatske nošnje i sa šestinskim kišobranima. U tom dijelu dominira predvidiv državotvorni narativ s pleterom, križem i kockicama u bezbrojnim varijantama.

Na sreću, u Splitu smo pronašli i vrhunsku produkciju suvenira, umjetnički dizajnirane proizvode koji dobro održavaju potreban balans. Kao primjer, uz navedenu Nadalinu ističemo prodavaonicu Bag s odličnim torbama s istaknutim motivima iz palače i s ručkama od crijeva za polijevanje vrta. Galerija Naranča je već od prije dobro poznata po vrhunskom nakitu od murano-stakla i po odličnom t-shirt dizajnu. Vrh estetske produkcije u gradu su suveniri ateljea Lipovac koji skrbi o baštini Vaska Lipovca i t-shirt produkcija Galerije Meštrović.

Uvid u ponudu suvenira na dalmatinskom tržištu nameće zaključak da po pitanju proizvodnje i plasmana takvih proizvoda ovdje vlada popriličan kaos, kao i inače u našem turizmu. Uz vrhunsku produkciju, još uvijek na glavnim punktovima dominira kič i u tom smislu bi turističke zajednice i gradovi trebali usmjeriti regulativu i odrediti minimum kriterija za vrhunske lokacije. Istaknimo da je, primjerice, Peristil ove godine, očitim trudom komunalnih službi, konačno pošteđen od poplave loše robe kao prethodnih godina, ali dug je još put do punog sklada visoke estetike i razumljive potrebe konzumenata za jeftinim kičem.