I JUŽNOAFRIČKI HRVATI PLAČU

Ukinite fiskalizaciju, smanjite turistički porez i smijenite Milanovića

07.09.2014 u 13:57

Bionic
Reading

Došao je iz Južnoafričke Republike, naučio Hrvate kriketu, uvozi otamo posljednje otkriveno povrće u svijetu, a izvozi im naš ajvar. Craig kao da je postigao sve i razmišlja još samo o jednom – kako se iseliti odavde i premjestiti svoj biznis u Poljsku ili Srbiju. Ljubav prema domovini vlastitih roditelja možda je velika, ali problemi Hrvatske još su veći

Radio je u Irskoj kao bankar, posjetio Brač i odlučio uposliti svoje znanje i imanje na našem terenu. Craig Sinovich, dijete hrvatskih roditelja koji su emigrirali u južnoafričku Pretoriju, već je dvanaest godina u Zagrebu. Aura Hrvatske u međuvremenu je potamnjela. Obećana zemlja preobrazila se u zemlju koju treba samo pozdraviti iz aviona: 'Otvorio sam tvrtku koja se bavi uvozom i izvozom na potezu Hrvatska – Južnoafrička Republika. Je li profitabilno? Ne znam. Nažalost, nova vlada unazadila je poslovnu klimu svojom poreznom politikom.'

Craig je otvorio ventil i krenula je salva nezadovoljstva: 'Prvo, cijena zapošljavanja. Neodrživa je. PDV stopa također. Vlada stalno mijenja stvari. Povisila je turistički porez s deset na petnaest posto. Moja šira obitelj se time bavi i vele mi da su svi ove godine u minusu. Pa onda monopoli velikih kompanija koje izgleda uopće ne moraju biti odgovorne za svoje dugove. Korupcija, ogroman problem. Činjenica da moraš platiti PDV unaprijed i nikada ga ne dobiješ nazad. Ako pošalješ zahtjev, pojavit će se porezna inspekcija s ciljem da ti nađe neku nepravilnost u poslovanju i naplati ti kaznu. Pa fiskalizacija. Ukinite je. Južnoafrička republika se temelji na ekonomiji gotovine. Dajte ljudima novac i trošit će ga. Kupovat će odjeću, hranu - vratit će ga natrag u ciklus.'

Nije južnoafrički Hrvat izgubio entuzijazam preko noći. Na putu prema konačnom razočaranju ima mnogo stepenica, a jedna se sastojala u tome da ga glatko odbijaju u gradskoj upravi ili ZET-u kada im je prije nekoliko godina došao s prijedlogom da se reklamira po javnom prijevozu i gradskim kantama za smeće. Naravno, netom poslije tramvaji su bili prepuni reklama, baš kao i Citybox, 'novi inovativni medij za oglašavanje u Zagrebu', inovacija za koju su njemu objašnjavali da je ilegalna.

Craig zapošljava nekoliko ljudi, pitam ga čime trguje na tako disparatnim destinacijama kao što su Hrvatska i Južnoafrička Republika. 'Ajvar! Tamo dolje ga obožavaju. Južnoafrikanci su po tom pitanju baš kao i Amerikanci, vole sosove. Svi koji su probali uzorke, izjavili su da je fantastično', kaže mi i otkriva sljedeću izvoznu senzaciju: šmirgl-papir. Uvozni meni također sadrži malu intrigu. Pored serije začina koje Hrvati preko Craiga nalaze na policama domaćih trgovačkih lanaca, tu je i posljednje otkriveno povrće na svijetu: slatko-ljute papričice zvane 'peppedew'.

Svašta je momak naučio kod nas, a jedna od boljih spoznaja koja ga, između ostalog, i drži još kod nas, jest da smo idealna zemlja za obitelj i odgoj djeteta: 'Hrvatska me naučila kako da se više opustim. U Londonu, gdje sam jedno vrijeme radio, ljudi su u konstantnom trku. Ovdje još uvijek imate smisla za obitelj. Nema još puno zemalja na svijetu koje stavljaju naglasak na obitelj.' Bez obzira na to što se u međuvremenu razveo, dijete je postalo ključni razlog Craigova ostanka u Hrvatskoj; međutim, čovjek u posljednje vrijeme intenzivno razmišlja o tome da premjesti tvrtku u Poljsku ili Srbiju. Posljednjih nekoliko godina uporno nazadujemo, kaže, dovoljno je pogledati strane investicije: 'Cijena nekretnina ovdje je nevjerojatna. A onda pogledaš koliko je praznih stanova koji se ni ne iznajmljuju. Prije desetak godina nije bilo tako. Evo, i u samoj Tkalčićevoj možeš vidjeti prazni dućan.'

Craig je svojedobno provirio u hrvatskim medijima kao čovjek koji je došao Hrvate naučiti igrati kriket: 'Sada već organiziramo međunarodne turnire, dolazi nam po desetak timova iz Engleske ili Australije. Fali mi ovdje odlazak na mečeve kriketa ili ragbija.' Sportska socijalizacija odlično funkcionira vikendima, no ostatak tjedna funkcionira prilično nesportski: 'Ako se politička klima ne promijeni uskoro, odselit ću se definitivno. Milanović je vjerojatno trenutačno najgori političar na svijetu. Ne znam koliko će HDZ biti bolji, ali trebaju konačno shvatiti da ako žele olakšati poslovanje u Hrvatskoj, moraju smanjiti poreze. To znači da će ljudi više trošiti i više novca će se vraćati u gospodarstvo. A ne da imaš situaciju da ako želiš promovirati svoj proizvod i podijeliti ga besplatno, svejedno moraš na to platiti PDV.'

Južnoafrička Republika nas gazi po pitanju primanja, priča Craig. S druge strane, mi ih gazimo po pitanju kvalitete života: 'Dolje možeš zaraditi puno više novca nego ovdje. Dvojica Hrvata su me svojedobno posjetila u Pretoriji i otišli smo van na večeru. Ne znam, bilo je rakova, tri jastoga, tri litre vina i sve skupa je koštalo jedva 400 kuna. Nisu mogli vjerovati svojim očima.'

Ostati u Zagrebu zbog odličnog obrazovnog sustava i zdravstvene skrbi za djecu – sin mu boluje od astme – vjerojatno nije dovoljan razlog. Zemlja koja uništava svoje male i srednje poduzetnike nema se čemu nadati, s obzirom na to da su isti kičma ikakvog suvislog gospodarskog razvoja. Da ne pričamo o tome kako Craig savjetuje prijateljima da za sada zaborave Hrvatsku ako žele negdje investirati. Odlično. Postali smo mala zemlja za veliki obilazak. I to najviše među populacijom koja je došla ovdje s vrlo pozitivnim mišljenjem o svojoj pradjedovini. Majstorski.