Hrvatska REAKCIJE SELJAKA PROSVJEDNIKA

'Bolje badava ležat', nego badava radit''

Samo 28 traktora stiglo je danas u pratnji policije na granični prijelaz Duboševica u Baranji te se prema uputama redarstvenika smjestilo se na livadu udaljenu 200-tinjak metara od granične postaje. Razišli su se oko 16.30

Radoslav Vakanjac iz Belog Manastira došao je s tri desetljeća starim traktorom, čime je želio pokazati pravu sliku stanja hrvatskog agrara. Najlošiji mu je to od četiri traktora, no za ostale još nije isplatio kredit.

'S Beljem sam ugovorio 95 lipa za kilogram pšenice, što mi uz državne poticaje od 15 lipa donosi samo debeli minus. Za suncokret nam nude kunu i pol, a za kukuruz 55 lipa i to je za nas propast', kaže Vakanjac.

Pavo Zaneši iz Branjina vrha
priznaje da su na cestu izišli jer još nisu dobili poticaje za prošlu godinu. 'Kako onda možemo očekivati da će nam platiti za ovu? Kako možemo vjerovati obećanjima ministra, kada Vlada nije ispunila obećanja bivšeg? Meni država od lani duguje 30-40 tisuća kuna i bez toga ne mogu dalje raditi. S cijenama koje nam se nude nije moguće preživjeti. S Belja je došla informacija da je za pokriće troškova proizvodnje kilograma pšenice potrebno 1,07 kuna! Tko uzima toliku razliku? Neka se zarada pravedno rasporedi i bit će sve u redu.

Zaneši smatra da su u pozadini takve politike veliki agrokompleksi koji im žele oduzeti zemlju. 'Dosad su nam uzimali traktore i priključke i ako ove godine ne dobijemo novac, nagodinu ćemo morati prodati zemlju za podmirenje dugova. Da, malo smo previše zagrizli i zadužili se. Očekivali smo više cijene na tržištu. Bili smo naivni i vjerovali pozivu naših vlasti da ne možemo u Europu sa starim traktorima'.

Petar Pranjić iz Novog Čeminca odlučan je ostati pored granice sve dok se problemi ne riješe. 'Tražimo da nam se potpiše kada ćemo dobiti poticaje i zaostatke i zajamči jedinstvena cijena pšenice, jer nismo u različitim državama da netko dobije 95, a netko 70 lipa za kilogram. S ovim cijenama ne mogu pokriti dugove i neka mi uzmu traktor kojeg sam napola otplatio. Obećali su nam vratiti 40 posto kapitalnih ulaganja, ali ništa od toga. Mađarski seljak dobije gnojivo za kunu i pol, a mi ga plaćamo tri kune'.

Pranjić obrađuje 150 jutara zemlje i tvrdi da mu je jeftinije zaorati kukuruz, nego plaćati skidanje, sušenje i transport do silosa. Realna je cijena 80, a tržišna 55 lipa.  'Čije su to računice da seljak po hektaru ima bruto dobit četiri-pet tisuća kuna, to je ludost. Mi smo na koljenima i ovo je kraj. Time plaćamo najmove, zakupe, ulaganja i kredite, a gdje je naš trud, oranje noću, gorivo, održavanje strojeva… Ako zaradimo tisuću kuna po hektaru, to je super! Tko nema stotinu hektara zemljišta, ne isplati se baviti poljoprivredom. Država previše subvencionira velike proizvođače, a oni nas kreditiraju i kamatare, uzimaju nam dušu. Hrvatskoj nedostaje poljoprivredna politika i nitko nam ne kaže što da proizvodimo na kojem području i koliko nam treba kojih kultura', ogorčen je Pranjić.

Slavko Todorović, predsjednik NO-a Zajednice seljaka Slavonije i Baranje, svjestan je da je hrvatska javnost sita sapunice s pšenicom. 'Platite nam što nam dugujete i riješen problem. Ovi ljudi ne mogu opremiti svoje dijete za školu. Sramota je da rade stotinu hektara zemlje i da su dužni, jer im se ne plaća ono što im se duguje. Bolje badava ležat, nego badava radit'.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još