Gotovo 25 godina Slavko Linić, danas smijenjeni ministar financija, na političkoj je sceni. Ovaj osebujni Grobničanin živopisne biografije i još živopisnijeg kruga prijatelja, odlazi nakon niza sukoba s premijerom Zoranom Milanovićem. Linić je deset godina bio gradonačelnik Rijeke, da bi nakon toga u dvije SDP-ove vlade obnašao visoke funkcije. Ipak, najzanimljivije crtice iz biografije ovog nepopustljivog političara odnose se na razdoblje prije osamostaljenja Hrvatske i vrijeme Domovinskog rata
Linić do 1990. karijeru gradi u Kvarnertransu, u brodogradilištu Viktor Lenac, a najdulje se zadržao u Ininoj riječkoj Rafineriji nafte. Uz to se razdoblje njegova života veže zanimljiva anegdota. Navodno je na partijskom sastanku u Beogradu bacao pepeljare jer ga je razbjesnila tadašnja državna politika koja je Ini nalagala da kupuje skupu iransku naftu, a da je ne prodaje po cijenama sukladnim cijenama otkupa. Time se svjesno zakidalo hrvatsku naftnu industriju, a Linić se s time nikako nije mogao miriti. Tijekom rada u Rafineriji posluje i s Agrokomercom i Fikretom Abdićem.
Početkom 90-ih ulazi u lokalne gradske strukture, a tijekom agresije na Hrvatsku, Linić koji tada obnaša dužnost riječkog šefa Kriznog štaba, neke stvari doslovce uzima u svoje ruke. Od čelnika gradskih tvrtki navodno sakuplja poveći novčani iznos za kupnju oružja od Slovenaca.
Odlučio je od Janeza Janše, slovenskog ministra obrane, nabaviti 2000 pušaka i sto tisuća metaka. Početkom rujna 1991. Slovencima je uplaćeno 760.000 dolara preko računa Jugolinije (Croatia line) na račun njujorške banke Morgan. S njega je novac prebačen na račun tvrtke Kompas international u Frankfurtu. Ostalo je samo čekati oružje koje nikako da dođe. Događaji su se zgušnjavali, trebalo je nešto poduzeti.
Stoga se 15. listopada 1991. Linić s tadašnjim bliskim suradnikom Franjom Butorcem odlučio zaputiti u Ljubljanu direktno Janši. 'Imali smo u 11 sati dogovoren sastanak s Janšom u slovenskom ministarstvu obrane. Prije toga našli smo se s čovjekom iz Kompasa, kojeg je Linić znao iz vremena dok je radio u Ljubljani. On nam je dao podatke o tome tko je sve dizao lovu, kako je to išlo itd. Kazao nam je: 'Ja vam ništa nisam rekao, inače mi glava leti!' Ali Janša nije želio razgovarati s nama o tome.'
Nemam ja s tim ništa, idite u policiju, s njima to rješavajte!, rekao je. U predvorju njegova kabineta sretali smo ljude iz Slavonskog Broda i Zadra koji su uplatili milijune maraka, ali nisu dobili oružje. Nije, dakle, Rijeka bila usamljena, osim što smo mi šizili na svoj način, htjeli smo novac natrag. Nakon toga idemo u MUP Slovenije. Jedan Slovenac u MUP-u nam govori: 'Je li vama jasno da su najopasniji poslovi droga i oružje?! Vama je glava u torbi!' U jednom trenutku oni donesu kofer love na stol ispred nas. Unutra su bili dolari, lire, marke, ne znam ni sam koje valute nije bilo. Brdo love. Mi taj novac nismo brojili. Linić je sve to gurnuo preko stola i rekao: 'Nismo mi trgovci konjima, izvolite vratiti novac na račun kako je i došao', kazao je Butorac u feljtonu o Slavku Liniću koji je objavio Večernji list
'Nakon toga smo šmugnuli. Linić je kroz Ljubljanu vozio kao lud po sporednim ulicama jer su nas pratila dva auta', nastavlja Butorac.
Tako su izgledali počeci Domovinskog rata za Linića. Nekim čudom, trag novca odlazi u Finsku. Keš nikada nije vraćen, oružje nikada nije stiglo, no umjesto toga Finci Liniću daju granitne ploče te riječki Korzo usred rata dobiva novo lice.
Linić, koji je bio šef Kriznog štaba, postaje 1990. riječki gradonačelnik i na toj se poziciji zadržava sve do 2000. i dolaska na vlast koalicijske vlade Ivice Račana. Tijekom cijelog mandata bio je potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo.
Obilježje tog Linićevog mandata u Banskim dvorima je rješavanje nelikvidnosti, ističe to njegov tadašnji kolega, ministar gospodarstva u vladi Ivice Račana Ljubo Jurčić. 'Što se Slavka tiče, on kada nešto naumi, onda on to velikom snagom želi provesti. On je vojnik partije, neće napraviti ništa što bi štetilo partiji i lojalan je predsjedniku iako se ne slaže s njim', tvrdi Jurčić.
Ipak, Linić je, kaže Jurčić, puno lakše mogao surađivati s Račanom nego s Milanovićem. 'Račan je imao jednu karakteristiku da je razgovarao sa svima o nekoj mjeri i politici. Tada bi napravio sintezu i donio odluku, tako da nije niti bilo mjesta za diskusiju. Nekima je to išlo na živce', kaže Jurčić.
Za Linića pak kaže, da iako se čini nepopustljivim, da želi slušati ako mu se uspije objasniti da nešto treba raditi što on ne misli. 'On je u stanju to prihvatiti, samo prema njemu ne smijete frontalno', smatra bivši ministar gospodarstva.
Činjenica je da Linić i Milanović mjesecima nisu direktno komunicirali, imaju problema s koordinacijom, ne postoji savjet na kojem bi se koordinirala ministarstva, ali niti savjetničke potpore Vladi i ministrima.
Nakon što Račan gubi vlast, Linić se opet vraća u Sabor i tamo ostaje sve do kraja 2011. i dolaska na vlast Kukuriku koalicije. Ovaj mandat Slavkka Linića u Vladi obilježio je snažan pokušaj financijskog discipliniranja građana uvođenjem fiskalizacije i potenciranja predstečajnih nagodbi. Jurčić kritizira Linićev model predstečajnih nagodbi jer je primjenjivao iste instrumente na sve, spašavao bi firme koje nemaju tržište. 'To je greška. Fiskalizaciju kao tehnički potez pozdravljam, ali njom Linić nije smanjio deficit proračuna', zaključuje Jurčić.
Do danas se najpopularniji ministar u nepopularnoj vladi Zorana Milanovića ima priliku vratiti u saborske klupe. Na mjesto ministra financija dolazi njegov zamjenik Boris Lalovac.
