Dio teksta u kojem se predlaže razmatranje mogućnosti formiranja i primjene diferencijalnih cijena proizvoda, pri čemu bi kriterij formiranja diferencirane cijene bila lokacija, odnosno geografski položaj benzinskih postaja, izazvao je najveću buru.

Na internetskim stranicama ove korporacije u djelomičnom vlasništvu hrvatske Vlade, nalazi se štura verzija teksta prijedloga, u kojem se ne specificiraju kriteriji određivanja diferenciranih cijena. Lokacija sama po sebi ne može biti kriterij. Neke bi, pak, karakteristike pojedinih geografskih položaja mogle poslužiti u tu svrhu.

U javnosti se još uvijek ne zna hoće li udaljenost od rafinerija biti glavni kriterij povišenja cijena ili će tu ulogu imati frekventnost pojedine crpke. U slučaju snižavanja cijene na područjima od posebne državne skrbi, također bi se moglo reći da je lokacija bila osnovni kriterij, piše Slobodna Dalmacija.

Premda ni jedna teorija nije potvrđena, dvije su se teze nametnule kao najizglednije. Na drugome mjestu je udaljenost od rafinerija. Naftni bi derivati tako bili najjeftiniji u prvom redu do Ininih pogona, ali je vjerojatnije da se radi o kriteriju frekventnosti pojedine crpke. Benzin bi bio najskuplji u velikim gradovima, na riječkoj i zagrebačkoj obilaznici, Istarskom ipsilonu, Ličkoj magistrali i na cesti od Zagreba do Siska. Visoke cijene se u tom slučaju mogu očekivati i na autocesti A3, dakle na dionici Ivanja Reka – Bajakovo.

Autocesta A1, poznatija kao Dalmatina frekventna je samo u ljetnim mjesecima, tako da će biti jeftinija od dionice kroz Slavoniju, ali samo u slučaju da se i doba godine ne uvede kao kriterij.