POSAO S AMERIČKOM VOJSKOM

Kako su hrvatski prijevoznici došli na loš glas u Iraku

12.08.2009 u 13:03

Bionic
Reading

Među kamionima koji su odmah nakon američke okupacije Iraka počeli redovito voziti u opasnu zonu u potrazi za poslom bilo je i dvjestotinjak hrvatskih, a danas tamo više nema ni jednoga. No, naše vozače nisu uspjeli otjerati opasni ratni uvjeti, nego konkurencija. Gubitku povjerenja vjerojatno je pridonijela i činjenica da su u američkoj vojnoj bazi zbog krađa došli na loš glas. Sljedeća postaja hrvatskih prijevoznika mogao bi biti ratni Afganistan

Suradnja s američkom vojskom u Iraku bila je vrlo korektna, upravo kao i s njemačkim špediterima preko kojih je obavljana većina posla, no takvo stanje nije dugo potrajalo. I hrvatski su prijevoznici , to nije tajna, na svojim kamionima počeli zapošljavati jeftiniju radnu snagu koju su pronalazili u okolnim zemljama poput Srbije i Bugarske.

'Nemojte me krivo shvatiti, ja stvarno nemam ništa protiv tih ljudi, kao ni protiv sirotinje. No ubrzo su počele krađe u vojnim bazama, nestajale su sitne stvari, ali čak i najnevjerojatniji predmeti poput slavina u kupaonicama… Ne zaboravite, mi smo dotad s tim ljudima jeli i kupali se u njihovoj bazi, oni su nas primili raširenih ruku. Normalo da se nakon toga stvorilo nepovjerenje i uslijedilo je logičan nastavak: kamionima s hrvatskim tablicama zabranjeno je zadržavanje u bazi. Šteta je napravljena bez obzira na to tko je za nju bio kriv', ispričao je Željko Novaković, prijevoznik iz Slavonskog Broda s dugogodišnjim iskustvom u prijevozničkom poslu, za HAK Reviju.

Hrvatska javnost o našim vozačima u Iraku počela je govoriti tek kad je život izgubio jedan od njih, Dalibor Burazović, koji je ubijen u napadu na konvoj u listopadu 2004, u okolici Mosula. Nakon njega život u Iraku je izgubio i Ivo Pavčević. Vozači su  doživjeli i ranjavanja, hapšenja i otimanja kamiona.

No, hrvatske prijevoznike u Iraku je dokrajčila konkurencija, koja je postala prejaka i cijene su se toliko srušile da to hrvatski prijevoznici više nisu mogli izdržati. Turci su polako preuzeli sve poslove i uskoro su svi ostali morali ustuknuti pred njihovim 'nemoralnim' ponudama.

'Nema tu tajni, sve se zna. Mi smo vozili za 7.000 eura. To je bila naša uobičajena cijena za turu do Iraka, s tim da su naši troškovi pritom iznosili oko 5.000 eura, ovisno o tome kamo točno vozimo i koliko je neplaniranih izdataka po putu', pojasnio je u razgovoru za HAK Reviju Željko Novaković

Turci, tvrdi Novaković, idu ispod svih granica, pa za isti posao traže dvostruko manje. 'Znam za nedavni tender za vožnju Sarajevo - Bagdad: naša najniža ponuda opet je bila sedam tisuća eura, a Turci su ponudili 4.100 eura. Nije to čudno, oni su prijevoznička velesila, imaju potporu države, veliki su kupci i kod nabave kamiona, uzimaju po 1.200 komada odjednom. Kad se sve skupa zbroji, protiv njih nemamo puno šanse', ocijenio je Novaković.

Međutim, kao turske nedostatke navodi činjenicu da oni nikad ne idu na put s dva vozača po kamionu, koji mora raditi pauze, što za sobom povlači kašnjenja.

Hrvatski prijevoznici sada rade na projektu za Afganistan jer je tamo, osim Amerikanaca, i mnogo vojnika i iz brojnih europskih država, među kojima su i Hrvati. Nekad su pošiljke za Afganistan išle rutom preko Irana, ali sada to zbog zategnutih političkih razloga više nije moguće. Zato Novaković priprema alternativnu rutu iz Europe za Afganistan, pa ako bude prihvaćena, ponovno će u kamion.