Hrvatska SAGNI SE, ZASLUŽIO SI

Nitko nije zastupao građane u pregovorima

Vlada muze jarca u rešeto - ova vulgarna usporedba zapravo je parafraza jedne davne izjave Stipe Mesića kojom je svojevremeno komentirao nekakav dnevnopolitički događaj još tamo u ranim devedesetima. To je vjerojatno prvo što svima ovih dana padne na pamet gledajući bezglavo lutanje Vlade u pokušaju saniranja ekonomske katastrofe

Autorska prava na ekonomsku katastrofu ovog oblika i razmjera bez sumnje polaže Vlada koja je zapravo najveći generator krize. Ivo Sanader očito je znao da samo tjedan-dva nakon odlaska nitko neće više imati vremena, motiva ni volje da se bavi njegovom abdikacijom.

Pred nama su trenutačno puno važnija pitanja. Hrvatska Vlada u pregovorima sa socijalnim partnerima iz sata u sat mijenja ideje, postotke, strategije i sve to izgleda kao lutanje i glavinjanje bez jasne koncepcije. Sav taj uzaludni posao može se svesti pod spomenuti Mesićev citat o mužnji jarca u rešeto.

Na večer se na vijestima i otvorenim emisijama komentiraju odluke i dogovori od tog dana, da bismo sutra imali druge brojke, zamisli i dogovore. I tu se otvaraju dva ključna problema. Prvi problem su predstavnici u tim pregovorima.

Tko zapravo zastupa građane Republike Hrvatske?

Vlada sigurno ne. Što kazati za predstavnike sindikata koji već godinama praktički participiraju u nadolazećem bankrotu države. Zaslužuju li oni naš mandat?
Isto važi i za predstavnike poslodavaca koji već godinama pristaju na defanzivnu ulogu u odnosu na državni aparat i pristaju na korupciju i ucjene najskupljeg državnog aparata u Europi. I njihov mandat za pregovore krajnje je upitan. O bankarskom i financijskom sustavu da i ne govorimo. I oni su faktor moći i još uvijek se ponašaju kao da su banke u Švicarskoj, a ne u korumpiranoj banana-državici. Legitimitet svih njih na čelu s Vladom upitan je.

Drugi problem konceptualne je naravi. Pregovori o kojekakvim postocima i PDV-u, o tome hoće li namet biti pet ili šest posto, ili možda tri posto, pregovori o smanjivanjima mirovina, invalidnina i slično zapravo nemaju veze s biti problema. Vlada i čitav državni aparat trebali bi se baviti sobom. Oni su jedini i pravi problem u zemlji.

Korumpirana država bez budućnosti

Država u kojoj zbog apsolutne neučinkovitosti pravosuđa cvijeta svaki oblik korupcije, nema budućnost. Suzbijanje korupcije u startu bi bila najveća ušteda.

Što nam treba stotinu sabornika? Dosta ih je trećina. Što će nam silni konzulati i veleposlanstva? Ne trebaju nam ni općine u tolikom broju, silne županije i veliki župani sa svojim tajnicama, automobilima, vozačima, mobitelima i karticama i sličnim beneficijima.

Mogli bismo sada satima nabrajati silan broj parazita na grbači proračuna, ali forma teksta na portalu nije pravo mjesto, previše se toga nakupilo. Vlast baca kost razdora u javnost penzionerima, braniteljima, invalidima i ostalim osjetljivim skupinama. To su obmane, a ne ozbiljna i promišljena ekonomska strategija. A toga nema na vidiku.

Ako se rukovodimo mišljenjem da je pesimist dobro obaviješteni optimist, mislim da se svi zajedno nakon svega viđenog ovih dana možemo svrstati, mada nerado, među pesimiste. Postoji li neka društvena inicijativa koja nas može izvući iz ove gabule? Razgovarajući s gnjevnim građanima Splita ovih dana, nisam doznao, ali svi su mišljenja da se nešto pod hitno treba promijeniti.

Nisam bio u sretnoj prigodi susresti bivšeg premijera ovih dana na ulicama grada, ali, vjerujte, on bi znao još manje o tome. Zato je i otišao!


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još